Podsjećanje na srebreničku tragediju i u Parizu

Poslije Sarajeva, Ženeve, Tbilisija, Gorija, Ankare, Kassela i Kopenhagena, nastavljajući tradiciju podsjećanja na srebreničku tragediju, sarajevski umjetnik Andrej Ðerković, postavio je svoj rad 'Srebrenicaekpres' i u Parizu.

Abribus pariškog gradskog javnog saobraćaja (Régie autonome des transports Parisiens - RATP) ispred Centre Georges Pompidou u Rue Beaubourg, Ðerković je pretvorio u abribus srebreničkih majki.

''Kritički postavljajući ovaj umjetnički rad ispred najznačajnije kulturne institucije glavnog grada zemlje čija je vlada i armija odgovorna za pad Srebrenice, dobijamo jednu sasvim drugu dimenziju propitivanja kolektivne s(a)vjesti i individualne odgovornosti u kojoj se prožima amalgam simbolike mjesta na kojem se nalaze najznačajnija svjetska umjetnička djela i samog gradskog centra prijestolnice zemlje sa zapovijednom i moralnom odgovornosti u padu Srebrenice'', kaže Andrej Đerković.

Rad je premijerno bio postavljen na autobusnom stajalištu Vijećnica u Sarajevu, 11. jula 2007.godine. Tokom autorovog dvadesetogodišnjeg rada vezanog kroz osobno iskustvo većinom za opsadu Sarajeva, dva rada su eksplicite vezana za Srebrenicu i urađena su zajedno sa majkama, pa tako i ovaj rad ne odstupa od dosadašnje linije.

''Životi majki se odvijaju u autobusima. U autobusima su odvojene od svojih najmilijih, u autobusima su prognane iz Srebrenice, u autobusima su kada idu 11.jula u Srebrenicu, u autobusima su kada idu u Den Haag, tako da je 11. jula 2007.godine, sarajevsko autobusno stajalište 31e (express) kod Vijećnice pretvoreno u stajalište majki koje čekaju autobus... u svojevrsni abribus njihovih života'', kaže umjetnik.

Rad je dobio još veći kredibilitet u trenutku kada je kolona identificiranih tijela ubijenih Srebreničana iz Visokog u pravcu Srebrenice, prošla kroz Sarajevo i u kontra smjeru prošla pored navedenog autobusnog stajališta, simbolizirajući zadnju želju majki koje na tom stajalištu čekaju da se njihovi sinovi, braća i muževi nađu i da jednom kada oni napokon prođu tim istim putem, zajedno sa njima pođu kući.

Poslije Sarajeva, rad je bio izložen 11. jula 2009. godine na trgu 'Place des Nations' ispred zgrade Ujedinjenih Naroda u Ženevi, u oktobru 2010.godine na autobusnim stajalištima gradova Tbilisi, Mtskheta i Gori u Gruziji, u julu 2012. godine u Galeri Artist u Ankari, te u oktobru 2012. godine na trgu Vesterbros Torv u Kopenhagenu i ispred gradske vijećnice Rathaus u Kasselu.

''Iako sam želio izbjeći prefiks Srebrenica u imenu postava, u vremenu kada se (ne)savjesno gubi sam smisao tog imena koja predstavlja našu osobnu i kolektivnu tragediju, rad se jednim dijelom zasniva na imenu lokalne prevozne kompanije 'Srebrenicaeskspres'. Sam izraz izvorne riječi 'express' se može dvojako tumačiti, u oba slučaja krajnje tragično. Može se gledati kroz prevod riječi 'express' koji znači: brz, hitan, određen, što se može ogledati kroz nezamislivu brzinu uništenja velikog broja ljudi, dok se taj isti izraz može gledati i cinično, pa i beznadežno gledajući na 'brzinu' pronalaska ostataka nevinih stanovnika Srebrenice, kao rezultat opet nezamislive nakane da se takav zločin sakrije'', zaključuje Đerković.