Njemački medij o ramazanu u Srebrenici: "Sve se lako prevaziđe kad čovjek vjeruje"

Srebreničani se s nostalgijom sjećaju kako je bilo nekad u vrijeme ramazana. Ali gaje i optimizam i kažu: "Prioritet za život u ovom gradu moraju biti naša djeca".

"Ja ramazan doživljavam kao najdražeg gosta. Sve lijepo u našoj vjeri se desilo baš uz ramazan. Ramazan je za muslimane mjesec u kojem se brišu grijesi ako si iskren, pokoran i tražiš oprost kod Allaha", kaže za DW hadžija Fehim Habibović uoči početka ramazanskog posta.

Ramazan, deveti mjesec u islamskom kalendaru, za muslimane je sveti mjesec jer je u njemu objavljen Kur’an (Sveta knjiga islama). Ove godine počinje 23. marta a obilježava se, kao i uvijek postom od izlaska do zalaska sunca. U tom dijelu dana zdravi, odrasli vjernici ne smiju ništa jesti i piti, čak ni kap vode. Ne smiju imati seksualne odnose i pušiti duhan.

Trending

Bezobrazno ili ne | Cijene kafe u ugostiteljskim objektima u Bosni i Hercegovini i do 5 maraka

Ahmed Ustić ili Brico, kako ga svi zovu zbog zanata kojim se bavi, je iz ugledne srebreničke porodice u kojoj su odvajkada svi članovi praktikovali vjeru i držali do tradicije. Brico kaže da ga početak ramazana vraća u dane djetinjstva.

"U mojoj ulici je bilo puno djece i mi smo se najviše radovali paljenju kandilja (svjetla na džamijskom minaretu). Iskupljali smo se na uzvišenom dijelu ulice zvanom Klisa i čekali da se upale svjetla. Takmičili smo se ko će ih prvi ugledati da poviče 'upalili se' i onda svi trk kućama. Jedva smo čekali da sjednemo za sofru punu svakojakih omiljenih jela. To mi je nekako najviše ostalo u sjećanju". Tradicija se nastavlja, kaže Brico i dodaje da je i dan danas tako.

Hadži Fehim Habibović je iz sela Krušev do pored od Srebrenice. On i njegova supruga Arifa su obavili hadž, odnosno išli na hodočašće u Meku. U razgovoru za DW prisjeća se kako se nekad postilo:

23.03.23. 09:00

Ramazanska poruka hafiza Sulejmana Bugarija

"Ramazan je danas puno lakše postiti nego prije, jer nije se imalo. Pamtim da se pita pravila samo uoči petka i ponedeljka, a neko samo uoči petka. Niko nije radio u firmi a selo puno naroda. Radilo se naporno na zemlji da bi se preživjelo. Svaka kuća puna djece, valjalo je to othraniti ali je narod više postio i poštovao Boga".

Habibović priča i da nije bilo džamije pa bi se klanjalo u kućama na dva-tri mjesta.

"U selu je samo Halid Jugović imao sat i on bi komad šuplje željezničke šine svezao za drvo i zidarskim čekićem udarao u nju da označi kad je koji vakat".

Fadila Efendić se u Potočare vratila 2001. godine gdje živi sama. Već 16 godina ima malu prodavnicu suvenira i cvijeća na samom ulazu u mezarje Memorijalnog centra u kojem su pokopani i njen sin Fejzo i suprug Hamed, ubijeni u genocidu. Na pitanje šta njoj predstavlja ramazan Fadila kaže:

"Sveti mjesec ramazan muslimanima je najdraži gost u kući. Ramazanu se radujemo jer kroz post čistimo dušu i tijelo a na kraju i novčanike", kaže kroz smijeh Fadila, aludirajući na dobrotvorne priloge, kupovinu poklona najmilijim i obilniju i raznovrsniju hranu za iftar.

23.03.23. 06:30

Koji su ramazanski običaji u BiH: Šta su učajluke, mukabele, itikaf, kako se djeci 'našiva' post...

Sve se lako prevaziđe kad čovjek vjeruje

Na pitanje da li je teško izdržati cijeli dan bez jela i pića, kaže da nije teško kada se to odluči, jer sve je u glavi.

"Dođe možda poneki momenat gladi ili žeđi ali se to brzo prevaziđe kada to čovjek želi, odlučan je i vjeruje. Malo teže je možda kada ramazan dođe u sredini ljeta kada su dani dugi i vreli ali to pravi vjernici brzo i lako prevaziđu", kaže Fadila.

Nevladina organizacija Međunarodni forum solidarnosti Emmaus (MFS Emmaus) kroz svoj projekat Narodne kuhinje u Srebrenici i Bratuncu trenutno obezbjeđuje jedan obrok dnevno za 135 starijih osoba, socijalno ugroženih i onih koji sebi nisu u mogućnosti pripremiti obrok, kaže za DW koordinatorka ovog projekta Almedina Begović i dodaje da se za vrijeme posta vremenski prilagođavaju i obrok dijele kada je vrijeme za iftar.

"Podijeli se tu i ramazanskih paketa od raznih donatora. Isto tako za korisnike srpske nacionalnosti kad poste svoj post i njima bude prilagođen posni obrok", kaže Begović.

Ipak, u Srebrenici ništa nije isto kao prije, kaže glavni imam Medžlisa Islamske vjerske zajednice (IVZ) Srebrenica Damir efendija Peštalić. "I ne vjerujem da će ikad biti, posebno zbog ljudi kojih više nema".

Molitva u Potočarima je posebna

Ali, efendija Peštalić je i optimista i za DW kaže: "Prvi prioritet za život u ovom gradu moraju biti naša djeca. Kada kažem naša, tu podrazumijevam svu srebreničku djecu ne dijeleći ih, ne daj Bože, na bošnjačku, srpsku ili hrvatsku djecu". Naglašava da "mi svi zajedno moramo prepoznati taj potencijal i pokušati stvoriti ambijent u kojem će oni ostati da žive, rade i bore se za Srebrenicu", aludirajući na sve veći odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine.

[related]https://radiosarajevo.ba/magazin/zivot-i-stil/savjet-postacima-tokom-ramazana-je-li-dobro-piti-kafu-za-sehur/489045[/related]rm

S obzirom da je Srebrenica prije rata imala 23 džamije i da su sve bile oštećene ili uništene, efendiju Peštalića pitamo gdje će se sve klanjati teravije tokom ramazana.

"Imamo trenutno šest aktivnih džemata i jedan honorarni, tako da ga nazovem. To su Srebrenica, Gornji Potočari, Sućeska, Osmače, Osat, Dobrak i Luka sa Krušev dolom. To su džemati koji funkcioniraju i van ramazana. Uz ramazan ćemo omogućiti održavanje molitvi još i u Daljegošti, Podgaju, Gostilju i naravno u Memorijalnom centru Potočari".

Klanjanje teravije pod Musalom u Memorijalnom centu Potočari je od posebnog značaja za nas, kaže dalje Efendija Damir i dodaje: "To su inicirale naše majke čini mi se još prije 18 godina, jer na neki način, one tako žele klanjati teraviju namaz zajedno sa svojom djecom i drugim najmilijim koji su tu ukopani".