Kako se bh. izbjeglica Ivan Alandžak pridružio američkoj vojsci

Bježeći od ratnih strahota, Alandžak je s roditeljima uspio otići u Njemačku. Kao dijete sjeća se vojnih punktova i barikada kroz koje je morao proći.

Njegov otac sakrivao se po noći od vojnika kako ne bi bio zarobljen. Ljudi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, a tada petogodišnji Ivan nije znao šta se dešava.

Ivan Alandžak s činom narednika služi u 354. inžinjerskoj brigadi, kao tehničar za održavanje vode i goriva u Eielson zračnoj vojnoj bazi na Aljaski, piše zvanična internet stranica Eielson zračne vojne baze.

“Čim smo stigli u Njemačku, roditelji su tražili sve načine da dobijemo vizu”, rekao je Alandžak. Kaže da je imao 14 godina kada se preselio u SAD.

S obzirom na to da mu je bosanski jezik bio maternji, a u Njemačkoj je živio deset godina, Alandžak je engleski jezik počeo učiti kao treći.

“Bilo je izazovno. Osjećao sam se kao da krećem ispočetka. Bio sam u novoj zemlji s novim obrazovnim sistemom i sve je bilo novo”, prisjeća se Ivan.

Iako je vidio potresne prizore u Bosni, Alandžak je i dalje bio privučen vojskom.

Rekao je da su mu se urezala sjećanja vojnika koji su se igrali s njim dok je bio dijete i da je to sjećanje uvijek ga pratilo, što je presudilo da se pridruži američkoj vojsci.

“Također, volim avione i sve o njima, od zvuka pa do nevjerovatnog osjećaja kada polete. Prihvatio sam posao jer je oficir, koji me je intervjuirao, napomenuo da ću raditi oko aviona. Nije slagao”, ispričao je Ivan.

Nakon što je Alandžak završio srednju školu, pridružio se američkoj ratnoj avijaciji.

Američka ratna avijacija je njegovoj porodici omogućila putovanje širom svijeta.

“Nijedna druga karijera ne bi mi pružila da odem u Njemačku i da mi se sin tamo rodi. Rođen sam u Europi i živio sam tamo i drago mi je da mi se sin također rodio tamo”, kaže Alandžak.

Ivan je imao drukčiji put prema američkoj ratnoj avijaciji od pravih Amerikanaca.

“S obzirom na to da nisam dobio državljanstvo, nisam imao sigurnosne propusnice. Zbog toga nisam mogao kompletirati svoju misiju na prvom poslu. Kada sam dobio državljanstvo, bio sam presretan”, dodao je.

Po dolasku u Eielson, Alandžak se dokazao kao vrijedan član tima.

“Najveći doprinos je bio uvođenje reda i discipline kod svojih kolega, pri čemu je sve probleme, bilo da su lični ili profesionalni, rješavao na najprofesionalniji mogući način”, opisao je oficir Sylvin Carter.

Dodao je da je takav pristup omogućio da se svako pojedinačno u 354. brigadi skoncentrira na svoj dio posla i da se ne brinu o drugim stvarima.

Malo je ljudi koji bi se pridružili vojsci nakon što su rat osjetili na svojoj koži kao civili i izbjeglice.

Alandžak je odmah po dolasku pokazao predanost i lojalnost SAD-u kao svojoj novoj državi.

“Ništa što imam ovdje, ne može mi biti oduzeto. Ne brinem se hoće li doći neki vojnik u moju kuću, istjerati me iz nje i oduzeti sve što imam. Osjećam sigurnost u svim aspektima svog života”, naveo je Ivan.