Šta se sve za marku moglo kupiti: Savo skuplja stari novac

Anadolija
Šta se sve za marku moglo kupiti: Savo skuplja stari novac
Savo Popović, inženjer agronomije iz Banje Luke, koji se kolekcionarstvom, tačnije numizmatikom, bavi više od 18 godina za svoj hobi kaže da je daleko od senzacije, kako se to u javnosti u poslednje vrijeme predstavlja.

Sakupljanjem svega što je "nekad bilo sredstvo plaćanja" na području bivše Jugoslavije "zvanično" se bavi od 1999. godine kada je zajedno sa kolegama osnovao Društvo numizmatičara Republike Srpske.

Sada njegovu kolekciju čini po nekoliko stotina papirnih novčanica i kovanica koje su korištene na ovim prostorima. Za svoju kolekciju kaže da mu predstavlja ogromnu vrijednost jer je potrošio mjesece skupljajući i proučavajući svaki njen dio, ali da njena realna vrijednost nije velika.

"U drugoj polovici 90-tih hermetički zatvorene elite koje su tada zapošljavale radnike imale su na raspolaganju nepreglednu gomilu dvadesetpetogdišnjaka koji su imali mnogo djece kod kuće, koji su bili slabijeg materijalnog stanja i sa njima su mogli da rade šta su htjeli. Djeca koja su odrastala u tom vremenu koja su danas ljudi od 25 ili 30 godina, ako nisu zaposlena u nekom državnom neradničkom doboroplaćenom poslu - oni su totalni apstinenti od bilo kakvog fizičkog rada i uglavnom su vole kocku, kladionicu i tako dalje. Ti ljudi vole senzacionalističke stvari, a senzacionalistička stvar je da nešto vrijedi hiljade i hiljade, pogotovo kad se pogleda na Discovery-ju, čačkaš oko šporeta, nađeš nešto bez veze i odeš tamo i kažu ovo vrijedi 5.000, daću ti 3.000, a stvarni život je drugačiji. Stvari kolekcionarske, artefakti, predmeti nacionalni sa područja BiH vrijede malo", rekao je Popović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Velika vrijednost zlatnika kralja Tvrtka 

Prema njegovim riječima da bi nacionalna kolekcija nešto vrijedila, potrebno je da u toj državi ili sa tog područja postoji određeni broj kolekcionara koji su spremni nešto da plate.

"Pošto kod nas bogati ljudi uglavnom nisu za zainteresovani za te stvari, a rudimenti iz srednje klase su uglavnom zaokupljeni vraćanjem kredita i tako dalje, interes je veoma mali. Naravno u svakoj matematici, ekonomskoj, postoji ponuda i potražnja - kada je potražnja mala to dovodi do toga da su predmeti koji potiču sa područja koje je danas BiH ili čak bivša Jugoslavija vrlo malo vrijedni ili čak bezvrijedni", kaže Popović.

Tu tvrdnju potkrepljuje informacijom da je kolekcionarski artefakt nulte kategorije, zlatnik kralja Tvrtka, unikat na jednoj aukciji u inostranstvu prodan za 30.000 ili 40.000 eura.

"To da je artefakt belgijski, grčki ili turski vrijedio bi 700.000 ili 800.000, da je američki ili ruski - vrijedio bi 20 miliona, ali pošto ne postoji interes na domaćem tržištu to je neko kupio čisto iz inercije. Premda kod nas postoje ljudi koji to mogu sebi da priušte, ja bih ga volio imati ali nemam taj novac, a ljudi koji imaju taj novac - to njih ne interesuje", rekao je Popović.

Govoreći o svojoj kolekciji Popović je ekipi AA pokazao specimene, odnosno uzorke, bh. novčanica koje su korištene u Federaciji BiH od 1994. do 1998. godine.

"To sam kupio za svoju kolekciju po 10 KM po komadu. One meni naravno mnogo znače jer su dio moje kolekcije, ali njihova stvarna vrijednost na našem tržištu je vrlo mala", rekao je Popović.

Medijski senzacionalizam 

Česte medijske napise o velikim vrijednostima pojedinih novčanica, Popović naziva čistim senzacionalizmom.

Pokazujući novčanicu od 1 KM sa likom Ive Andrića, za koju su mediji nedavno objavili da se može prodati za 1.850 dolara, Popović je rekao, "da se nasmijao, jer prodavac iz Zagreba ovu ponudu drži osam godina na svom e-bay nalogu kao reklamu".

"Ta novčanica je bila dio kolekcije specimena koju je Centralna banka BiH prodavala za 50 KM čitav komplet od 14 novčanica", rekao je Popović.

Istakao je da je važniji dio svijeta numizmatike proučavanje i istraživanje. Tako je sa profesorom Slobodanom Srećkovićem iz Beograda, koji je među najvećim poznavaocim otomanskih novčića na svijetu objavio katalog turskih osmanskih novčanica iz nekoliko privatnih zbirki.

"Kolekcija je publikovana putem CD-a i ima oko 400 - 500 različitih kovanica još od slutana Bajazita do Mehmeda petog. Kada bi počeli pričati o vrijednosti, ništa pretjerano nije koštalo, ali ako uzmemo činjenicu da smo potrošili barem 200 sati obrađujući podatke, pokušavajući da iščitamo podatke onda to daje odreženu težinu", kazao je Popović.

Naveo je i da će uskoro biti objavljen prvi katalog papirnog novca BiH 1992-2012 koji rade Aleksandar Janković i Albin Zidar, gdje će se ljudi moći upoznati sa detaljima i aktuelnim cijenama.

Druženje i upoznavanje sa istorijom, kulturom i tradicijom

U kolekciji Save Popovića je i veliki srebrenjak - pet dinara Srbije iz 1904. godine. Iako Srbija ima daleko više kolekcionara nego BiH ovaj primjerak na tržištu vrijedi oko 40 do 50 KM, a vrijednost srebra u njemu je 20 do 25 KM.

"Vjerovatno je to američki srebrenjak ili neke druge države u toj količini srebra vrijedio bi znatno više, ali to daje mogućnost kolekcionarima da se za relativno male novce bave kolekcionarstvom", rekao je Popović.

Govoreći o svom hobiju istakao je da je u pitanju "divan vid druženja, upoznavanja sa istorijom, kulturom, tradicijom".

"Lijepa stvar toga svega je biti okružen sa ljudima koji imaju slične interese slična zanimanja i kroz druženje i razmjenu iskustava upotpunjuje se vrijeme što je sastavni dio kolekcionarstva", kaže Popović.

Žao mu je što nema više ozbiljnih udruženja kolekcionara, a smatra da je veliki problem što je malo mladih ljudi koji se bave ovim.

Na pitanje da li postoji nešto što bi volio nabaviti za svoju kolekciju odgovorio je - zlatnik kralja Tvrtka.

"To su stvari koje su unikatne i koje moraju imati vrijednost bez obzira što nacionalna zbirka nije vrijedna", dodao je Popović.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije