Sjećanje: Znate li priču o Adolfu Friedrichu, poginulom borcu Armije Republike Bosne i Hercegovine?

SJEĆANJE NA ADOLFA FRIEDRICHA, BORCA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
1950 - 4. februar 1994.

Stranica SniperAlley photo, koju je osnovao Džemil Hodžić, Sarajlija koji je pokrenuo projekat kako bi kreirao arhiv fotografija iz opkoljenog Sarajeva, ali i pronašao fotografije brata Amela koji je ubijen za vrijeme opsade, objavila je priču o Adolfu.

Objavljujemo je u cijelosti:

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

"Adolf Friedrich, penzionisani vojnik njemačke armije, radio je tokom aprila 1992. godine u prihvatilištu za strance u Darmstadtu.

Na kamenim licima ispod noža pobjeglih Bošnjaka prepoznavao je isto ono zlo kroz koje je prošao njegov otac Albert u sibirskim gulazima, u kojima je proveo sedamnaest godina. Sjetio se oca kada je u njemačkim novinama vidio "kolonu kostura uhvaćenih objektivom u nekom logoru na sjeveru Bosne". I, čim se ukazala prilika, zajedno sa Salihom Džidićem i rahmetli Enisom Srnom, devetog aprila ’93. došao je u Sarajevo. 

U tekstu koji je objavio Associated Press 28. aprila 1993. godine Aida Čerkez piše da je Adolf preko Hrvatske došao na Igman i prijavio se u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.

SJEĆANJE NA ADOLFA FRIEDRICHA, BORCA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

⚜❤

1950 - 04.02.1994

Adolf Friedrich, penzionisani vojnik njemačke armije, radio je tokom aprila 1992. godine u prihvatilištu za strance u Darmstadtu 1/#AdolfFriedrich pic.twitter.com/qdtOoakCco

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) February 4, 2022

Jedini uvjet koji je postavio bio je da ratuje u Sarajevu: "Vidio sam slike Sarajeva. Bio je to sjajan grad dok ga nisu uništili srpski vojnici. Ovo što se događa u Sarajevu važno je za cijeli svijet. Želio sam biti dio toga. Nisam htio prespavati ovo što se događa”, rekao je Adolf novinarki Čerkez.

Došavši u Sarajevo, priključio se Drugoj motorizovanoj brigadi, u kojoj se borio kao snajperist.

Svi su iz ove brigade znali koliko je Adolf čeznuo za pištoljem. Komandant Esad Paldum odlučio je dodijeliti mu pištolj na Dan brigade, 17. februara.

Nabavljen je niklovani pištolj, a Paldum je dao da se na njemu ugravira Adolfovo ime.

"I, vidite… Upravo u vrijeme kada su majstori na pištolju urezivali njegovo ime, Adolf je poginuo na liniji, pogođen patom… Smrtni list mu je na dva jezika ispunio tadašnji župnik Crkve Presvetog Trojstva Zvonko Baotić", ispričao je Mirza Ibrahimpašić, Adolfov ratni drug, za Oslobođenje.

Još jedan Nijemac, Oliver Schweikard, koji se s Adolfom borio u Drugoj motorizovanoj brigadi, u posljednjem pozdravu komandantu Adolfu, na bosanskom jeziku koji je naučio sa suborcima, napisao je:

"Velika je žalost da ti nećeš vidjeti konačnu pobjedu za koju si se borio. Ali, smrt ne znači ništa pošto ćeš i u mojim i mislima mnogih drugih ostati zauvijek živ."