Dragan Bursać: Šerif Velić, čovjek koji je sahranio svoju kuću

Ako bi kada došli u Kevljane nadomak Prijedora, mogli bi vidjeti jednu zaravnjenu njivu i nešto voćaka sa ovećom humkom na sredini. Humka je, zajedno sa njivom, u zelenoj, gotovo aristokratski podšišanoj travi. Vidi se da domaćin vodi računa o ovom neobičnom posjedu.

Sve je "pod konac", a opet nenako čudno. Plac zeleni ocrtan ljudskom pažnjom i na sredini ta humka. Iste ovakve humke možete vidjeti u velikim memorijalnim kompleksima od Galipolja do Verdena. Ali, ova humka je posebna.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeera

Ako bi kada došli u Kevljane nadomak Prijedora, pa još imali sreće upoznati Šerifa Velića i njegovu suprugu Fikretu, čuli bi od njih najneobičniju, a zapravo najobičniju priču o strašnom ratu, priču o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koja je kršila ljudske sudbine kao presušeno žitno snoplje. Šerif je, za one koji ne znaju, sahranio kuću svoju.

Tu, pod tim malenim brdašcetom, počiva kuća, kao simbol svih nas što smo bez domova ostali. Šerif je gradio u znoju lica svog tu kuću. Radio je u Njemačkoj, odvajao od usta, e da bi na ponos sebe i porodice "dole", u Kevljanima, dom nikao. I nikao je - toplo obiteljsko gnijezo podignuto je 1974. godine.

Kuća je postala ono što i jeste i što treba biti, ne samo betonska zaštita od strašnog spoljašenjeg svijeta i vremenskih neprilika, ne samo porodično gnijezdo, kuća je postala i ostala dio porodice. A Šerif je, sa ženom i djecom, obožavao tu kuću. Volio je svoj život, volio je sve povratke iz Njemačke. I tako je bilo do 1992. godine.

A onda su ljudske zvijeri uništile kuću, zarobile Šerifa i odvele ga u logor. Zašto? Pa zato što se Šerif drugačije zvao i na drugi način Bogu molio. I zato što se pokušao boriti za svoju Bosnu i Hercegovinu. To je krivica smrtonosna među ljudskim zvijerima.

O svom logoraškom životu u Omarskoj Šerif će kratko reći za Anadoliju: "Sve pamtim. Lica, dane, jedan po jedan, prostorije u kojima smo bili... Proveo sam u Omarskoj 85 dana i u zadnjoj grupi sam izašao 21. augusta. Prebačeni smo na Manjaču. Iza nas je ostalo samo pet ljudi..."

Ostatak teksta pročitajte na OVOM linku.