Semezdin Mehmedinović objavljuje "Tuzlanske stenograme": Knjiga nastala glasom protiv bola

Dok većina pisaca traži tišinu kako bi pisala, veliki bh. pisac Semezdin Mehmedinović posljednju je knjigu napisao – glasom.

Zbog bolesti i artritisa, koji su mu onemogućili dugotrajno tipkanje, jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih književnika svoje je nove tekstove počeo izgovarati u mikrofon.

Računarska aplikacija pretvarala je izgovorene riječi u tekst, a iz tog neobičnog spoja tehnologije, sjećanja i književnosti nastala je knjiga "Tuzlanski stenogrami", koja uskoro izlazi u ediciji Sandook. Vizuelni identitet knjige potpisuju Bojan i Dada Hadžihalilović, ugledni bosanskohercegovački grafički dizajneri.

Trending

Semezdin Mehmedinović objavljuje "Tuzlanske stenograme": Knjiga nastala glasom protiv bola

Pisanje kao način opstanka

Poslije nedavno objavljene knjige "Rat je bio budistički samostan", u kojoj je sabrao gotovo četiri decenije eseja i zapisa, Mehmedinović nastavlja graditi jedan od najzanimljivijih književnih projekata u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti – niz međusobno povezanih knjiga u kojima vlastiti život postaje prostor istraživanja književnosti, pamćenja i vremena.

Ovaj put mjesto radnje nije opkoljeno Sarajevo niti američki egzil, nego njegova rodna Tuzla. Ima neke snažne simbolike u tome. Posebice jer je u Mehedinovićevom gradu nastajala knjiga koja je, kako sam kaže, nastala iz potrebe da se piše uprkos boli:

"Pojeo sam svoje srce. Proteklu godinu proveo sam, uglavnom, u bolnici. Ovdje u Tuzli. U bolu. U tijelu koje odustaje. Preživio sam, mislim, pišući iz dana u dan. Onda kad su prsti šake odustali, tekst sam počeo izgovarati u mikrofon. Ova knjiga je doslovno zbir tih stenograma izgovorenih u kompjuter... Pustio sam srcu da me vodi iznad bola. A onda sam odustao, povukao se u samoću svoje sobe. Živim u pustinji. Pustio sam bolu da me vodi."

Ovaj zapis iz poglavlja "Metod rada" možda najbolje objašnjava prirodu nove knjige. Ona nije nastala uprkos bolesti, nego kroz nju.

U ekskluzivno izjavi za Radiosarajevo.ba, Mehmedinović kaže da je proces pisanja bio neobično brz i da ga je, uprkos svemu, ispunjavao radošću.

"Uživao sam u procesu pisanja ove knjige, koji nije trajao dugo. Razloga za to je nekoliko: vratio sam se vremenu o kojem ranije nisam mnogo pisao – vremenu prvih sjećanja, djetinjstva i rane mladosti. Sadržaja je bilo toliko da sam ga bilježio gotovo u žurbi, nestrpljiv da već počnem opisivati nove događaje koji su prirodno pristizali", kaže Mehmedinović.

07.07.26. 18:00

Intervju | Semezdin Mehmedinović: Bosni nedostaju pozitivne priče, bez kulture nema države

Veliku ulogu u nastanku rukopisa imao je i arhiv u okiru tuzlanske biblioteke.

"Imao sam pristup izvrsnoj arhivi Tuzle koju je prethodnih tridesetak godina prikupljala moja sestra Sabina. Bila mi je stalno pri ruci, kao važan asistent."

Treći razlog zbog kojeg je knjiga nastala u svega tri mjeseca bio je upravo novi način pisanja.

"Tekstove nisam tipkao na kompjuteru nego sam ih izgovarao u aplikaciju koja audio-zapis pretvara u tekst. Brzina kojom sam dolazio do rukopisa bila je mnogo veća nego kada pažljivo unosimo svaku riječ preko tastature. Za manje od tri mjeseca imao sam rukopis veći od 300 stranica. A ja ne volim velike knjige. Sretno sam ga zatvorio, s idejom da nastavim pisati novi rukopis koji će biti svojevrsni nastavak ove knjige."

Nastavak jedne velike književne cjeline

Nova knjiga nije izdvojeni naslov, nego dio šireg projekta koji Mehmedinović godinama razvija.

"Mi ovdje govorimo o seriji povezanih knjiga koje sam započeo 'Malim romanom o tišini'. U toj su knjizi otvorene sve teme koje sada, u novim rukopisima, produbljujem i dajem im nova značenja. Kada bih taj proces precizno opisao, rekao bih da se radi o uvijek novom i drukčijem pripovijedanju vlastite životne priče."

Dodaje kako ga upravo taj postupak najviše privlači.

"Naporedo s realnim opisivanjem događaja iz vlastitog života nastojim promišljati i samo pisanje, odnos fikcionalnog i nefikcionalnog, iz prostora poezije ulazim u esej. Volim hibridnost teksta. Prija mi sklapati cjeline u kojima nudim svoju ukupnost i pokazujem ono što zapravo jesam."

05.07.26. 21:16

Semezdin Mehmedinović objavio novu knjigu: "Pisanje me držalo živim"

Tuzla kao književni prostor

"Tuzlanski stenogrami", otkriva Mehmedinović, u velikoj se mjeri bave i svijetom likovne umjetnosti.

"Ova knjiga uvod je u mali roman o Ismetu Mujezinoviću i Meši Selimoviću, na kojem već duže vrijeme radim. Drugim riječima, riječ je o nizu povezanih knjiga – njih šest, a vjerovatno i više – kroz koje će se vidjeti ukupnost mog književnog interesa i pogled na svijet."

02.07.26. 22:42

Bookstan: Semezdinu Mehmedinoviću uručeno posebno priznanje tokom druge večeri festivala

"Pisanje me doslovno drži živim"

Iako često govori o krizi književnosti i sve manjem broju čitalaca, Mehmedinović priznaje da ga upravo svakodnevni rad održava.

"Trudim se da pišem svakoga dana. To me doslovno drži živim. Pišem prije svega zbog vlastitog zadovoljstva, ali mi mnogo znače reakcije čitalaca. Iznenađuje me koliko se nepoznatih ljudi javlja nakon što pročitaju neku od mojih knjiga. Posebno mi prija njihova čitalačka artikuliranost i detalji koje primjećuju. To me utješi, jer često pomislim da je književnost u krizi i da danas pišemo za mali broj ljudi."

Na kraju razgovora otkriva i svoju tihu želju.

"Ne znam hoće li se to dogoditi, ali volio bih da posljednja knjiga u ovoj seriji bude knjiga poezije. Već dugo nisam pisao pjesme. Proza se može planski graditi, a poezija sama odlučuje kada će doći. Volio bih da upravo njome završim ovaj ciklus."

Poslije "Malog romana o tišini", "Kuće za pisanje", "Rat je bio budistički samostan" i sada "Tuzlanskih stenograma", postaje sve jasnije da Mehmedinović ne piše odvojene knjige, nego jednu veliku, višeglasnu autobiografiju vremena. U njoj se Bosna, Amerika, rat, bolest, umjetnost i svakodnevica neprestano prepliću, a svaka nova knjiga otvara još jedan prostor u kojem književnost postaje način pamćenja, otpora i, kako sam autor kaže, način da ostane živ.