Predsjedniče Macron, sramite se!

„Evropa neće napredovati ako Sarajevo padne“, kazao je bivši francuski predsjednik François Mitterrand prilikom svoga dolaska u Sarajevo 28. juna 1992. godine, gdje je bio dočekan s ogromnim oduševljenjem.

Piše: Faruk Vele

Bilo je to posljednja nada Sarajeva, nada očajnika "da svijet neće dozvoliti" agresiju koja je već uvelike trajala. Nada da glavni grad upravo međunarodno priznate države, u srcu Evrope, neće postati žrtva novog fašizma, grozne srednjovjekovne opsade i razaranja, uz upotrebu modernih oružja i oruđa. O, kako smo bili naivni!

Čuvali leđa agresorima

Sarajevo se zahvaljujući upravo licemjernom Mitterrandu, koji se do kraja držao maksime Luja XI: „Ko ne zna skrivati, ne zna vladati", ubrzo spoznalo svu bešćutnost evropske realne politike, Evrope, čije su se vrijednosti branile upravo tu, u srcu Bosne.

Umjesto da iskoristi položaj svoje zemlje, jedne od najvažnijih u toj  istoj Evropi, te da u interesu svjetskog mira pomogne zaustavljanje zla, Mitterrand se zadovoljio time da „otvara humanitarni koridor“. Sarajevo je s lakoćom ostavio da u 44-mjesečnom užasu svjedoči najdužoj opsadi jednog grada u modernoj historiji ratovanja.

Da, 11.541 građanin i građanka Sarajeva izgubili su život pred očima Mitterrandove Evrope, među njima 1.601 dijete.

"Bilo je razvidno od prvoga dana tko je tko u tome ratu da agresori nisu zasluživali da im francuski predsjednik s ostatkom svijeta čuva leđa dok oni masakriraju jedan grad i njegove stanovnike", zabilježit će kasnije Mirko Galić pišući o Mitterrandovoj "tajanstvenoj posjeti Sarajevu".

„Evropa je umrla u Sarajevu“, priznao je kasnije čuveni francuski filozof Bernard-Henri Lévy.

Slično razočarenje može se iščitati danas na licima građana i građanki Bosne i Hercegovine nakon šokantne blokade evropskog puta zemalja Zapadnog Balkana, a zatim i "verbalne bombe" novog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Macron je poručio da je BiH "tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku" i dodao je da se naša zemlja suočava s problemom džihadista povratnika.

Ni pola godine nakon što je upravo posredstvom Lévyja razgovarao sa svjetskim intelektualcima u Jelisejskoj palati, među kojima je bio i naš književnik Abdulah Sidran, te obznanio Manifest koji upozorava da se Evropa nalazi u opasnosti, Macron je Bosnu i Hercegovinu stavio na stub srama, nazivajući je bezmalo terorističkom prijetnjom za Evropu.

Kao da je Bosna i Hercegovina koliko jučer povela osvajačke ratove i razarala gradove svojih susjeda, a ne bila žrtva četverogodišnjeg ubijanja!?

Kao da je Međunarodni sud proglasio Bosnu odgovornom za kršenje Konvencije o genocidu, a ne naše istočne susjede, kao da je Sarajevo u Haškom tribunalu osuđeno za "učešće u međunarodnom oružanom sukobu" i za "udruženi zločinački poduhvat" (UZP), a ne bivše vodstvo susjedne Hrvatske i čelnike tzv. Herceg-Bosne!?

Koga Macron sluša?

Međutim, kao i slučaju njegovog prethodnika Mitterranda, Macrona nije zanimala istina. Posebno ona "tempiranim bombama" i o džihadistima. A lako je mogao do nje doći. Možda mu se ona ne bi svidjela.

"Iz BiH je na sirijsko-iračko ratište otišlo nešto više od 300 građana (većinu su činile žene i djeca). Iz Francuske preko 1.900, duplo više nego iz ijedne druge zapadno-evropske države. Samo ovih dana očekuje se povratak preko 450 njih u Francusku. Problem stranih boraca i povratnika sa sirijsko-iračkog ratišta je ozbiljan izazov za većinu evropskih država i ne znam zašto bi to samo za Bosnu trebao biti problem. Pravdati svoju odluku da se zaustavi evropski put zemalja sa muslimanskom većinom na Balkanu ali i zaustavljanjem ukupnog proširenja EU ovako iskonstruisanim tvrdnjama je više nego skandalozno", izrekao je suštinu Macronovog jeftinog populizma u nekoliko redaka savjetnik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Muhmed Jusić

Ako se već zanimao za Bosnu i Hercegovinu, Macron je morao znati i istinu o agresivnim politikama bosanskohercegovačkih susjeda. Oni vrlo jasno poručuju da nisu odustali od ideologija i strategija čiji je krajnji cilj trajno razaranja bosanskohercegovačke države. Gomila naših problema leži upravo u tim aspiracijama, iako nisu svi.

Je li mu o Bosni kao "tempiranoj bombi" šaptala "na uvce" hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dok su družili tokom one čuvene kišne proslave poslije finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Ono što je rekao 'The Economistu' su vrlo slični stavovi onima koje je predsjednica RH ranije 'ispalila' kasnije demantirala i njezina obavještajna služba!?

Časni Chirac

Ili je, pak, to, ipak, informacija srbijanskog kolege Aleksandra Vučić s kojim se susreo u julu ove godine. Ako je već brinuo o "tempiranim bombama" u regionu, Macron je trebao pitati upravo Vučića zašto podržava agresivnu secesionističku politiku Milorada Dodika, naoružavanje i nove formacije, zašto ne želi dogovoriti granice sa Sarajevom, zašto njegovi saradnici govore o zamjeni RS-a za Kosovo, zašto negira genocid u Srebrenici... Zašto, na koncu, Ministarstvo odbrane Srbije organizira promocije u kojima ponižava 71 žrtvu tuzlaske Kapije?

Zašto im smeta dvoipogodišnji Sandro Kalesić, najmlađa žrtva užasnog masakra, i zašto skriva njegovog ubojicu Novaka Đukića?

Ili je ovo, pak, neko izmirenje duga Srbiji koja je uvrijeđena zbog mjesta na kojem je Vučić stajao (protokol mu nije dodijelio mjesto uz šefove država zemalja pobjednica) prilikom proslave 100. obljetnice završetka 1. svjetskog rata u Parizu upravo u novembru prošle godine.

Da, tužno je znati da u godini kada nas je napustio bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, veliki prijatelj Bosne i Hercegovine, lijepo lice Francuske i Evrope, aktuelni francuski predsjednik zatvara krug vanjske politike svoje zemlje i vraća je u dane kojima baš i ne mogu biti ponosni. Gdje su ideali Evrope kao oaze mira i prosperiteta?

Je li to čini u namjeri da opravda svoju niskokapacitiranu politiku zaustavljanja proširenja Unije? Da li zato Bosnu i Hercegovinu, tu žrtvu fašizama s kraja 20. vijeka i evropske nedosljednosti u poštovanju svojih ideala slobode, mira i prosperiteta, treba baciti u blato međunarodne javnosti? Kako god, Macron time daje za pravo onima koji su odgovorni za užase koje je BiH doživjela – da, prije ili kasnije, nastave svoju politiku.

Zato je ovo još jedna izdaja Bosne i Hercegovine.

Predsjedniče Macron, sramite se!