Putin u razgovoru s Kusturicom: "Rusija čudo i misterija, može postati 'arka' koja će spasiti ljude"
Ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je Ukrajince da prijeđu na rusku stranu, koju je nazvao zajedničkom i pravom stranom povijesti.
Poruku je iznio u intervjuu s redateljem Emirom Kusturicom i bivšim Sarajlijom za dokumentarni film na ruskom Kanalu 1.
Portal Radiosarajevo.ba prenosi kako je tekao razgovor između Kusturice i Putina.
Teška nesreća u BiH: Jedna osoba poginula, više povrijeđenih nakon sudara automobila i autobusa
Kusturica: Hvala vam što ste učestvovali u filmu. Mislim da će biti odličan. Bit će to dobar film. Evo mog prvog pitanja. Možete li reći da, kako vaš mandat na čelu države odmiče, Rusiju i dalje otkrivate kao čudo i misteriju, koja od svog lidera zahtijeva vjeru i molitvu?
Putin: Znate, Rusija je starija od hiljadu godina i ima veoma dugu historiju. O njoj je tokom tog vremena mnogo toga rečeno i napisano: bilo je površnih i plitkih stvari, ali i suštinskih, ozbiljnih i temeljnih, a bilo je i duhovitih.
Još u 18. stoljeću živio je feldmaršal Christopher Minich (rođen kao Burkhard Christoph von Münnich), koji je jednom prilikom primijetio (ili mu se barem pripisuje ta izjava): „Rusijom neposredno upravlja Bog, jer ako nije tako, nije jasno kako ona uopće opstaje.“
Zatim je ruski car Aleksandar II, mislim da je to bilo gotovo stotinu godina kasnije, u 19. stoljeću, na pitanje kako uspijeva vladati tako ogromnom i raznolikom zemljom odgovorio: „Rusijom uopće nije teško vladati, ali je to potpuno beskorisno.“
Rusija zemlja koja graniči s Bogom
Kusturica: Njemački pjesnik Rainer Maria Rilke jednom je napisao da je Rusija zemlja koja graniči s Bogom.
Putin: Ozbiljno govoreći, ja bih to ovako objasnio: ako čovjeka ne posmatramo samo kao biološku materiju sastavljenu od kože i kostiju, nego prihvatimo da je suština svakog čovjeka, ono najvažnije, njegova duša, dar koji nam je podario Gospod, te da je ljudska duša vječna i besmrtna, poput svemira, onda to vrijedi i za ruski narod, kao i za sve ljude koji žive u Rusiji.
U tom smislu, naravno, ovdje, kao i u Rusiji, zaista postoji nešto što je čudo i misterija.
Kusturica: Siguran sam da je sada jedan od onih transcendentnih trenutaka u kojima će Rusija postati blagoslov za cijelo čovječanstvo. Zahvaljujem vam na tome, jer će ovaj projekat, kada bude završen, istaknuti vrijednosti koje se ovdje, u Rusiji, poštuju, kao i napore koje Ruska pravoslavna crkva i ruska civilizacija ulažu u očuvanje tih vrijednosti.
Putin: To je tačno.
Kusturica: Danas je Ruska pravoslavna crkva prisutna u više od stotinu zemalja svijeta, a ruska država predstavlja temelj cijele ruske civilizacije. Mislite li da ruska civilizacija može postati neka vrsta „arke“ koja će spasiti sve one koji vjeruju u Hrista?
Putin: Može. Apsolutno.
To govorim s takvim uvjerenjem ne samo zato što se ruska teološka i filozofska misao temelji na jednom konceptu koji traje stoljećima: Moskva je Treći Rim, a četvrtog neće biti.
Šta to znači? Hrišćanstvo je nastalo u drevnom Rimu, zatim je Rim pao, a hrišćanstvo se preselilo u Bizantiju, odnosno Istočno rimsko carstvo. Konstantin je postao prvi car koji je prihvatio hrišćanstvo. I Bizantijsko carstvo je na kraju palo, ali se do tada hrišćanstvo već proširilo na rusko tlo i stiglo do Moskve.
Tako je Moskva naslijedila tu vjeru i tradiciju. Na neki način postala je Treći Rim, duhovni čuvar tih svetih vrijednosti i tog naslijeđa.
Međutim, ova teološka ili filozofska ideja, koju Rusija, kako sam rekao, njeguje stoljećima, nije ono najvažnije. Suština je u današnjem vremenu.
Danas, naprimjer, svjedočimo slučajevima, ne kažem da su masovni, ali postoje, kada se ljudi iz drugih zemalja, uključujući evropske, doseljavaju u Rusiju. Kada povremeno razgovaram s njima, kažu mi da je glavni razlog njihovog dolaska želja da sačuvaju svoje vrijednosti, porodice i budućnost, odnosno da osiguraju budućnost svojoj djeci, za koju smatraju da imaju pravo odrastati i biti odgajana u skladu s tradicionalnim vjerskim vrijednostima.
Može li Rusija postati 'arka' koja će spasiti ljude?
Dakle, kada me pitate može li Rusija postati 'arka' koja će spasiti ljude, rekao bih da to ne bi bilo samo za pravoslavne hrišćane, pa čak ni samo za hrišćane.
Kao što znate, u Rusiji postoje četiri tradicionalne religije: budizam, judaizam, islam i pravoslavno hrišćanstvo. Njihovi pripadnici žive i razvijaju se jedni pored drugih.
Zapravo, imamo iste tradicionalne vrijednosti, bez obzira na to koliko neki pripadnici tih religija nastoje naglašavati razlike. Razlike će uvijek postojati, ali su temeljne vrijednosti iste.
Stvarajući uslove za razvoj tih tradicionalnih vrijednosti, Rusija pruža prostor u kojem ljudi mogu živjeti u skladu s njima. Naravno, u tom smislu Rusija bi mogla postati „arka“ o kojoj govorite.
Danas u mnogim društvima, posebno na Zapadu, svjedočimo borbi za ljudska prava različitih manjina. Je li to nešto novo? Nije. Historija se ponavlja, to je staro koliko i samo čovječanstvo. Samo što su određene grupe sada postale agresivnije i sve više insistiraju na svojim pravima i tako dalje.
Vidite, mi ne pokušavamo nikome ništa ograničavati. Međutim, ideja koju zastupa Ruska pravoslavna crkva, što naš patrijarh uvijek javno potvrđuje, kao i državna politika Rusije, jeste očuvanje čovjeka, ljudske duhovnosti i, što je posebno važno, ako mogu tako reći, čovjeka kao biološke vrste.
To nastojimo osigurati kroz državnu politiku i podržavati napore Crkve, naravno, u skladu sa zahtjevima današnjeg vremena i savremene civilizacije. To je glavni fokus našeg zajedničkog rada s Crkvom.
Dakle, da, u tom smislu Rusija i pravoslavno hrišćanstvo mogli bi biti „arka“ o kojoj govorite.
Kusturica: A kako se sve to uklapa u stvarnost na Zapadu, gdje hrišćanska crkva nema tako značajnu ulogu kakvu pravoslavno hrišćanstvo ima u Rusiji?
Putin: Mislim da to ima veze s činjenicom da... Mi se, zapravo, s poštovanjem odnosimo prema našoj braći i sestrama u Evropi. Kada vidimo da se pojedine grane hrišćanstva očigledno loše tretiraju ili da su izložene progonu, nastojimo ih podržati.
Međutim, bojim se da udaljavanje tih crkava od njihovih kanona ne jača njihov položaj u društvu, nego djeluje upravo suprotno.
Možda pokušavaju odstupanjem od utvrđenih kanona i principa nešto modernizirati, učiniti razumljivijim i prilagoditi svakodnevnom životu. Ali mislim da je upravo zbog toga utjecaj hrišćanskih ideja i Crkve na društvo i svijest ljudi sve slabiji.
Putin to Emir Kusturica on his KGB years: the church was "the only legal opposition to the state" and "all the KGB officers I know who worked on that line, first of all, they all got baptized."
— COMBATE |🇵🇷 (@upholdreality) November 21, 2026
The socialist idea itself, he says, is "akin to Christianity". pic.twitter.com/k0HyeBfTGh
Milion i po miliona ljudi u Sjevernoj Americi prešlo na pravoslavno hrišćanstvo?
Kusturica: U proteklih pet godina u Sjevernoj Americi 1,5 miliona ljudi prešlo je na pravoslavno hrišćanstvo.
Putin: Upravo o tome govorim. Pravoslavno hrišćanstvo, naprotiv, privlači ljude zato što štiti vrijednosti o kojima sam govorio.
Kusturica: Kako biste definisali rusku civilizaciju kao pojam?
Putin: To je nezgodno pitanje. Da, govorimo o ruskoj civilizaciji i mislim da je zaista tako doživljavamo. Bože sačuvaj da se iza toga kriju taština ili arogancija.
Priznajemo da je ruska civilizacija velika civilizacija. Istovremeno znamo da postoje i druge civilizacije, naprimjer kineska, čija historija traje hiljadama godina.
Sjećamo se historije. Mongoli su, naprimjer, dugo ratovali protiv Kine, a na kraju su u Kini uspostavili vlastitu dinastiju pod mongolskim vodstvom. A gdje ih je to na kraju dovelo? Kinezi su ih asimilirali.
Putin dao intervju Kusturici i pozvao Ukrajince da pređu na rusku stranu
Kusturica: Pravoslavno hrišćanstvo imalo je veliku ulogu u tome.
Putin: Da, upravo na to mislim. Kineska država i kineski narod jednostavno su apsorbirali osvajače. I to je bilo to – asimilirali su ih.
Ili uzmimo indijsku civilizaciju, koja je najstarija. Ona je veoma zanimljiva. Što više saznajem o njoj, sve me više zanima.
Nedavno sam, tokom razgovora s premijerom Modijem, postavio pitanje: „Koliko Indijaca govori glavni jezik?“ Odgovorio mi je: „Oko 600 miliona.“ Upitao sam ga: „A koliko stanovnika ima zemlja?“ Rekao je: „Milijardu i po.“
Dakle, samo trećina stanovništva govori jezik titularnog naroda.
„A šta je s preostale dvije trećine?“ – pitao sam.
„Oni govore svojim jezicima“, odgovorio je.
Zar to nije iznenađujuće? Zaista jeste!
Ali šta rusku civilizaciju čini toliko posebnom? O tome stalno razmišljam. I došao sam do sljedećeg zaključka: ruska civilizacija nikada nije preuzimala druge narode.
Omogućila je razvoj ruskog naroda i ruskog etnosa, ali je istovremeno stvarala uslove za razvoj drugih naroda i etničkih grupa koje su bile dio Ruskog carstva, odnosno porodice koju je formirala ruska država.
Svima je omogućavala razvoj, uključujući njihov samostalan duhovni razvoj, očuvanje religije, tradicije i jezika.
To je, možemo reći, jedinstvena osobina ruske civilizacije.
Vraćajući se na vaše prvo pitanje o misteriji i posebnosti Rusije, Dostojevski je dao veoma dobar opis ruskog čovjeka. Prema njegovim riječima, ruski čovjek lako komunicira s drugima, živi zajedno s njima i prilagođava se svemu što je drugačije.
Uopćeno govoreći, ruski čovjek ima veoma snažan osjećaj svečovječnosti. To je ono što razlikuje rusku civilizaciju.
Kremlj: Putin u "odličnom raspoloženju" nakon sastanka s Trumpom
Kusturica: Vidite li, kao lider ruske države, Rusku pravoslavnu crkvu kao njen suštinski, sveti i duhovni stub? Kakvi su vaši odnosi s patrijarhom Kirilom?
Putin: Počet ću od kraja. Imamo odlične odnose, zasnovane na istinskom prijateljstvu.
Odnosi između države i Crkve veoma su stabilni, barem kako ih ja vidim. Zaista su jedinstveni, jer čak ni u vrijeme Ruskog carstva car, odnosno vladar, strogo govoreći, nikada nije bio poglavar Crkve, nego se smatrao njenim zaštitnikom, pokroviteljem i slično.
Dakle, nije bilo kao u Engleskoj, odnosno Velikoj Britaniji, gdje je kraljica bila poglavar Anglikanske crkve. Kod nas nije postojala takva direktna podređenost.
Ipak, oduvijek je postojala povezanost između šefa države i Crkve. On je imao važnu ulogu. Postojale su i institucije poput Sinoda, koji je bio najviši crkveni autoritet u zemlji, te glavni tužilac Svetog sinoda, koji je bio državni službenik, a ne svešteno lice.
U sovjetskom periodu vlasti SSSR-a proglasile su razdvajanje Crkve i države. Međutim, u stvarnosti je postojao Savjet za vjerska pitanja i njegova lokalna tijela, koja su upravljala, ili su barem pokušavala kontrolisati, vjerski život u zemlji.
💬 President #Putin in an interview with Emir Kusturica:
— MFA Russia 🇷🇺 (@mfa_russia) November 20, 2026
Ukraine has lost much since the 1990s. Power in Ukraine was seized not by its patriots, but by nationalists.
👉 The difference: patriots love their country, while nationalists hate other peoples.https://t.co/fZxotCKXCt pic.twitter.com/HIuA0Md3um
Mogu samo pretpostaviti ko je zapravo imao veći utjecaj.
Znate, budući da sam svoju karijeru započeo u državnim sigurnosnim strukturama, znam da su tamo postojale posebne jedinice zadužene za unutrašnju opoziciju.
Crkva je u sovjetskom periodu bila jedina zakonski priznata opozicija državi jer je zastupala alternativnu ideologiju.
Zanimljivo je da su svi službenici KGB-a koje lično poznajem, a koji su radili u tim jedinicama, bili kršteni. Tako da se nije moglo sa sigurnošću reći ko je na koga utjecao: država i KGB na Crkvu ili upravo obrnuto.
Donosili su nam uskršnja jaja i kuliche, tradicionalne uskršnje kolače, u druge odjele i slično. Ipak, postojali su pokušaji utjecaja na duhovni život ljudi.
Danas su Crkva i država zaista razdvojene. Država se ne miješa u crkvene poslove, što potvrđuje i naš patrijarh.
To ima velike prednosti. Kada je Crkva bila dio državnog aparata, javne vlasti i upravljanja, povremeno je bila izložena kritikama zbog postupaka i rezultata za koje su zapravo bile odgovorne država i vlada. Tako je dijelila odgovornost s njima.
Crkva je bila smatrana dijelom državnog aparata.
Puljić o sastanku trojice moćnika: Stvorena nova osovina zla s 90 posto svjetskog nuklearnog oružja?
Crkva se može slobodno razvijati
U prvim godinama nakon Revolucije 1917. godine postojao je period progona Crkve, koji je bio zaista brutalan. Zašto? Zato što je Crkva bila potiskivana kao element jednog državnog sistema koji je nestajao.
Danas više nemamo taj problem. Mislim da je to veoma dobro i ispravno. Na taj način Crkva se može slobodno razvijati, u skladu sa svojim unutrašnjim pravilima.
Kada je riječ o ulozi i mjestu religije i Crkve u historiji ruske države, ona je apsolutno jedinstvena.
Jasno je da su duhovni život i Crkva važni u svakom društvu, bez obzira na to šta ljudi o tome mislili. Ali u historiji ruske države to ima posebno značenje.
Zašto?
Sjetite se šta smo imali prije 988. godine, prije krštenja Rusi koje je obavio knez Vladimir. Nije postojala jedinstvena ruska država, niti je postojao ruski narod kao posebna etnička grupa.
Postojalo je, ako se dobro sjećam, oko 15 slavenskih etničkih grupa: Drevljani, Poljani, Kriviči, Vjatiči i druga plemena na sjeverozapadu.
Ukupno ih je bilo oko 15. Ali Rusa još nije bilo.
Već je postojala jedinstvena vlast kneza, jedinstveno tržište, kako bismo danas rekli, odnosno jedinstven ekonomski sistem, kao i zajednički jezik – ruski, što je veoma važno.
Ali nije postojala zajednička religija. Sve te grupe bile su paganske. Ponekad su poštovale ista božanstva, a ponekad različita. Međutim, nije postojala zajednička religija.
Ja mislim | Anna Klochko: Sumi, Ukrajina; Djetinjstvo na nišanu
Odnos prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi poseban
A onda je došlo vrijeme za taj završni korak. Uspostavljena je jedinstvena religija, čime je otvoren put stvaranju jedinstvenog ruskog naroda i centralizovane ruske države.
U tom smislu Ruska pravoslavna crkva odigrala je jedinstvenu ulogu u oblikovanju ruske nacije i ruske državnosti.
Zato je naš odnos prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi poseban. Ruska pravoslavna crkva uvijek je bila uz svoj narod tokom najtežih iskušenja.
Nije slučajno što je tokom Drugog svjetskog rata, mislim 1943. godine, nakon završetka bitaka za Staljingrad i Kursk, Staljin odlučio obnoviti patrijaršiju.
Jer bez obzira na to koliko su brutalni bili progoni pravoslavne crkve i religije općenito u Sovjetskom Savezu, uprkos pokušajima da se uništi sveštenstvo, Crkva je, čim su našu zemlju zadesile ratne nevolje u Velikom otadžbinskom ratu, bez oklijevanja stala u odbranu domovine.
Kusturica: Crkva je sačuvala svoje temelje i kanone nepromijenjenim tokom 1.500 godina. A sada dolazi novi čovjek, tehnološki i biološki veoma napredan, ali će i dalje Crkvu smatrati temeljnim dijelom života. Možda je upravo zato u Americi sve više ljudi koji žele preći na pravoslavlje, jer je ono ostalo nepromijenjeno 1.500 godina.
Putin: Da. Slažem se s vama. Upravo o tome sam govorio.
Naravno, moramo ići naprijed, ne smijemo zaostajati niti osjećati da smo sputani u svom razvoju. Ali postoje temeljni faktori koji nas čine ljudima i osiguravaju nastavak ljudske vrste.
Oni predstavljaju temeljne vrijednosti pravoslavnog hrišćanstva.
Kusturica: Pravoslavno hrišćanstvo i čovječanstvo?
Putin: Upravo tako.
Ostatak intervjua pročitajte na linku OVDJE.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.