Vrane | Irfan Gazdić uoči promocije nove knjige: "Zaborav je najopasniji rat koji vodimo"

U sarajevskom Memorijalnom centru ove srijede, 20. maja, održat će se promocija romana Vrane, čiji je autor Irfan Gazdić.

O knjizi, čiji je izdavač zenički Pendulum, govorit će, uz autora, doc.dr. Nermin Ormanović te  doc.ddr. Edin Urjan Kukavica, a portal Radiosarajevo.ba uoči promocije razgovarao je sa autorom. 

"Vrane su roman koji se usuđuje zadirati u najosjetljivije slojeve kolektivnog sjećanja, ali to čini na radikalno intiman, gotovo mističan način. Prelazeći preko tri historijska polja: Drugi svjetski rat, bosanska priča i savremeni geopolitički kontekst, roman otvara pitanje koje književnost rijetko postavlja ovako direktno: šta se dešava kada nepravda ne ostane u prošlosti, nego se vraća kao živi organizam, kao nešto što diše i slijedi čovjeka?", govori nam Gazdić o romanu koji je nastajao skoro četiri godine.

Trending

SNSD zamisli, HDZ ispuni: Zamjenik ministra otvorio granični prijelaz u Bosanskoj Gradišci

Priča kakvu niste čitali

Inače, kako navodi izdavač, Vrane vode čitaoca kroz napetu potragu u kojoj se prepliću sjećanje, krivnja, slutnja da se istina nikada ne otkriva u jednom sloju, uz poruku: "Ovakvu priču niste čitali u bosanskohercegovačkoj književnosti."

Gazdić nam navodi da glavnog lika Danijela Lukića, "glasovi potisnutih epoha prate poput učiteljica kroz labirint vlastitih trauma, strahova i moralnih dilema": "Njegovo putovanje nije herojsko; ono je lomno, nesigurno, i kao takvo predstavlja rijetko iskren prikaz savremenog čovjeka suočenog s kontinuitetom nasilja. Posebno je snažan način na koji se roman igra granicama realnog: prizori se pretapaju kao da pripadaju istom snu, istom kriku koji putuje kroz vrijeme."

Stava je kako je najdublja poruka romana da se zlo ne pobjeđuje zaboravom, nego priznanjem, empatijom i direktnim pogledom u ono od čega najradije bježimo.

View this post on Instagram

"Vrane su roman o tome šta se dogodi kada historiju gurnemo pod tepih, ona se vrati, živa, glasna i nezaustavljiva. Htio sam pokazati da se zlo ne dešava samo 'negdje daleko', nego u kontinuitetu. Danas samo drugačije izgleda. Vrane nisam planirao pisati. Nastale su iz potrebe da razumijem šta rat učini čovjeku, ali i šta čovjek učini kada ne želi vidjeti ono što se dešava pred njim. Knjiga je krenula iz jedne sasvim male slike, djevojčice u crvenom kaputu. Tek kasnije sam shvatio da ta slika govori o mnogo više od jedne epohe", nastavlja naš sagovornik.

Dok pričamo o tri historijske tragedije, Gazdić poručuje: "Nisam imao namjeru porediti genocid stradanja. Htio sam prikazati da postoje obrasci zla koji se ponavljaju kada ljudi prestanu gledati. Za mene, te tri priče nisu geografske. One su univerzalno-civilizacijske i moralne. Zato se u romanu dotiču i presijecaju. Nisam želio praviti hronologiju zločina. Želio sam napisati knjigu o tišini koja ostane poslije."

Danijel nije heroj, priča nam Gazdić: "On je čovjek koji pokušava razumjeti ono što bi većina nas radije zaboravila. Njegovo putovanje je zapravo suočavanje sa sobom, ali kroz tuđe tragedije. Danijel je čovjek koji pokušava razumjeti prošlost, ali ga ona oblikuje više nego što on oblikuje nju. Zaista, nisam želio da bude heroj. Želio sam da bude iskren. Nekad je to mnogo teže."

View this post on Instagram

Utvare, djevojčica, lutka

Kroz roman se prepliću i brojni nadrealni elementi. Autor poručuje:

"Nadrealnost u romanu nije ukras; to je jedini način da se ispriča ono što je preteško za realističan opis. U Vranama, progonjene duše nisu fantazija, one su metafora za sve ono što nismo priznali. Žena-utvara, djevojčica u crvenom kaputiću i beba-lutka nisu likovi. To su epohe koje se vraćaju po svjedoka i te figure su glasovi marginaliziranih, onih čije priče najčešće preživi samo šapat. Uostalom, kraj romana nije happy end. To je tek prihvatanje da istina ima cijenu, ali i da bez nje ne možemo dalje."

Za kraj, Gazdića pitamo, što bi volio da ostane s čitateljem nakon čitanja Vrana:

"Ako roman ima jednu suštinsku poruku, onda je to: zaborav je najopasniji rat koji vodimo. Nije cilj da se čitatelj slaže sa mnom, cilj je da osjeti ono što često odbijamo osjetiti, a ovo je knjiga o ranama koje prelaze granice, nacije i stoljeća i prihvatanju da istina ima cijenu, ali i da bez nje ne možemo dalje.