Trump žestoko napao Merza: Njemački kancelar nekoliko puta promijenio stav o ratu s Iranom

Činilo se da je njemački kancelar Friedrich Merz bio iznenađen napadima SAD-a i Izraela na Iran 28. februara. Tada su ubijene važne ličnosti iz iranskog rukovodstva, uključujući vrhovnog vjerskog vođu ajatolaha Alija Hamneija, ali i brojni civili.

Stav da su ti napadi u skladu s međunarodnim pravom od tada nije zastupao nijedan renomirani pravni stručnjak, niti ijedan član njemačke vlade.

Ipak, Friedrih Merz do sada nije govorio o kršenju međunarodnog prava. Umjesto toga, govorio je o iranskoj vladi kao o "terorističkom režimu" i poručio: „Međunarodno-pravne kvalifikacije neće mnogo toga promijeniti.“ SAD i Izrael su, prema njegovim riječima, imali „dobre razloge“ za napade.

Trending

Zmajevi obavili prvi trening po dolasku u Toronto: Osmijesi svjedoče sjajnoj atmosferi

"Mislim da je (u početku) postojalo uvjerenje (kod Merza) da Izraelci i Amerikanci u Iranu rade stvari koje Evropljani nisu u stanju uraditi, ali da su politički ciljevi zajednički“, kaže za DW politikolog Johannes Varvik s Univerziteta u Halleu. Istovremeno, Merz nije želio kritikovati Amerikance zbog toga što „zajedničke ciljeve provode metodama koje sam ne bi preferirao“.

Već tada su Merzove riječi pune razumijevanja pokrenule veliku debatu. Kritičari iz Europskog centra za ustavna i ljudska prava optužili su ga za "kapitulaciju pred politikom sile", dok je predsjednik Njemačke Frank-Valter Štajnmajer upozorio da se međunarodno pravo ne smije „ostaviti po strani“.

Prije oko 1h

Dvije pucnjave u istoj ulici u mjesec dana: Državljanin Srbije brutalno ubijen na ulicama Barcelone

Henning Hof iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ocjenjuje za DW da Merz nije dosljedan kada je riječ o međunarodnom pravu. Dok mu je ono veoma važno u slučaju rata u Ukrajini, u kontekstu rata s Iranom očigledno mu pridaje znatno manji značaj. „Čini se da kancelar međunarodno pravo tumači u zavisnosti od situacije.“

Kritike su se pojačale nakon Merzove posjete Vašingtonu i susreta s Donaldom Trampom, samo nekoliko dana nakon početka napada. Činilo se da kancelar pokušava pridobiti Trampovu naklonost dodvoravanjem – što mu je privremeno i uspjelo.

U Njemačkoj je potom izbila žestoka rasprava. Vanjskopolitički stručnjak Merzovog CDU-a, Norbert Retgen, rekao je u Bundestagu da je riječ o teškom izboru: „Šta je manje zlo?“ Rat je, bez ikakve sumnje, zlo. Ali, dodao je: „Režim mula je najveće zlo za region, za ljude u Iranu i šire.“ S druge strane, Lea Rajsner iz stranke Ljevica kritikovala je kancelara rekavši da je „pristao da bude Trampov statista“. Politikolog Varvik zaključuje: „Merz je po tim pitanjima – ne može se reći jasnije – imao pogrešan kompas.“

Ubrzo je Njemačka počela jasno osjećati ekonomske posljedice rata s Iranom: zbog blokade Hormuškog moreuza cijene nafte i gasa naglo su porasle. To je dodatno zakočilo ionako slabu njemačku privredu. Na unutrašnjem planu to je bilo posljednje što je Merzu bilo potrebno. Dok je podrška radu vlade, a posebno njemu lično, naglo opadala, podrška djelimično ekstremno desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD) je rasla. U međuvremenu je AfD u anketama prestigao Mercove demohrišćane CDU/CSU.

Merz smatra da je Iran ponizio SAD

Zatim je krajem aprila uslijedio iznenadni zaokret. Barem je tako djelovalo. Tokom jednog razgovora s učenicima, Merz je rekao da Sjedinjene Države u ratu s Iranom „nemaju zaista uvjerljivu strategiju“. Dodao je i da iransko rukovodstvo „ponižava“ Sjedinjene Države.

Šta je izazvalo tu promjenu? "Imam utisak", kaže Varvik, „da je apsolutno pretjerana retorika Donalda Trampa uplašila i odbila mnoge dobronamjerne ljude. Govorio je o brisanju Irana s lica zemlje.“ Tramp, koji je u Vašingtonu još pokazivao srdačno slaganje s njemačkim kancelarom, nakon Merzovih kritika bio je van sebe. Na svojoj platformi Truth Social optužio ga je da nema pojma o čemu govori. Nije ni čudo, napisao je Tramp, „što u Njemačkoj stvari idu tako loše, kako ekonomski tako i u svakom drugom pogledu“.

Bijes američkog predsjednika

Iz Njemačke bi sada trebalo da bude povučeno 5.000 američkih vojnika, a možda i više. Otkazano je raspoređivanje krstarećih raketa "Tomahawk", namijenjenih odbrani od Rusije. Takođe je najavljeno novo povećanje carina na automobile iz Europske unije. Merz je možda naljutio američkog predsjednika, ali njemačka javnost uglavnom podržava njegov novi, kritički stav. Prema istraživanju javnog mnijenja ARD-Deutschlandtrend, sprovedenom ubrzo nakon početka rata, 58 posto ispitanika smatralo je da vojna akcija SAD-a i Izraela nije opravdana. Pored toga, ionako slabo povjerenje Nijemaca u SAD pod Trampom dodatno je opalo. Samo još 15 posto građana smatra SAD pouzdanim partnerom. Od tada se ti rezultati nisu značajnije promijenili.

Gest dobre volje – samo s njemačke strane

Sada je na redu pokušaj saniranja štete, ali za sada samo s njemačke strane. Iako je Merz ostao pri svojoj ocjeni rata s Iranom, obećao je da će se Njemačka nakon završetka borbi pridružiti pomorskoj misiji u Hormuškom moreuzu. Jedan njemački brod za razminiranje već je u pripravnosti. Ostaje neizvjesno da li će do te misije zaista doći. Činilo se da je prije svega važan signal upućen Trampu.

Ipak, transatlantski odnosi time ni izbliza nisu popravljeni. Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Švedskoj krajem maja, američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da Trampovo „razočaranje“ ponašanjem saveznika iz Alijanse tokom rata s Iranom mora biti razmotreno „na nivou šefova država i vlada“. Samit NATO-a u Ankari u julu, rekao je, biće „vjerovatno jedan od najvažnijih“ u historiji saveza.

Prije oko 1h

Ni mir neće okončati energetsku krizu pokrenutu sukobom na Bliskom istoku: Trajat će do 2027.

Kao pouku za Njemačku iz sto dana rata s Iranom, politikolog Johannes Varvik navodi sljedeće: "Njemačka i Europa moraju definisati vlastite interese i ne smiju poput zeca hipnotisano gledati u zmiju. A ta zmija sjedi u Vašingtonu i sutra će krenuti u jednom, a prekosutra u drugom pravcu.“ Veća nezavisnost od SAD-a pod Trampom – to je bilo upravo ono što je Friedrich Merz tražio još početkom 2025. godine, u vrijeme kada još nije bio kancelar. Nakon perioda uzdržavanja od javnih kritika, čini se da se sada ponovo vratio na početnu tačku.