Opsada Sarajeva, Bijeljina, Ahmići: Krvavi aprili u historiji BiH

“Bijeljina je početak zla. April 1992. je ostao najcrnja tačka. Za tri noći, cijelo jedno naselje je likvidirano. Čovjek iz policije mi je rekao da su tri noći i tri dana vozili kamione pune leševa u Drinu”, kazao je Lazar Manojlović, novinar i publicista koji je proveo rat u Bijeljini, prenosi BIRN - Detektor.ba.

Prema utvrđenim činjenicama iz Haškog tribunala, u aprilu 1992. godine vlast u Bijeljini preuzeli su Srbi i nakon toga je uslijedila kampanja ubistava i terora nad nesrpskim stanovništvom. Ubijene su desetine ljudi, a akterima ovih događaja još uvijek se sudi pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Početak opsade Sarajeva kao najkrvavija mrlja aprila

Druga crna mrlja aprila 1992. jeste početak opsade Sarajeva, koja je ujedno i najduža u modernoj historiji, a prilikom koje su građani terorisani, gađani snajperima i granatirani. Opsada Sarajeva započela je 6. aprila, kada su pale prve žrtve. Za zločine počinjene u glavnom gradu BiH, u Haagu su osuđeni Dragomir Milošević, na 29 godina zatvora, i Stanislav Galić, na doživotnu kaznu.

U presudama se navodi da su jedinice VRS-a oko Sarajeva neselektivno otvarale vatru na grad, što je izazvalo veliki broj civilnih žrtava i osjećaj terora kod građana.

“Za sva vojna lica oko Sarajeva, nema sumnje da je general Galić bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, a da su njemu nadređeni bili komandant Glavnog štaba Ratko Mladić i vrhovni komandant Radovan Karadžić”, stoji u Galićevoj presudi.

Brojni aprilski zločini još uvijek nisu procesuirani, među njima su stradanje civila i vojnika u Kupresu, masakr na 15 civila u Zenici, a strijeljanje 35 muškaraca, žena i djece u Snagovu kod Zvornika jedan je od najstrašnijih.

“Sjećam se, kada sam čula kako odlaze, da sam sa sestrom i malim Salihom, koji je tada imao četiri godine, otišla među mrtve. Vidjela sam mlađu sestru Edinu, mrtvu, i majku, koja je tada bila trudna i koja mi je tražila vode. Majka mi je rekla samo da bježimo i onda je izdahnula”, ispričala je Zlatija Mujanović, koja je preživjela zločin u Snagovu.

Ratni aprili - mjeseci tuge

Ni aprili u drugim godinama nakon 1992. nisu bilo mnogo lakši za stanovnike BiH, te su se tako recimo tokom aprila 1993. dogodili neki od najvećih zločina u ratnoj historiji.

Jedan od njih je napad u selu Ahmići 16. aprila, gdje su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane ubili 116 civila bošnjačke nacionalnosti, od čega 30 osoba ni danas nije pronađeno. Pred sudom BiH, nakon sporazuma o priznanju krivice, Paško Ljubičić je osuđen na deset godina zatvora zbog ovog zločina.

Haški sud je 2004. osudio dvije osobe na ukupno 45 godina zatvora za zločine u Ahmićima, dok su druge dvije osobe oslobođene, a većina počinilaca nije ni procesuirana.

Istog dana kada i zločin u Ahmićima, počinjen je i zločin u selu Trusina kod Konjica, za koji je pred Sudom BiH osuđeno pet bivših pripadnika Armije BiH, na 55 i po godina zatvora, dok su dvije osobe oslobođene. U toku je jedan postupak. U napadu na Trusinu je ubijeno 15 civila i sedam pripadnika HVO-a, a četiri osobe su ranjene, među kojima je bilo dvoje djece.

U aprilu 1994. dogodio se zločin i nad 20 djece u Goraždu, za koji niko nije odgovarao.