Avangardna kolumnica

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Dobro došli u moju avangardnu kolumnu!

Riječ avangarda prvi put sam čuo kao dijete. Stajala je u rečenici "Savez komunista je avangarda radničke klase". I tako sam većinu života imao mišljenje o avangardi kao i o Savezu komunista...

Sada mijenjam mišljenje, i o avangardi i o Savezu komunista... i ispade da opet imam isto slično mišljenje o oba pojma...

U čemu se ogleda navodna avangardnost ovih kolumni?

Njihova navodna avangardnost ogleda se u tome da vam autor na početku preporuči pjesmu koju vi pustite sebi i onda čitate kolumnu u punom "hi-fi stereo" ugođaju (na kompjuterskim zvučnicima od 13 km). Današnju kolumnicu najbolje je čitati uz muziku ove dvije sestre koje su hitove grupe ABBA obradile u "bollywood" stilu:

Vidio sam neki dan na ulici praktičnu primjenu ultrazvučnog tjerača pasa o kojem sam nedavno pisao! 

Jedna gospođa je vodala malog cuku na uzici, kojeg je stalno spopadao neki lutalica, mali cuko je lajao na lutalicu, a gospođa bi, kad bi se lutalica približio, kao prava gospođa, umjesto da viče i gađa kamenicama lutalicu, samo pritiskala dugme na ultrazvučnom tjeraču! I lutalica bi svaki put bio odbijen. Mislim da je ultrazvuk dolazio i do malog cuke kojeg je držala na uzici - jer je i on bio pod stresom i stalno lajao...

Negdje naletih na nacrt novog Zakona o igrama na sreću. Nisam baš pažljivo čitao, ali vidio sam da je porez na dobitak 15 posto. Trebalo bi u zakon ubaciti da je npr. voditelj TV Binga obavezan, umjesto oduševljenog vikanja: "Čestitamo! Dobili ste 100 000km!", da objektivno i tačno obraduje dobitnika:"Čestitamo! Dobili ste 85 hiljada, a čestitamo i državi koja je dobila 15 hiljada km!".

K'o što i jest...

Došli smo i do naše stare dobre rubrike "Nekad i sad" u kojoj uglavnom govorimo kako je i u "stara dobra vremena" bilo loše i bezveze kao i danas...

Danas ćemo govoriti o bananama, koje su nekad bile jako skupe. Nisu još bile izmišljene komore za sazrijevanje (koje su ujedno i kontejneri), i  banane su brzo postajale gnjile dok su se transportovale iz toplih krajeva gdje rastu, što je poskupljivalo njihovu cijenu.

Bio sam prije rata gost na nekim susretima djece iz raznih zemalja, gdje mi se upravnik požalio da su djeca iz jedne istočnoevropske zemlje kad su vidjeli bananu - pošli da je jedu sa korom! Njihova djeca nisu nikad jeli bananu i prvi put su je vidjeli! Jadna je ta zemlja, jadna su ta djeca, zaključismo mi odrasli.

No kako je danas 2013. i ta je zemlja uveliko prešišala našu - ostaje nam da razmislimo da li je zaključak naše stare dobre rubrike "Nekad i sad", o tome kako je sada bolje jer su banane puno pristupačnije nego nekada, baš relevantan i bitan...

Završio sam čitanje one knjige Nicka Hornbya o kantautoru koji se naglo povukao i dvadeset godina ništa nije objavio. I svo vrijeme dok sam čitao kontam - i ja sam kantautor koji se povukao i dvadeset godina nisam ništa objavio! E sad zašto se povukao taj lik koji se u knjizi zove Tucker Crowe neću da vam ofiram i kvarim merak eventualnog čitanja knjige...

Ali - zašto sam se ja povukao?

Nedostatak inspiracije? Dosegao sam takve kantautorske visine "da bi svaki dalji rad mogao samo da pokvari utisak"?

Ništa od toga, dragi posjetitelji portala... Više puta su mi dolazile dobre ideje za pjesme... Jednom mi dođe ideja za pjesmu Kad te ja pomnožim sa nulom... Tekst bi bio otprilike o tome kako ja svakom opraštam, kako mi se možeš penjati po glavi... ali "kad te ja pomnožim sa nulom - znači da si stvarno nula"
Ne napisah je...

Dođe mi jednom čak i refren sa melodijom! Tekst bi išao o tome kako sam ja dobar čovjek. Dajem pare prosjacima, pomažem starim i slijepim da pređu ulicu itd...itd... I onda grune refren:
"Kad mi pričaš priče, zašto nisi zvala
shvati: ja sam dobar čovjek, al' nisam budala!"
(da ne bude dosadna pjesma, drugi put bi "budala" rimovao sa "al' upamti mala!")

Ne napisah ni tu pjesmu...Ne dade mi se...

Izgleda da ja ne pišem pjesme zato što više od toga nema love...

Ali što više razmišljam... nije samo to! Uglavnom me neki stari ljudi prepoznaju i vole moju muziku. Šta će mi oni u životu! Doduše, ponekad me za slikanje upitaju neke obožavateljke koje su vremenom postale toliko mlađe od mene da, ako baš ne mogu da im budem "komotno" djed, a ono bar mogu da budem "najmlađi tetak" njihovim roditeljima.

Znači - nema više ni koka...

Surovi zaključak: Ne samo da ne pišem više pjesme, nego izgleda da sam se ja muzikom bavio samo radi love i koka...

Tužno, ali istinito...

Ali zato... Umjesto da se patim sa rimama "mala-budala" okrenuo sam se avangardi i posvetio svojim dragim čitateljima spremnim na intelektualne izazove! Svoju avangardnu kolumnu obično završim sa još jednom pjesmom, pošto je već završila ova prva koju ste slušali dok ste čitali kolumnicu.

Obratite pažnju kako nekim čudom pjesma koja vam baš i nije simpatična (Believe od  Cher) može da vam zazvuči prijatno...

I šta još da napišem... Avangardno...