Drevna kineska poslovica

"Lošem kurcu i dlačice smetaju"
                   drevna kineska poslovica

Pošto je malo bezobrazna nećemo je u originalu citirati u kolumni, nego ćemo samo u daljim razmatranjima govoriti "drevna kineska poslovica"...

Kada preturam po svojoj kući i nalazim stare stvari uviđam da se nimalo nisam promijenio od vremena kada sam bio dječarac, i kada drevnu kinesku poslovicu i da sam je znao ne bih u potpunosti shvatio i ušao u njenu filozofsku suštinu...

Kada sam bio mali stalno sam kupovao knjige tipa "Mala škola elektronike" (nikad nisam napravio nijedan uređaj iz te knjige!), "Nemački za putnike" (na njemačkom sam naučio reći samo "ich bin nicht partizan!" ), "Snažno telo za 6 meseci" (eh... prođe i 35 godina od kako sam je kupio, a ne 6 mjeseci...)...

Neću ja da idem na časove gitare, ili u muzičku školu, da tamo moram nekoga da slušam kako mi tupi, ja ću sam naučiti iz knjige "Dopisna škola gitare" uz koju se dobila i gramofonska ploča. Prva lekcija - štimanje gitare!

Prva sekiracija – stoni tenis

Idu tonovi praznih žica sa ploče i učenik dopisnog kursa tako naštima gitaru i ide dalje sa kursom lekciju po lekciju do nekog Joe Satrianija kad je klasika u pitanju!

Sad se ne sjećam je li meni gramofon prebrzo vrtio, ili je ploča preskakala na tom mjestu, tek - ja se nanervirah, ne naštimah gitaru, i nikad ne naučih svirat...

Od sportova koje sam trenirao prvo me je nasekirao stoni tenis.

Stojimo u redu oko stola i čekamo da bi udarili par loptica! Puno djece a malo stolova!

Nećemo Dino tako!

Onda dođe rukomet. Treniraš, dodavaš se, vježbaš šut, dvokorak, trokorak - i kad dođe na red igranje na dva gola - užas! Niko neće da se dodaje, da se gradi akcija, već ko prvi dograbi loptu blizu gola odmah opuca, bez obzira na proteste trenera i saigrača!

Košarka je opet bila prihvatljiva dok se igrala u osnovnoj, dolazile su i ženske iz razreda na utakmice, ali dođe srednja škola, upisah se u juniore "Želje" - bio 2-3 puta, kasno treninzi, magla, zima, nema meni poznate raje, trener strog, viče i galami...

Nemački bez muke

Sve ove objektivne poteškoće ja vam nabrajam samo onako usput, a ne da se pravdam što nisam naučio "nemački bez muke", postao Joe Satriani, radio-amater...

Nisam postao radio-amater zbog drevne kineske izreke, ali zato postadoh radio-profesionalac!

Radio je bio u "Zetri" i jedan dan sjedimo Dino i ja na kafici u kuglani kad pored nas pije kafu Arsen Dedić, imao valjda neki koncert tu.I nešto kontam da ga pitam za intervju, al žao mi starog čovjeka vući uz stepenice, opet ne sviđa mi se naš mini-disc koji snima u neki Sony-ev "ubi bože format" pa onda mini-disc uštekaš u kompjuter, pa on nešto računa... Kupiću ja svoju snimalicu koja odmah snima u MP3!

I odmah kupih kao neophodno pomagalo 2005. godine za 500 KM čudo tehnike koje s dobrim eksternim mikrofonom postaje moćan magnetofon, snimač, ima 40 GB memorije, mogu da slušam i snimam radio...

Nisam naravno snimio ni jedan intervju sa njim, neko vrijeme ga nosao po izletima i dernecima i tušio raju sa šlagerima Ive Robića, a kad je počeo da se zamrzava i zeza, ostavih ga u ladicu... Kad sam izgubio punjač bacio sam ga...

Puno su bolja iskustva s kamerom od 1500 KM. Snimio sam za potrebe web-portala fotogaleriju cvjetanja japanskih trešanja. Imala je izvrstan zvuk, pa sam mogao i sa njom da snimam intervju npr. sa Arsenom ako opet naleti. Montažu filmova sam mislio savladati uz pomoć laptopa koga sam platio 1400 KM. Nešto me je zezao Adobe Premier na laptopu pa sam rekao - ajd za početak da montiram sa onim Movie Makerom što ima u Windowsima!

Plodni period umjetničkog djelovanja

Ne makoh vam se ja od početka, mada me je strast za filmom dugo držala (više mjeseci!)

Prilažem vam svoj najbolji film iz tog plodnog perioda umjetničkog djelovanja! (ako se pitate:"Kakav li je tek onaj najgori?" znajte da ste i njega upravo pogledali jer je to jedan te isti film, jedini koji sam uspio toliko - koliko završiti...)

Ipak sam ja prvenstveno tonski orijentisan stvaralac, pa odlučih da kupim moderni podcast komplet (miksetica sa usb interface-om koja se uključi na kompjuter, mikrofon i slušalice). Kad se komplet poveže sa laptopom dobije se moćan studio koji stane u omanju torbu pa kada budem radio intervju sa Arsenom neću se obrukati!

Studio je omogućavao i da radim dijelove emisija kod kuće, kad sam raspoložen i opušten, i uz pomoć ovog kompleta snimio sam... hm... nijednu emisiju!
(ide drevna kineska poslovica)
Dok sam pokušavao da snimim neke demo snimke (ja sam nekada pisao i pjesme pa mislim da još mogu!) bilo mi je pegla držati akustičnu gitaru uz mikrofon, paziti na šum itd...

Skontam ja zašto nisam napravio ni jedan demo snimak!

Prodam staru akustaru, dodam 100 km i kupim prelijepu kombinaciju električne stratokastar gitare i akustične!Lagana, čuje se kad je sviraš "na suho", kad se uključi može orljat kao električna a može i samo korektno bez šuma reprodukovat preko magneta u miksetu zvuk akustične gitare.

Idealno za demo snimke!

Prvi i drugi Elvis

Sa ovom gitarom naravno nisam napravio ni jedan demo-snimak, kao ni sa predhodnom.

Skontam ja u čemu je problem.

Ja sam kompozitor i tekstopisac koji stvara dok hoda, kad leži.Ja ne mogu da stvaram jer mi treba jedan lagani, a kvalitetni diktafon! Onaj prošli bio je pretežak, a valjalo je s njim nositi i mikrofon pa zato nisam stvarao!

Kupim za 300 KM vrhunski mali Panasonikov koji stane u džep, ima dva izvrsna stereo mikrofona, fenomenalno snima sve od šaptanja do konferencija, i sada ako nekad slučajno naletim na Arsena mogu samo da izvadim spravicu iz džepa i pitam ga kada je prvi put sreo Ivu Robića?

Ovaj diktafon sam izvjesno vrijeme nosao u džepu pa prestao.Shvatio sam da mi se u glavi umjesto prelijepih melodija samo vrti misao da nisu uređaji krivi što sam ja lijen i bezidejan."Šta ti sada nedostaje da bi stvarao?" - govorio je onaj dio ličnosti koji je dao silne pare onome dijelu ličnosti koji je tražio da mu se to kupi, jer mu nešto fali i smeta...

E onda je onaj prvi Elvis stalno govorio onom drugom Elvisu drevnu kinesku izreku koja ima i inačicu " i muda smetaju"

Evo vam slike ovih igračaka koje su razmaženom djetetu brzo dosadile:

Zaboravih stavit na sliku još jedno korisno pomagalo koji je trebalo donijeti pravu revoluciju u mom novinarsko-istraživačkom životu.To je smartphone sa kojim sam mislio praviti foto-reportaže, snimati interesantne događaje i odmah ih slati na portal... A kako sam ubrzo naučio koristiti ga kao diktafon sve sam počeo  da se okrećem oko sebe nebi li ugledao Arsena...

No kako me je više puta iznervirao, crkao onda kad je bilo najpotrebnije itd...itd...ja sam mu rekao "Ne'š ti zajebavat Franju Kluza" i izvadio mu srce i dušu (SIM karticu) i vratio ga u staru, pouzdanu, jednostavnu, penzionersku Nokiu...

Jedino što sam sa njim napravio to su slike koje sam stavio u prošlogodišnju kolumnu o Korčuli i Mljetu, a obećao sam ljubaznim gazdama iz Prigradice koji nisu vični internetu da ću ih malo izreklamirati na istom pošto sam ja kao novinar iz Sarajeva i dobro se služim novim tehnologijama...(hahaha):

Jedan mali laptop...

No vremena su se promijenila. Radio sam savladao nekako i ne psujem više u program kad se nešto pokvari, nego stišam mikrofon i zovem mlađe i pametnije u pomoć. Ali kolumna mi pravi probleme. Obično se lijeno rastežem cijelu sedmicu i pišem je u zadnji čas. Nikako da se kao ostali vrijedni kolumnisti uhvatim Lagumdžije, Dodika, reisa starog, reisa novog...već uglavnom pišem o tome kako mi je teško pisati, kako me bole leđa...

I sjetim se!

Za moja leđa bi meni dobro došao jedan mali laptop!

Onaj skroz mali, lagani, što se može ponijeti u kafić, u prirodu, što se može ležeći u krevetu pisati kolumna...

Eh kako bi to onda bile lagane i pitke kolumne!

I tako... Umjesto da pišem ovu kolumnu cijelo večer sam gledao na net-u ove male laptope, poredio ih, gledao koji bi mi najbolje odgovarao...

Zasada me u kupovini istoga spriječava jedna stara poslovica koju sam na početku naveo kao kinesku da bi se čitaoci prepali i uozbiljili.

Stalno ste je i vi u sebi spominjali dok ste čitali o mojim neuspjesima i razmišljali: "Pa šta ti sad fali crni Elvise!?"

Ali ne znate vi kako je meni!

Lako je vama mene posmatrati kako se mučim i misliti da bi vi na mom mjestu to sve lako izveli i napravili.

Da i na kraju citiramo stare Kineze: "Lako je dragi posjetioci portala sa tuđim kurcem gloginje mlatit!"