Stota kolumna

Radiosarajevo.ba
Stota kolumna


Piše: Elvis J. Kurtovich

Odlučio sam da ovaj jubilej proslavim neradno – da ne napišem kolumnu! Prije nego što je ne napišem (a vi je ne pročitate), ipak malo podsjećanja na revulucionarnu komunističku (pardon-kolumnističku) prošlost (znači malo foliranja)...

Bio sam jedan od prvih internet kolumnista na našim prostorima. Pogledajte datum i broj kolumne na ovoj slici.


Pisao sam znači za prvi hrvatski internet portal, ili da budem zloban "kad sam ja pisao za internet, i mailom slao kolumne, današnji kolumnisti koje cijenite više od mene su još udarali po pisaćima mašinama marke "Olympia" i pješke nosili tekstove u redakciju!"

Pisao tako ja, vidio da je teško i odustao... Ali zašto nakon dvije godine pisanja za naš portal još nisam odustao? Pa sad ne pišem za druge, PIŠEM ZA NAS...:)

Sada mogu, za razliku od prije da, ako neko napiše negativni komentar na kolumnu, fino odem sa svojim passwordom na portal i izbrišem ga...:) A i ljudi su nekako sada ljubazniji prema meni... Znaju da gdje ću ih napasti ako mi se zamjere!

Ima li većeg meraka, dragi čitatelji, nego nekom reći "UMUKNI - ILI ĆU TE STAVIT U KOLUMNU!"

Sto puta do sada (tačnije 99 puta) sam htio odustati... Kontao sam dogurati nekako do stote kolumne, pustiti vam pjesmu "Let's Just Kiss and Say Goodbye " i oprostiti se... (ne kao Pele iz grupe "Time" i "Smak", nego zaprave).

Ali!

U jednoj epizodi serije o popularnoj muzici gledao sam Jacka Brucea gdje objašnjava kako je grupa Cream postala slavna. Sjeća se koncerta kada je London osvanuo sa grafitom "Clapton is God".

EVO ŠTA JE STVARNO BILO TE VEČERI... "Svirali smo prije u poznatim grupama i bili neka vrsta supergrupe. Od nas se dosta očekivalo. Snimili smo prvi album i imali nekog uspjeha:

Menadžer nam je zakazao svirku u elitnoj dvorani Rainbow Theatre. I bilo je osrednje... Mi smo svirali, publika je bila osrednje raspoložena... I odsvirali smo cijeli album i završili... Bilo je malo prekratko, ali to je sve što smo imali uvježbano... Ja sam otišao u svlačionicu, a Ginger (Baker) je počeo nešto da prčka po bubnjevima... Ubrzo mu se priključio Eric (Clapton) i počeli su zajedno da improviziraju.

Mene je bilo sramota što se oni provaljuju i gledao sam da što prije pobjegnem.Z apakovao sam brzo svoju gitaru, izašao na stražnji izlaz i gledao ima li kakav taksi... Ali nešto me je zbunilo dok sam izlazio... Čuo sam ovacije iz dvorane!?

Šta li njih dvojica tamo rade? A da se ja ipak vratim? I vratio sam se..."

Eto dragi posjetioci portala, ja razmišljam slično kao i dobri stari Jack Bruce... Sada, kada nam je portal jako pismen, korektan, zabavan i posjećen...

A DA JA NASTAVIM PISAT OVU KOLUMNU?

(P.S.)

U prilogu ove jubilarne kolumne koju ja nisam napisao a vi niste pročitali evo vam moje prethodne kolumne u jednom fajlu.

Ukoliko želite da ih pročitate kako su izledale na portalu, sa prilozima i slikama, samo u našu tražilicu u desnom gornjem uglu ukucajte: elvis j. kurtovich.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak