Bravo, braćo Samoanci!

Naš kolumnista Ahmed Burić je nakon glasanja u svojoj nekadašnjoj osnovnoj školi primijetio da je i demokratija kod nas, nakon više od 20 godina, još uvijek  "u osnovnoj školi":

Ahmed Burić: Izbori u osnovnoj školi

Šta tek reći nama s Koševa i Breke koji glasamo u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju, odnosno kako ga mi stariji stanovnici još uvijeg nepravilno zovemo Domu gluhonijemih?

Primjećujem kontunuitet kod kandidata koji nisu prošli na izborima, onih sa nevažećih listića.

Bruce Lee, mada je davno umro (kao i neki glasači), još uvijek dobija veliki broj glasova, a to političkim analitičarima može biti pokazatelj šta narod već dugo želi današnjoj vlasti...

Pjesma za čitanje kolumne

Možda vam turobne misli o demokratiji vašeg kolumniste lakše padnu ako uz čitanje slušate kako se klapa s Novog Zelenda pjesmom oprostila od Olivera Dragojevića:

Kutak za ljubitelje umjetnosti

Svjedoci smo da mnogi umjetnici danas nude svoja djela preko interneta, tako da se i bez galerista možemo upoznati s najnovijim dešavanjima, specijalnim ponudama, akcijskim cijenama i popustima iz svijeta umjetnosti.

Izdvojio sam vam jednu sliku u formatu ulja na platnu sa veoma popularnom cijenom. Ova impresionističko-realistička "Šalteruša" s jedinstvenim koloritom i kompozicijom može preći u vaš posjed za samo 120 eura.

Vaši ukućani će sigurno uživati u zadovoljstvu i spokoju koje svakodnevno donosi promatranje umjetničkog djela sa osebujnim senzibilitetom "Šalteruše":

Velika su odricanja i zalaganja potrebna da bi se čovjek bavio umjetnošću, a ja naravno nisam spreman za to. Od kad su zatvorene dvije meni najbliže samoposluge, tako i moja jedina svakodnevna djelatnost (odlazak u samoposlugu) postaje teža nego ranije.

Nekada sam odbijao poslove koji su mi se činili preteškim, a danas odbijam sve poslove jer mi je svaki posao pretežak.

Jedna priča zagolicala je moju maštu. Navodno je u jednoj susjednoj zemlji snimana sapunica u kojoj je nastupala glumica čiji je muž bio utjecajan u nadzornom odboru televizije koja je kupovala tu sapunicu od privatnog producenta.

I scenario se, kao slučajno, "potrefio" da ta starija glumica padne u komu i leži u bolnici 10-ak epizoda. U svakoj epizodi (ona bi ih snimala nekoliko za sat-dva) došli bi joj ostali likovi serije i plakali nad posteljom u fazonu "Majko probudi se.. Čuješ li me?". A ona? Ni riječi!

To mi se jako dopalo...

Eto, dragi scenaristi i režiseri, ako ima neka slična uloga, i ako bih bio plaćen po epizodi - toplo se preporučujem da nepomičan ležim u krevetu! Mogu i bez kaskadera!

Kutak za jezikoslovce

Gledajući utakmice na sportskim kanalima primijetio sam da naši zapadni susjedi Belgijance zovu Belgijci, a naši istočni susjedi Portugal - Portugalija, pa da to zabilježem za našu staru rubriku "Kutak za jezikoslovce".

In memoriam

U znak sjećanja na Milenu Dravić, koju sam nedavno spominjao nakon smrti Marjana Beneša…

Elvis J. Kurtović: Naša prva zvijezda borilačkih sportova

… prilažem vam song iz jedne predstave u kojoj Milena pjeva pjesmu Davida Bowiea - "The Man Who Sold the World":

Glavna tema i naslov

U našim krajevima uvijek se teško živjelo i ljudi su se iseljavali. Jedna priča me je posebno dojmila, o ljudima koji su sa dalmatinskih otoka otišli trbuhom za kruhom na daleki Novi Zeland.

Tamo su dobro primljeni od domicilnog osiromašenog stanovništva s kojima su zajedno radili na kopanju smole - tada bila vrlo cijenjene za proizvodnju linoleuma.

Vremenom su krenuli i brakovi i djeca, a današnji potomci čuvaju uspomenu na svoje pretke koji su došli izdaleka. Ako imate vremena pogledajte ovaj film:

Eto, vidjeli ste kako stanovništvo tih dijelova Novog Zelanda poštuje svoje, sada već daleke, pretke. Prije nekoliko godina donijeli su u Hrvatsku pepeo prvog iseljenika Pave Lupusa koji je na Novi Zeland došao 1834. godine i oženio tamošnju djevojku.

Imaju svoju klapu i  čuli smo na početku kolumne kako su se lijepo oprostili od Olivera. Prvi komentar ispod klipa koji sam pročitao bio je "Bravo, braćo Samoanci!", pa neka to bude naslov kolumne.

I stvarno, malo šire gledajući, svi su ljudi braća, i trebali bi da složno pjevaju pjesme i svojih i tuđih predaka, i ne svađaju se oko vokalnih dionica kao braća Alen i Tifa s lošeg početka današnje kolumne...