Amir Reko nakon odluke Suda BiH da ne pritvori Kunarca: "Ubica moje majke danas je na slobodi"

Ubica moje majke danas je na slobodi. Dragi prijatelji, draga braćo i sestre bez obzira kako se zvali i kojem narodu pripadali. Danas govorim kao sin i vrištim od bola nad nepravdom onog koji bi trebao štititi pravdu i pitam dragog Boga koliko će me još na kušnju stavljati. Danas je zločin napravio sud BiH u saradnji sa SIPA-om i OSA-om. Na slobodu su pustili najvećeg krvnika ovih prostora, a mene stavili u iskušenje Božije, objavio je danas, 26. februara, Amir Reko. 

Reko, bivši pripadnik Armije RBiH, bolnom je porukom reagirao na odluku Suda Bosne i Hercegovine da zločincu, osuđenog u Hagu, Dragoljubu Kunarcu ne odredi pritvor. Kunarac je, zbog monstruoznih zločina i brojnih silovanja, u Hagu osuđen na 28 godina zatvora. U BiH se vodi novi proces protiv njega, no, nakon što je izručen iz Njemačke, gdje je služio haašku kaznu, Sud ove države odredio mu je samo "mjere zabrane", ali ne i pritvor. Više o cijelom slučaju čitajte OVDJE.

"Krici moje majke Azize"

A, Reko piše:

Trending

Kotlovnica u domu na Bjelavama i dalje prijeti životima studenata: Ko koči rješenje problema?

"Dragomir Kunarac zvani 'Žaga' na osnovu odluke suda BiH danas je otišao u Foču, u svoje Šube, slobodan i štićen pravosudnim institucijama ove nakaradne države pošto je odslužio kaznu silovanja fočanskih djevojčica. A da li će ljudskom izrodu noćas, pored Ćehotine na san doći krici moje majke Azize, rođaka i rodica koje je žive spalio u podrumu naše kuće hvaleći se kako je ogrijao ruke na 'Adžijinim' knjigama.

Da li će mu na san doći nevine komšije iz d. Karačića koje je sa svojom grupom pobio i selo zapalio. Malo mu je bilo, pa je jednu djevojku lancima vezao, silovao a zatim ubio i negdje zakopao. Ovo je samo jedan dio krvavog pira 'Žage' i njegove grupe iz Tivta kojoj se priključio Nenad Blagojević koji živi danas u Kanadi."

Odavno su institucije ove nakaradne države na vrijeme informisani, ali one već dugo nisu u službi pravde jer valja udovoljiti političarima i tajkunima, dodaje on, naglašavajući da "oni koji bi trebali štititi pravdu više ne postoje".

Pravda je ovdje odavno umrla, veli.

"Ovo nije samo moja bol i bol porodica pobijenih. Ovo je bol svakog poštenog čovjeka u Bosni koji svakodnevno gledamo propast ove države a ništa ne činimo. Dragi ljudi, ne govorim ovo iz mržnje. Govorim iz bola. Moja majka nije bila broj, nije bila statistika. Bila je majka. Bila je insan. Ne tražim osvetu. Nikad je nisam tražio. Ne pišem ovo da bih širio mržnju.

Ja sam cijeli svoj život posvetio pomirenju i bio na mjestima stradanja drugih naroda. Klanjao sam se i molio za sve žrtve bez obzira kako se zvale. Ali danas pitam: Ima li ova zemlja pravo da od mene traži smirenost, a da istovremeno nagrađuje one koji su činili zlo? Ima li pravda granicu ili je postala procedura bez duše", vapaj je ovog čovjeka.

"Neka ova riječ ode daleko"

Ako institucije ne osjećaju bol naroda onda su izgubile svrhu, piše on dalje. Ako sudovi ne razumiju simboliku svojih odluka, onda su izgubili povjerenje, nastavlja, pa dodaje:

"Ovo nije napad na narod. Ovo je pitanje sistema. Ja ću ostati dostojanstven. Ostat ću na putu pomirenja. I neka ova riječ ode daleko. Ne kao poziv na mržnju. Nego kao opomena da bez pravde nema mira. Teško mi je i volim vas sve."

Podsjetimo i na ovo. Amir Reko (zvani još i Makedonac) je svojevremeno bio predložen za Nobelovu nagradu za mir jer je spasio 45 srpskih civila 1992. godine, tri dana nakon što su mu majka i obitelj spaljeni u rodnom selu. Naime, dobio je naređenje da napadne većinski srpsko selo Bučje, no Reko nije želio osvetu. "Niste vi krivi", reći će Reko Srbima iz sela Bučje, "što su neki drugi Srbi zapalili živu moju majku, svima ću vama oprostiti, idite s milim bogom i pričajte". Naredio je tada i da se povuku svi njegovi vojnici. Bio je prvi zapovjednik 43. Drinske udarne brigade Armije BiH iz Goražda, a zbog istupa o javnosti o selu Bučje u Goraždu se pojedini bili pokrenuli inicijativu da se proglasio "nepoželjnom osobom".