Prošlo je 30 godina od masakra na Dobrinji: Ubijeni dok su u redu čekali humanitarnu

Delegacija Kantona Sarajevo, koju je predvodila sekretar Ministarstva finansija Zejna Avdić, danas je položila cvijeće i odala počast na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3, u naselju Dobrinja.

Na tom mjestu, prije 30 godina, ubijeno je devetoro naših sugrađana, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno.

Tog kobnog dana ubijeni su: Saida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selma Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tenžera. 

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Osim delegacije Kantona Sarajevo, obilježavanju su prisustvovali članovi porodica ubijenih, te delegacije gradskog i općinskog nivoa, predstavnici udruženja žrtava, učenici Gimnazije Dobrinja i Osnovne škole Ćamil ijarić“. 

Obraćajući se prisutnim, Avdić je podsjetila da su eksperti UNPROFOR-a potvrdili da su ove granate ispaljene sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa tzv. vojske RS iz naselja Lukavica, tačnije iz kompleksa zgrada Energoinvesta. Kako je kazala, odmah nakon ovog njihovog saopćenja, avioni NATO-a su nadlijetali navedene položaje, što je, ironično, sutradan uzrokovalo neutralniji izvještaj UNPROFOR-a, kada je počinjen masakr na Markalama. 

SELMA SPAHIĆ was killed on 4 February 1994. She was getting out of her building together with her brother Mirsad when they were both killed in the Oslobodilaca Sarajeva #Massacre.

Selma was 10 years old.#SniperAlley #BosnianGenenocide pic.twitter.com/dbmkDpo9OM

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) February 4, 2024

Kako je dodala, treba podsjećati na hiljadodnevnu opsadu Sarajeva u kojoj su njegovi građani bili izloženi velikim patnjama kada su bili gladni, žedni, promrzli... 

"A kao da to nije bilo dovoljno, konstantno granatiranje i snajperski hici s agresorskih položaja su ubili više od 12 hiljada građana Sarajeva, a od toga 1.601 dijete. Ne priznajem druge podjele među ljudima, osim na dobre i loše, ali osjećam potrebu da spomenem da neprijateljska artiljerija nije birala ni godine, ni spol, niti vjersku, niti nacionalnu pripadnost. Svi koji su tada živjeli u Sarajevu bili su svakodnevne žive mete vojske RS", poručila je Avdić. 

Podsjetivši  na presude za zločine počinjene u Sarajevu ona je poručila da je premalo je osuditi par ljudi samo za patnje svih građana Sarajeva tokom četiri godine opsade, a kamoli i za više od 12 hiljada ubijenih građana i djece, te više od 60.000 ranjenih. 

Graphic video from the aftermath of the Oslobodilaca Sarajeva #Massacre

4 February 1994pic.twitter.com/BzJu9s1uAt

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) February 4, 2024

"No, bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Moramo istrajavati na idejama na kojima Bosna i Hercegovina može i mora opstati, a to su ideja suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. A da bi to bilo tako, pravda mora biti zadovoljena i počinioci tih strašnih zločina, pa i ovog koji danas obilježavamo, moraju biti adekvatno kažnjeni", zaključila je Avdić. 

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica danas je istakao da zločinci nisu birali ni mjesto ni vrijeme da ubiju nevine građane Sarajeva. 

“We don’t have time to count the dead, we have to save the wounded.”

Dr. Ognjen Gajic after deadly Dobrinja #Massacre on 4 February 1994#SarajevoSiege
Photo©️Rikard Larma pic.twitter.com/BStQWuPAkP

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) February 4, 2024

"Potvrda toga je da su ovdje građani bili u redu za preuzimanje humanitarne pomoći. Također, na mnogim drugim mjestima su počinjeni zločini nad nevinim građanima tokom obavljanja njihovih svakodnevnih potreba. Poruka s ovog mjesta je da to ne smijemo zaboraviti, da trebamo njegovati kulturu sjećanja, posebno zbog mladih, da znaju šta se to događalo devedesetih godina tokom opsade grada", poručio je Grabovica. 

Generalni sekretar Unije civilnih žrtava rata KS Muzafer Teskeredžić potcrtao je da je kultura sjećanja veoma bitna, da ono što se dešavalo tokom agresije na BiH ne smijemo zaboraviti, kako zbog žrtava, tako i da se to ne bi ponovilo. 

Derviš Šito, kome je u ovome masakru ubijena supruga, danas je rekao da 30 godina nakon toga promišlja o tom događaju, te da se takvi zločini ne smiju zaboraviti.