Sarajevo Winter Market

Ima misao jednog gitariste koji "ne pada na ove što brzaju" (Satriani etc.). On kaže da bi, ako iste kriterije apliciramo na književnost, daktilografkinja bila mnogo bolji književnik od Ive Andrića - jer je mnogo brža od njega 

Dobar gitarista

Gitarista koji "nije brzao" jer je kao formirana muzička ličnost počeo s Bjelava dolaziti probati u podrum od Seje Sexona i Neleta na Koševo bio je Muće.

Ostali članovi buduće grupe s objavljenom long play pločom Zabranjeno pušenje u to doba nisu znali svirati, a nisu ni imali pravu muzičku opremu, pa se npr. za Zenita, koji je umjesto doboša i timpana koristio prazne velike limenke od marmelade, govorilo da svira bubnjeve marke HEPOK...

Muće se sve više počeo družiti s ovom skupinom veseljaka s Koševa a sve manje svirati hard rock s dobrim sviračima s Bjelava, Višnjika i Mejtaša, kompetentnim muzičarima koji bi mogli bez problema zasvirati i s renomiranom Formulom 4 ako zatreba!

Muće, koji je danas muzički producent u Italiji, imao je tako dobro uho, da je jednom davno, kad smo prolazili pored Akademije dramskih umjetnosti, čuo bubnjara koji svira iz podruma i PREPOZNAO KO SVIRA!

Nasmijao se i rekao: "Zenit!".

Kad smo ušli u prostor, to se naravno ispostavilo kao tačno, a kada sam ga upitao kako je od miliona bubnjara prepoznao upravo tog, određenog bubnjara, Muće me je podsjetio da je, desetak-petnaest godina prije, upravo on učio Zenita svirati bubnjeva i da "bi ga poznao između milion bubnjara"...

Mućetu je početkom '80-ih bilo jako zabavno pratiti kako njegovim drugovima koji su izvrsno svirali Purple, Zeppeline... nije bilo jasno zašto on ostavlja profiliranu grupu Prvi čin i odlazi s nekim početnicima, šaljivčinama, na Koševo da gubi vrijeme učeći ih svirati...

Kad je došlo i vrijeme prvih nastupa Pušenja, Muće se u sebi smijao i strpljivo čekao kako će hard rockeri s kojima je prije svirao i družio se popljuvati njegov rad s ovom novom, više punk ili art rock grupom koja svira čudnu muziku (i to poprilično loše).

I nakon što je nekog od te stare raje vidio na koncertu, pošao se zezati, i očekujući da čuje sve najgore, upitao: "I...? Kako ti se svidjela naša svirka?", na šta mu je hard rocker s Bjelava neodređeno odgovorio: "Ma šta je znam... Ma znaš šta, Muće... Ja jako dobro poznajem tvoj rad, ti si dobar gitarista... Ali zašto u toj tvojoj grupi IMA TAKO MALO TVOJIH SOLO DIONICA!"

I tako...

Konačno jedno originalno prisjećanje u mojim kolumnama, jer ja sam već u godinama, pa ne samo da se ne sjećam šta sam kome pričao, nego se ne mogu sjetiti "šta sam već pisao" u kolumni.

Prijatelji me znaju opomenuti "pričao si već o tome", no za ponavljanja u kolumnama me ne opominju, jer ne čitaju moje kolumne, o čemu sam već pisao... više puta... :)

Eto ponavljam se i u tome...

Taman sam mislio da se opet ponovim u kolumni ali mi tehnologija nije dopustila...šmrc...

Evo o čemu se radi.

Neki dan je čuvena klizačica Katarina Witt ponovo došla u naš grad:

I ja sam se sjetio da već imam pričicu o njenoj prošloj posjeti Sarajevu i da mogu da vam jednostavno uvalim link da čitate:

Zarajevoooo!

No poenta se gubi zbog dvije stvari koje tu nedostaju pa ću vam ih ja sada po starinski PREPRIČATI... i ponovo ubaciti film koji nedostaje.

Nemojte čitati ovu staru kolumnu, nećete ništa skontati!

Tu svoju staru kolumnu sam nazvao "Zarajevoo" jer mi se učinilo da sam čuo kako Katarina Witt tako pjevuši, no ovdje ispravno izgovora ime našeg grada:

Nebitno...

Meni je u toj kolumni bilo drago što je Katarina Witt na svoj Facebook profil stavljala filmove iz tadašnje posjete Sarajevu. To je sada teško naći na njenoj vremenskoj crti, ali se dobro sjećam da je 2-3 puta zapjevala u našem folk stilu: S(z)arajevooo... Zezala se kako svuda na Čaršiji miriše dobra hrana i kako mora paziti na liniju...

Odmah sam poznao da je to što pjevuši minijatura koju je Vučko pjevao za Olimpijadu na klipovima u kojima on skija, skače sa skakaonice, vozi sanke...

I pronašao sam na YouTubeu i stavio link na filmić u kome se originalni Vučko - Zdravko Čolić prisjeća te minijature koju je Katarina pjevušila dok se šetala po Sarajevu.

Eto ovo ima veze ne samo s Katarinom Witt iz sredine kolumne nego i s Mućetom s početka kolumne...

Na samom kraju nešto što nema veze ni s čim...

Naime, naslov kolumne je nagrada ljudima KOJI ČITAJU MOJU KOLUMNU!

Pomogao sam nekoj finoj raji koja je prvi put organizirala Sarajevo Winter Market na otvaranju kao voditelj, a oni su mene pazili da se ne smrznem i častili kuhanim vinom.

I kada sam odlazio, rekao sam im: "Ako bude šta trebalo - zovite opet!"

A oni su poželjeli da ih pomenem u kolumni!

I evo - mnogo ih pozdravljam i zahvaljujem što čitaju moju kolumnu tako što ću je nasloviti po njima, mada naslov nema veze sa sadržajem kolumnice... Siguran sam da se Muće, Katarina Witt i Vučko neće naljutiti... :)