Ni mir neće okončati energetsku krizu pokrenutu sukobom na Bliskom istoku: Trajat će do 2027.

Čak i ako SAD i Iran izbjegnu novu eskalaciju, energetska kriza i poremećaji u lancima snabdijevanja neće brzo nestati. Normalizacija plovidbe kroz Ormuski moreuz mogla bi da traje mjesecima ili godinama.

Rat protiv Irana traje već stotinu dana i ustalilo se jedno umirujuće, ali pogrešno uvjerenje.

Mnogi političari, kompanije i investitori vjeruju da će brzo ponovno otvaranje Hormuškog moreuza ubrzo oboriti cijene energenata, čim tankeri sa naftom i gasom, koji su trenutno zarobljeni u Persijskom zalivu, budu mogli da nastave plovidbu.

Trending

Krišto i Plenković potpisali važan ugovor u Sarajevu: "Dobijamo pet novih graničnih prijelaza"

Međutim, vodeći rukovodioci naftnih kompanija, lideri brodarske industrije i ekonomisti predviđaju suprotno. Oni upozoravaju da mir neće odmah vratiti energetska tržišta i globalne lance snabdijevanja u normalno stanje. Posljedice bi, prema njihovim procjenama, mogle trajati još mjesecima, pa čak i godinama.

Amin Naser, izvršni direktor kompanije Saudi Aramco, najvećeg snabdjevača naftom u Zalivu, rekao je investitorima prošlog mjeseca da bi, čak i kada bi Hormuški moreuz odmah bio ponovo otvoren, "tržištu bili potrebni mjeseci da se ponovo uravnoteži". Ukoliko bi blokada potrajala još samo nekoliko nedelja, dodao je Naser, "normalizacija bi se protegnula sve do 2027. godine".

Saobraćaj kroz ovaj uski morski prolaz između Irana i Omana i dalje je daleko ispod uobičajenog nivoa, uprkos krhkom primirju i mirovnim pregovorima koji su više puta nailazili na prepreke.

Cijene nafte ostaju približno 30 posto više nego prije početka rata, što održava visoke cijene benzina, dizela i đubriva. Ti dodatni troškovi podstiču globalnu inflaciju, remete lance snabdijevanja i povećavaju cijene hrane širom svijeta, jer đubrivo, koje se često proizvodi od prirodnog gasa, postaje skuplje za poljoprivrednike.

Predviđa se "stani-kreni" ponovno otvaranje Hormuškog moreuza

Stručnjaci smatraju da će, nakon postizanja mirovnog sporazuma, brodarske kompanije morati ponovo da steknu dovoljno povjerenja kako bi vratile posade u region Persijskog zaliva. Za to bi mogao biti potreban period posmatranja od 30 do 45 dana.

Biće neophodne i bezbjednosne mjere, uključujući međunarodne pomorske patrole koje bi štitile brodove od mogućih sporadičnih napada.

Vlasnici brodova i posade ostaju veoma oprezni, jer se napadi na brodove u Hormuškom moreuzu nastavljaju. Samo prošle sedmice pogođeno je više brodova, rekao je za Bloomberg izvršni direktor Chevrona Majk Virt, dodajući da će ponovno otvaranje moreuza vjerovatno biti proces "stani-kreni".

"Dovoljan je samo jedan napad na brod da većina njih odustane od prolaska", rekao je za DW Nil Krozbi, direktor istraživanja u kompaniji Sparta Commodities. On je dodao da su brodarske firme zarade iz Zaliva nadomjestile drugim rutama, pa se postavlja pitanje: "Zašto bi onda preuzimale taj rizik?"

Lloyd's of London, vodeće svjetsko tržište pomorskog osiguranja, zabilježio je nagli rast premija za osiguranje od ratnog rizika za prolazak kroz Hormuškog moreuz. Te premije ostale su visoke i nakon primirja koje je stupilo na snagu 8. aprila.

Kada moreuz bude bezbjedan za plovidbu, brojni tankeri koji su već zarobljeni u Perzijskom zalivu moraće bezbjedno da isplove, dok će novi brodovi pristizati iz udaljenih luka, od kojih su neke na drugom kraju svijeta, kako bi preuzeli nove terete.

"Taj proces bi mogao da traje osam nedelja, a možda i duže, u zavisnosti od toga koliko će svaki korak trajati", upozorio je Krozbi.

Siguronosne provjere usporavaju obnovu ratom oštećenih postrojenja

Dodatno kašnjenje izazvaće i fizička oštećenja energetske infrastrukture u Zalivu.

Desetine naftnih polja, gasovoda, rafinerija i postrojenja za proizvodnju tečnog prirodnog gasa (LNG) pogođeni su tokom sukoba. Konsultantska kuća Rystad Energy procijenila je još u aprilu da će troškovi popravki iznositi između 25 i 58 milijardi dolara.

Najveću štetu pretrpio je katarski energetski kompleks Ras Laffan, gdje su iranski napadi onesposobili 17 posto kapaciteta zemlje za proizvodnju LNG-a. Katarski zvaničnici upozoravaju da bi potpuna obnova tog kompleksa mogla trajati između tri i pet godina.

Proizvođači LNG-a mogli bi godinama da rješavaju sporove zbog neisporučenih količina gasa, a posljedice bi mogle da utiču na raspored isporuka sve do 2027. godine, navode pravni stručnjaci koje citira S&P Global Platts.

To uključuje i sporne slučajeve pozivanja na "višu silu", odnosno pravne tvrdnje da je rat onemogućio ispunjenje ugovornih obaveza.

I druga energetska postrojenja suočavaju se sa višenedeljnim ili višemjesečnim zastojima zbog detaljnih bezbjednosnih provjera, komplikacija izazvanih dugim prekidima proizvodnje i nedostatka rezervnih dijelova, koji su bili problem i prije rata.

Objekti u Zalivu koji su van pogona od marta suočavaju se sa nagomilanim pritiscima, ostacima materijala i mogućom korozijom, zbog čega su potrebne detaljne inspekcije i pažljivo ponovno pokretanje rada kako bi se izbjegle nesreće.

Energetska kriza se produbljuje kako se zalihe troše

Krozbi upozorava na mogući "problem sa zalihama" koji bi mogao da se pojavi tokom ljeta. Drugi dijelovi svjetskog tržišta nafte do sada su privremeno ublažavali nedostatak isporuka iz Perzijskog zaliva.

Od početka rata, Sjedinjene Američke Države povećale su proizvodnju nafte na rekordne nivoe, dok je Kina smanjila uvoz sirove nafte za 3,5 miliona barela dnevno i više se oslanjala na svoje strateške rezerve. Članice Međunarodne energetske agencije takođe su koristile svoje zalihe nafte.

Međutim, takve mjere ne mogu trajati beskonačno. Očekuje se da će američke zalihe nafte u narednim mjesecima pasti na opasno nizak nivo, dok će Kina uskoro morati da obnovi uvoz, takmičeći se sa ostatkom svijeta za ograničene količine.

Direktor Međunarodne energetske agencije, Fatih Birol, upozorio je prošlog mjeseca da je višak nafte koji je postojao prije rata pomogao da se ublaži početni šok, ali da bi tržište nafte u julu ili avgustu moglo da uđe u "crvenu zonu" zbog iscrpljivanja zaliha.

"Kada zalihe počnu da presušuju, jedino rješenje su više cijene, jer se samo kroz više cijene može zaista smanjiti potražnja", rekao je Krozbi za DW.

On je nagovijestio mogućnost da se cijene čak udvostruče i upozorio da bi takav razvoj događaja mogao da dovede do globalne recesije.