Prvi maj

Piše:Elvis J. Kurtovich

Kao i obično prevario sam vas s naslovom kolumne. Umjesto priče o Prvom maju, pravima radnika, kritičke analize postojećeg stanja, umjesto teksta koji će podstaknuti borbu za prava radnih ljudi – vaš bezvezni kolumnista pisaće o kinu "Prvi maj"!

Pomenuto kino ostaje mjesto gdje je jedan ljubitelj filmske umjetnosti sa Koševa gledao najgori film u životu – "Ubica Kingfisher", honkongški film u koloru.

Vjerovatno je distributer sam montirao i sastavio film od otpadaka (tzv. restlova) raznih filmova koje je kupio u paketu od nekog stranog producenta. Jedino tako se može protumačiti suluda radnja i jurnjava koja traje sat i po, a gdje ništa nema veze jedno sa drugim. Taman jedni likovi počnu da se ganjaju i marišu, kad na scenu stupaju potpuno drugi likovi, u različitom eksterijeru i periodu povijesti, koji se također nešto ganjaju i marišu... Ništa ni sa čim!

Posebna upečatljivost ovog filmskog ostvarenja je to što se od početka do kraja filma niti u jednom kadru ne pojavljuje nikakav lik koji bi se slučajno mogao zvati "Ubica Kingfisher"...:):):)

Nema više kina "Prvi maj" – a ni Prvi maj nije što je nekad bio...

Jedan otac od mog prijatelja, koji u ovom surovom kapitalizmu još mora da radi mada bi trebao već uživati u penziji, za vjerske praznike koji su mu neradni dani, u firmi svake godine upiše 29. novembar i 1. maj!

Kako je nastao Praznik rada i u čemu je njegov značaj objasniću vam jednim primjerom iz svoje radničke prakse.

Naime, radim kao muzički urednik na Radiju Sarajevo i za 1. maj neizostavan dio prvomajske playliste je stara pjesma grupe "Kamen na kamen", koja na tada popularan, kantautorski način, mladima objašnjava pojam, ulogu i značaj Prvog maja, međunarodnog dana rada.

Nažalost ne mogu da vam pokažem spot koji smo davne 1997. snimili na tradicionalnom Prvomajskom uranku na Vrelu Bosne. Pjesma je govorila o davnom vremenu kad su stari i sin išli na biciklima na Ilidžu gdje teferiči raja iz Sarajeva. Pominju se i roštilj i odbojka, i naša grupa se u kostimima zaputila na Vrelo Bosne, opremljena roštiljem, pivama i loptom. Ja sam glumio oca i uzeo sam od svog starog najstaromodnije odijelo iz ormara i stavio crveni karanfil za rever.

Naravno – prije toga niko od nas nikad nije bio na Prvomajskom uranku na Vrelu Bosne..:) Upali smo u neviđenu gužvu, jedva našli kamermane i njihov kombi, jedva parkirali... 50000 ljudi, 10000 raspaljenih roštilja, po deset minuta čekaš da pređeš mostić... Ni traga od radničke klase koja slavi Prvi maj, omladina šeta i ašikuje, napucane koke karminuše paradiraju u helankama i štiklicama, turbo-dizel frajeri sa njima, svi bulje u mene koji se kostimiran vozam za potrebe spota u fijakeru, pokazuju prstom prema meni i govore djeci: "Eno ti onoga… onoga!"

(znaju da sam im poznat odnekle ali ne mogu se sjetiti djeci reći da sam Joe Kurtović).

Pravi Woodstock papaka!

Nažalost snimak ovog neponovljivog teferiča (Visoki predstavnik je idućeg Prvog maja zabranio roštilj na Vrelu Bosne!) ne postoji...

Naime, klinci koji su za potrebe spota ukrali kameru sa Televizije kad je došlo vrijeme da nam daju kasetu pitali su: "Jel' vam puno milja?" I spot nikad nije montiran i završen... Ostaje samo isječak iz novina "Teferič za pamćenje" u kome novinarka opisuje užitak na Vrelu Bosne i kaže: "A onda se pojavio i Elvis J. Kurtović koji je u svom stilu prošetao izletištem..."

Nije skontala da snimamo spot, mislila je da i ja uživam u teferiču...

Ranijih godina Prvi maj je padao u vrijeme vikenda, pa smo umjesto muzičkih zvijezda za tematske vikende puštali prigodne pjesme koje slave rad, radnike, brigadirske pjesme... Njih karakteriše iskreni zanos i ljubav prema radu.

Evo jedne koja mi se oduvijek dopadala, još iz vremena kada sam Dan rada volio uglavnom zato što tada nema škole... Danas mi se još više dopada.

Podsjeća me na vremena kada su radnici izlazili na naslovnim stranama (za razliku od danas kada popularni kriminalci koji poziraju fotoreporteru sa pištoljem dijele naslovnice sa gologuzim "umjetnicama").

Daje mi snagu za nadu da će čovjekov rad početi da se cijeni, da će ljudski rod upetljan u robovlasništvo, feudalizam, socijalizam i kapitalizam pronaći neki pravedniji sistem...

Naježim se kad je čujem:

Sretan vam Prvi maj, Dan rada!