Dnevnik
Piše: Elvis J. Kurtovich
A kako bi bilo da ja umjesto kolumne pišem dnevnik? Da li je i vas učiteljica tjerala da pišete dnevnik preko raspusta - da ne zaboravite slova i ne ulijenite se? Moj dnevnik između prvog i drugog razreda je sačuvan zaslugom majke koja je skontala da će mi biti draga uspomena.
Uglavnom bi napisao datum i ispod toga slabo uvježbanim pisanim slovima "Danas mi je nije ništa dogodilo". Na početku drugog razreda bio sam pohvaljen što sam jedini vodio dnevnik (ostalima je bilo mrsko i napisat da im se taj dan nije ništa dogodilo) ali i kritikovan što smatram da mi se ništa ne događa!
Učiteljica je bila sigurna da je sigurno bilo nešto za opisat, no zbog pomanjkanja smisla za detalje i lijenosti – spektakularni događaji sa raspusta (danas naučio ronjati bez maske i surlice) su dosta škrto opisani... U istoj teki nalazi se i dnevnik koji sam pisao na zimskom raspustu drugog razreda. Puno bolji rukopis, pored osnovnih tu su već i prostoproširene rečenice... ali i veće provale:
"Danas se mama okliznula na poledici i slomila kičmu". Ispod toga je učiteljica crvenom hemijskom napisala: "Pošto ti mamu viđam na roditeljskim, sumnjam da su posljedice takve kako si naveo..."
Dragi posjetici portala...U PROTEKLOJ SEDMICI NIJE MI SE NIŠTA DOGODILO! Pripremao sam Zdravko Čolić vikend i pitao raju imaju li kakvih ideja za jinglove. I tu se jedna cura iz okruženja sjetno nadoveže: "Eh umalo Zdravko Čolić meni da bude tata! Moja mama se zabavljala sa njim!" I naravno logično pitanje: "I koga više voliš? Svoga tatu ili Zdravka Čolića?"
Jednom je moj drug pričao na derneku kako je kao mali stanovao blizu Zdravka Čolića na Grbavici i kako mu je krao pisma obožavateljki iz poštanskog sandučeta. To i nije bilo teško jer kad bi poštar istresao ta silna pisma ona su sama ispadala iz sandučeta na oduševljenje djece iz komšiluka koja koja su ih otvarala i čitala...
Još je interesantnije da je Zdravko u vrijeme najveće popularnosti imao iznajmljen podstanarski stan u Beogradu i obožavateljke da bi došle do Čole na telefon morale su prvo da pređu prepreku zvana gazdarica. Ako ona ocijeni da si ozbiljna osoba, ako se dopadneš babi - ona ti dadne Čolu na telefon!
Evo kako su ispali dzinglovi za Zdravko Čolić vikend:
(Mogao sam na malu Ivanu ubaciti i ,,Živiš u oblacima mala" al nisam stigao sve...)
U protekloj sedmici mi se nije ništa dogodilo. Pokušao sam da izreklamiram naš radio na televiziji. Inače ne volim da dajem izjave, intervjue, jer samo mogu imat probleme poslije.
Jednom davno me novinar u Zagrebu pitao: "Što misilite o predsjedniku Tuđmanu?" Šta da radim? ŠTO GOD JA MISLIO O PREDSJEDNIKU TUĐMANU NEKO ĆE ME POSLIJE IZJAVE PLJUNUTI NA ULICI...:) Nešto sam promumljao u stilu „Predsjednika Tuđmana neobično štujem i rado bih sa njim snimio duet..."
I sad kad me pitaju da nešto kažem - kažem da sam zauzet i da dođu na radio da me snime - i onda na svako pitanje ja uvalim da reklamiram svoj radio. Ali neki dan upadoše sa 3 kamere na radio, naguraše me u studio i moram priznati da su me sa „može li još jedno pitanje" totalno zbunili i zadeverali da razmišljam.
Tema emisije "Rekonstrukcija" je „Kako su nastale poznate pjesme" i u stotoj epizodi (kako im je valjda ponestalo poznatih pjesama) dođoše do mene da im objasnim kako sam napisao ovu pjesmu koju pjeva pjevač pomenut prethodno u kolumni (kao mali krao pisma iz poštanskog sandučeta roditelja od Zdravka Čolića):
Pojma nemam kako će oni smontirati, pa da se na vrijeme distanciram i demantujem to što sam rekao evo posjetiteljima portala šta sam „htio reći": „Za večeru kad bi sjeli sami" sam maznuo od nekog starog pisca iz srednjoškolske lektire (August Šenoa ili Dinko Šimunović ). Pjesma je popularna jer ima jedan zajeb koji sam skontao tek kad sam primijetio da publika zdušno pjeva refren. Publika podržava stav ženskog lika iz pjesme!
Zato što svi mi o sebi imamo visoko mišljenje, a opet rado se prasnemo sa svakim ko naiđe... I ponašamo se kao junakinja knjige Z. Majdaka "Pazi, tako da ostanem nevina!" I muški likovi u knjizi obećavaju da će paziti... i tako iz stranice u stranicu...
Pjesma je popularna jer je jednostavna (napisao autor koji zna 2-3 akorda) i mladi bendovi je rado imaju u svom repertoaru:
Pitanje:Dali
vam je drago što ste napisali pjesmu koja se rado svira kad se okupi društvo uz
gitaru na nekom derneku?
Odgovor:Ne samo da mi je drago - nego mi je žao što nisam napisao i druge
pjesme koje su vrlo popularne na dernecima! Žao mi je što nisam napisao "Jedina
moja"... Krivo mi je što nisam napisao "Krivo je more"... A tek
"Crni leptiri"! Ne mogu sebi oprostiti što nisam napisao "Crne
leptire"...
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.