Meet the Parents

Piše: Elvis J. Kurtovich

U jednoj od prošlih kolumni zaključili smo da je danas forma značajnija od sadržaja. Pa ajmo malo o formi! :)

Kako ova moja razglabanja idu na internetu primijetio sam da mene više zanima kako će to sve izgledati na našoj stranici nego jesam li kakvu pamet prosuo po webu... Znači, treba prvo promijeniti fotografiju autora.

Umjesto slike koju sada gledate na vrhu web-stranice ići će ova slika (od prije 26 godina, poslije ću vam objasniti zašto.

Odustao sam od "montiranja svojih filmova". Previše je posla. Evo jednog:

Puno je tu posla a raja u komentarima pišu "bezveze film"...

Ali zato nastavljam s novom umjetničkom formom - remiksima. Naš narator Milan Tarot koji se u prošlim kolumnama pokazao izvrstan ovaj put uspio je uz pomoć Santane otjerati oblake nad SFF. Crna magija koju je našem festivalu svezao jedan konkurentski filmski festival neutralisana je uz pomoć ove pjesme, oblaci su nestali i Angelina i Brad su prošetali crvenim tepihom u velikom stilu!

Uskoro prolaze godišnji odmori i počinje novi ciklus rada. Šta ja da radim? Prošao je ciklus koji bi grubo mogli nazvati "paženje starih roditelja". To su pune 23 godine od prvog maminog moždanog udara do prošlog utorka kada nije bilo moje kolumne "Ruby Tuesday" jer smo tada sahranili i mog oca. Lijepo smo se oprostili od njega, zahvaljujem prijateljima, kolegama i rodbini na podršci, pažnji i ljubavi sa kojom su nas okružili u tim teškim momentima.

Zadaci u budućnosti

Okaniti se komplikovanih zadataka.

Kada je mama umrla osjetio sam se kriv što nemam njenih tonskih i video snimaka, pa sam par dana poslije njene smrti kupio kameru da snimim barem tatu. Bio je SFF pa sam, da probam kameru, ponio istu na posao i snimio i montirao svoj prvi probni film u životu.

Nama na Radiju ovaj gornji filmić ostaje draga uspomena, a vama dosada i gnjavaža... Vremenom sam poželio da pomognem nekom autoru da snimi film o jednom od omiljenih maminih pjevača Ivi Robiću ali sam, shvativši da su filmadžije balvani koji ništa ne kontaju, odustao i napravio svoj filmski blog i stavio na internet. U radnoj, nedovršenoj verziji može se pogledati na

http://elvisaga.blogspot.com/

To je moj film o Ivi Robiću!

Moj život je inače divan. Moj je život Švicarska (Miljacka). Živim u gradu kojeg obožavam, okružen sam divnim kolegama na poslu, roditelje sam pazio do zadnjeg dana... Pogledajte ovo dvoje ljudi koje su obožavali djecu i najviše uživali kad su u društvu djece:

Nedopustivo je da ovako dobri i zdravi ljudi (umrli u 80-oj i 84.-oj godini) nemaju potomke. Nije u redu da šupci prave djecu i zavladaju svijetom, a ovako dobri ljudi kao moji roditelji "polako izmiru"... Najveće zadovoljstvo i sreću ova budala sa vrha kolumne im nije priuštila!

Ta ofucana zaboravljena rock zvijezda koja očekuje da i u pedesetoj godine njega koke napadaju (!?) mora promijeniti dosadašnji način razmišljanja.

Sreća pa sam im dok su bili živi obećao da ću nastaviti tražiti pravu ljubav koja će dovesti do sretne i nasmijane djece.

Vrtiću ja i dalje šlagere, dragi slušatelji - ali djeca su mi prvi zadatak. Uz njih ću jedino uspješno sačuvati uspomenu na drage roditelje...