Mmmmm...

Pjesma za čitanje kolumne:

Uvod - savjeti za čitatelje

Kad sam bio mali pokušavao sam na plaži pričati strankinjama razne viceve i šale. Kontao sam - ako se nasmiju na moje loše folove - šanse za uspjeh su mi male, a ako se ne nasmiju na moje loše folove - šanse za uspjeh su mi nikakve!

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Pokušavao sam vicevima tipa "Zašto Mujo nosi dva broja manje cipele" (Da može reći: "Ja meraka kad ih sazujem!") i dok sam prevodio Njemicama poentu: "Oh, what a pleasure when I take off my shoes!" po izrazu njihovog lica sam zaključivao da je vrijeme da odem malo da plivam i "ronjam ježa"...

I onda sam jednom naletio na "uspješan" vic (da ne mučim i sebe i vas - ispričat ću ga na našem): U jedno malo mjesto došao novi pop koji je jako ličio na Franka Sinatru. I krene on da se upoznaje s mještanima i dođe u jednu kuću, a svi ukućani oduševljeno: "Frank Sinatra!!!"

"Ne! Ja sam vaš novi pop!"

I tako dalje ide vic - on stalno ide da upozna "svoje stado" i kako oni viknu "Frank Sinatra!" tako on njih demantira: "Ne! Vaš novi pop!"

I na kraju vica dolazi pop u jednu kuću, a dobra koka na kauču oblači najlon čarape (popularne najlonke)

"Frank Sinatra!" - zagalami dobra koka.

A pop se nakašlja, raširi ruke i zapjeva:

"Strangers in the Night... tu- la-la-la-la..."

Upamtili uspješni vic?

Nema potrebe da strankinje poslije prepadate updateom pjesme koji je nastao u vrijeme kada se pojavila nova opaka seksualno prenosiva bolest ("Strangers in the Night - SIDA in the Morning")

I NARAVNO - PROMIJENITE IME PJEVAČA I UBACITE NEKI SAVREMENI HIT!

Nastavak - savjeti za čitateljke

Idemo s nastavkom kolumne u kojoj autor redovno upoznaje publiku s ljepotama kapitalizma.

Kapitalizam nas uči da je najbolji restoran McDonald's, najbolje piće Coca Cola i najbolji pjevač Ekrem Jevrić.

Ako niste dosad čitali moju kolumnu (ubijte se!), moram da vas upoznam s činjenicom da ja u duhu kapitalizma pokušavam svojim najdražima dati što više praktičnih savjeta koji će im pomoći u životu, a što manje da ih davim svojim nebitnim mišljenjem o raznim aktuelnim pojavama.

Što bi neko trošio svoje vrijeme da čuje moje nebitno mišljenje npr. o fenomenu polivanja ledom i hladnom vodom u svijetu? Nisu li društvene mreže i kojekakvi forumi izmišljeni da budale izražavaju svoje bijedno mišljenje o svemu i svačemu?

Zato evo jednog praktičnog savjeta. Davno sam ga pročitao u jednom ženskom listu. Čitateljka je pitala: "Poželjela bhi da sa mužem probam oralni seks. Ne znam kako da mu to predložim, možda se uvrijedi ili nešto loše pomisli o meni..." Odgovor je bio otprilike: "Nemojte se stidjeti jer su ispitivanja pokazala da veliki broj bračnih parova upražnjava kunilingus i felacio i tako nešto se danas ne smatra izopačenošću. Ako ne znate dopada li se to vašem mužu, evo jedne male igrice koja vam može pomoći. Naime u fazi ljubavne predigre predložite mužu da ga ljubite po raznim dijelovima tijela, a on ako mu se dopada, nek' otegnuto i nježno mumlja mmmmm... a ako mu se ne dopada, nek' odsječno promrlja M-M-M-M kao znak da prekinete i krenete na neki drugi dio tijela. I počnite da ga ljubite po tijelu i idite sve niže i niže, pa ćete po njegovom mumljanju procijeniti da li mu se dopada vaša ideja o uvođenju novina u vaš odnos. Ako odobravajući mumlja mmmmm - slobodno mu učinite to što ste naumili!"

Pjesma za srednji dio kolumne:

Evo šta Wikipedia i Songfacts.com kažu o njoj:

"Pjesma govori o Ircima koji su u 19. stoljeću emigrirali u Ameriku, s nadom da će tamo uspjeti kao zabavljači. Mnogima to nije uspjelo, pa su završili na ulicama New Yorka kao beskućnici. Pjesmom se također nastoji odstupiti od standardnih božićnih šablona i ukazati na činjenicu da mnogi ljudi nemaju Božić po onoj stereotipnoj američkoj shemi. Pjesma je formirana kao sanjarenje jednog pijanog beskućnika o blagdanima kakve priželjkuje, a ne može imati, te o izgubljenoj ljubavi. Preostali dio pjesme (u formi internog monologa) ispjevan je kao prisjećanje dvoje irskih imigranata, ljubavnika ili bivših ljubavnika, na mladenačke snove, koji su srušeni zbog ovisnosti o alkoholu i drogama."

Ovu čuvenu pjesmu, koju u originalu izvode The Pogues feat. Kirsty MacColl, predlažem da čujemo na švedskom:

Društveno angažirani dio kolumne

Biti rock zvijezda jedno je od najopasnijih zanimanja na svijetu.

Pitajte majke.

Majka Elvisa Presleya je bila iskreno nesretna što je on zvijezda. Užasno se bojala te prijeteće gomile koja je stajala nasuprot njene bebe.

Znači nema potrebe da nabrajamo sve žrtve iz naših redova... Saobraćajne nesreće, mentalno poremećeni obožavatelji s pištoljem, tajne službe koje likvidiraju rock zvijezde uvaljujući im prljavu drogu, "grupi" djevojke koje rock zvijezdama prenose razne bolesti...

Ima još jedna lokalna specifičnost.

U Bosni je i dodatan problem jer rock zvijezda vrlo lako može umrijeti od gladi.

Pozdrav na kraju

Eto to je bila moja današnja kolumna. Zahvalio bih onima kojima se svidjela, a onima kojima se nije svidjela mogu samo odobravajući da promrmljam "mmmmm..."