Upoznajte pet snažnih žena Doboja: Pružaju dom desetinama djece i uzgajaju čudesno povrće

Marliz je pružila dom desetinama djece, koja bi, da nije bilo njene kuće, završila na ulici, Vesna gaji više od 400 vrsta povrća i mirisnih trava u udaljenom selu iz kojeg su mnogi odselili, a Snežana i Mahira podstiču na aktivizam i seoske bake i gradsku omladinu.

Tu je i Jasminka, upamćena kao prva i jedina načelnica male i siromašne opštine Doboj Jug.

Ovo su žene su ponos Doboja i okolnih opština, mada se o njima malo zna.

Trending

Pitali smo Tužilaštvo HNK dokle je došla istraga o tragediji u Jablanici: Evo šta su nam odgovorili

Othranila 64 djeteta

Nije da Dobojlije nisu nikad čule za Marliz van Hofen, ali sudbina ove humanitarke iz Holandije i danas intrigira čaršiju.

14.11.23. 21:26

I ovo je BiH: Poduzetnik kupio kuću sedmeročlanoj porodici iz Donjeg Vakufa

Ima tome više od dvije decenije, kad je prvi put kročila u ratom razoreni grad i donijela humanitarnu pomoć iz bogate Holandije. Ali, niko tada nije ni slutio da će Marliz iz Utrehta, jednog od najznačajnijih univerzitetskih gradova Zapadne Europe, preseliti u Doboj.

U međuvremenu, Marliz je doživjela svašta, a najviše – ljubavi.

Jedna ljubav ju je dovela u Doboj, a ona druga, majčinska, podstakla je da othrani 64 djece iz Doboja i okolnih mjesta.

Njena djeca danas žive u SAD, Belgiji, Njemačkoj, Holandiji…

"Sve su to djeca koja su imala bar jednog biološkog roditelja, pa nisu bila za usvajanje, ali njihove majke i očevi, iz različitih razloga, nisu bili u stanju da se brinu o njima. Najčešće su imali problem s alkoholom", priča Marli.

Zapuštena djeca

Dolazila su joj, navodi, djevojčice i dječaci od tri-četiri godine, koji nisu znali da pričaju, ili su imali problema s kretanjem.

"Htjeli su da ih kategorišu kao djecu s umanjenim sposobnostima, ali ja sam znala da su oni takvi samo zato što su zapušteni", priča Marliz.

Mnoga od ove, u djetinjstvu "otpisane" djece, danas su medicinske sestre, programeri, inženjeri, studenti.

Nedaleko od "Prijateljske kuće" Marliz van Hofen, u kojoj danas živi petoro djece, nalazi se jedna urušena kuća bez krova, u kojoj ne živi niko.

Humanitarci beskućnici

Na ulazu piše da je tu sjedište Udruženja građana "ToPeeR", Dobojlijama poznatog kao zaštitnika prava potrošača i kao mjesto na kojem se možeš požaliti na bilo koju vrstu diskriminacije i nepravde.

"Eto, nakon tolikih godina aktivističkog rada postali smo beskućnici", kaže napola u šali Snežana Šešlija, osnivačica ovog udruženja.

Snežana je u Doboj došla iz Beograda: prvi put zbog ljubavi, drugi put da "nervira moćnike" i pomogne Dobojlijama, koji su s vremenom postali njeni sugrađani.

Još se sjeća kako je sve počelo borbom za prava djece sa poteškoćama, koja su bila skrivena u udaljenim selima, i za osnivanje Centra, u kojem ta djeca danas imaju dnevni boravak, pomoć logopeda, defektologa, psihologa…

Ovan i 4 ovce

Radili su i sa povratnicima u ratom razorenom gradu, zalažući se, još krajem devedesetih, za održiv povratak, koji je tada bio samo mrtvo slovo na papiru.

"Još se sjećam kako su strani donatori porodicama iz centra Doboja donirali ovna i četiri ovce da 'obnove domaćinstvo'. I ljudi, šta će, rasprodaju ovce i opet nemaju ništa", prisjeća se Snežana.

Ipak, najviše je ponosna što je uspjela da mnoge Dobojlije, pa i mlade, podstakne na aktivizam i rad u zajednici.

Teško je "pokrenuti" mlade ljude iz urbanih područja, ali pravi podvig je okupiti bake iz seoskih sredina i od njih načiniti aktivne članice društva.

A to je za rukom pošlo Mahiri Makarević iz Makljenovca, mjesta u kojem se završava Grad Doboj i počinje teritorija Federacije BiH.

Ipak, za Mahiru i njene drugarice granice ne postoje, ni teritorijalne ni one koje im nameću stereotipi. Mahira ima 64 godine i najmlađa je članica Udruženja žena "Plane" Makljenovac.

Za sve su se morale izboriti

One ništa nisu dobile na tacni. Prvo su se morale same izboriti za prostor u kojem će se okupljati i djelovati. Bile su to odavno napuštene i zapuštene učionice mjesne škole, koje su date na korištenje Mesnoj zajednici. A i Mjesna zajednica je, ako ćemo pravo, bila na izdisaju, dok žene nisu preuzele stvar u svoje ruke.

I da ne dužimo: obnovile su prostorije u kojima danas pucketa vatra i širi se miris kafe, ljekovitog bilja i sveže ispečenih pita.

"Mi se ovdje okupljamo, šijemo, vezemo, neke od naših žena znaju i da tkaju. Domaće tjestenine, koje bismo svakako pravile svaka u svojoj kući, ovdje pravimo zajedno, a uz to se družimo, zajedno ručamo, popijemo kafu, ponekad i zapjevamo", priča Mahira.

I nisu u pitanju samo tipična "bakina posla", poput kuvanja i pletenja; organizovale su žene iz Makljenovca i obuku za negovatelje i negovateljice, za pripremanje projekata, za izradu biznis plana.

"Ne zovemo se mi džaba 'Palne'. To je naziv za dio sela u kojem se nalaze naše prostorije, ali i za žene koje imaju plan", kaže Mahira.

Pobijedila, pa izgubila

Plan je, bez sumnje, imala i Jasminka Begić, profesorica matematike iz Matuzića, kada se 2012. kandidovala za načelnicu male opštine Doboj Jug.

Kadidovala se i pobijedila. Potom se ponovo kandidovala i izgubila, ali uporna Jasminka nije odustajala.

Danas je jedina žena odbornica u jednoj od najsiromašnijih opština u Federaciji BiH. Da je lako, nije, ali Jasminka se ne da.

Čarobna bašta

Ne da se ni njena zemljakinja Vesna Bošnjak, Dobojka odrasla u selu Kostajnica, koja danas, na drugom kraju dobojskog kraja, u malom selu kod Usore, ima – čarobnu baštu.

Ovo "čarobna" treba shvatiti doslovno, jer Vesna na svom parčetu zemlje u selu Srednja Omanjska uzgaja više od 400 vrsta povrća i aromatičnog bilja i od njih pravi najnevjerovatnije stvari, poput žele bombona sa okusom mente ili kiselih krastavčića koji izgledaju kao minijaturne lubenice, piše Glasregije.

"Živjela sam sa suprugom i djecom u gradu, ali nisam mogla dozvoliti da porodično imanje propada, a nisam stizala na dvije strane. I tako, eto me ovdje, da mladima, a i onima malo starijima, pokažem da se na selu može dobro živjeti i lijepo zaraditi", kaže Vesna.