Njemačka ne odustaje od plina iz Rusije, ali Berlin radi na alternativi

Nakon vijesti o obustavi ruskog plina Poljskoj i Bugarskoj, oglasilo se i njemačko Ministarstvo privrede koje je ovdašnje potrošače uvjeravalo kako je „trenutno osigurana potpuna opskrba“ i kako je pritok plina, sve u svemu „stabilan“.

Najvažnija linija dotoka plina iz Rusije u Njemačku je plinovod Sjeverni tok 1 koji zaobilazi i Poljsku i Bjelorusiju.

No istog dana je isto ministarstvo zastupnicima Bundestaga poslalo dopis manje umirujućeg sadržaja. Tu se govori o „aktualnoj opasnosti da stanje i dalje eskalira i da bi se moglo dogoditi da ruski isporučitelj plina ne ispuni ili u potpunosti ne ispuni svoje obaveze prema postojećem ugovoru“, piše DW. 

Trending

Portal Radiosarajevo.ba traži novinarke/novinare

Njemačka neće i ne može odmah odustati od plina iz Rusije. Štoviše: po postojećim ugovorima se ona obavezala platiti za dogovoreni plin čak i ako ga ne uzme i to sve do 2030. godine. No ona ga i treba: još prošle godine je udio ruskog plina iznosio 55% od ukupne potrošnje u Njemačkoj, u međuvremenu se drastično smanjio na oko 35%, ali taj plin je hitno potreban njemačkom gospodarstvu.

Hitna gradnja LNG terminala

Bez njega je i kancelar Olaf Scholz upozorio kako bi čitave privredne grane bile ugrožene, a potpuna obustava bi sigurno značila recesiju. Stanje jest ozbiljno, ali Njemačka se trudi pripremiti se i na najgore: ministar privrede Robert Habeck kaže kako se spremišta plina sistemski pune i kako su sad otprilike puna kao što su bila u proljeće 2017. – dakle bitno punija nego što su bila u trenutku početka rata u Ukrajini.

Već i ovo smanjenje ovisnosti od ruskog plina je prije svega postignuto uvozom plina, ali puno su važniji kapaciteti za prihvat tako pristiglog energenta. Cilj njemačkog ministra privrede jest da se udio plina iz Rusije već do ljeta 2024. smanji na 10%, a ministar je već obišao čitav niz zemalja – Katar, Dubai i Norvešku kako bi dogovorio potrebne isporuke.

No problem su terminali za prihvat ukapljenog plina (LNG). Kako bi oni bili spremni u što kraćem roku se Njemačka odlučila za takozvane „plutajuće terminale“ na kojima se ukapljeni plin odmah i vraća u plinovito stanje. Takvi Floating Storage and Regasification Unit (FSRU) su velika rijetkost, ali Njemačka je osigurala tri takva ploveća doka.

Najmanje dva, vjerojatno i treći

Izvjesno je kako će već u roku od jedne godine postojati dvije luke za prihvat  plina, u Wilhelmshavenu i u Brunsbüttelu. Iza prvog stoji firma za proizvodnju električne energije Uniper iz Düsseldorfa, iza projekta u Brunsbüttelu na ušću Labe je energetski gigant RWE iz Essena i nizozemski opskrbljivač Gasunie uz potporu njemačke državne Banke za obnovu i razvoj KfW.

Postoji i plan za treći LNG terminal u Stadeu kod Hamburga. Iza toga stoji belgijska mreža elektroopskrbe Fluxys, kemijski koncern Dow, švicarski investitor Partners Group, luka Hamburg i tvrtka za pomorsku logistiku Buss Group, ali ona još nema potporu njemačke države.

Sve treba ići veoma brzo: već sljedećeg četvrtka će ministar privrede Habeck u Wilhelmshavenu otvoriti početak gradnje terminala, tačnije pregradnje već postojećeg dva kilometara dugog doka u blizini luke Jade-Weser-Port kako bi mogla primiti taj specijalni dok za preradu ukapljenog plina i brodove koji će ga dopremati. Najkasnije početkom 2023. bi njemačkim potrošačima trebao stizati plin i iz te luke.

Vremenom će izgledati drugačije

Njemački ministar privrede već i kao političar stranke Zelenih ne može ostati tek na ovom fosilnom gorivu tim više što će i za proizvodnju električne energije sasvim izvjesno stajati na raspolaganju i termoelektrane na ugljen - duže nego što je to bilo planirano, makar one bile štetnije za klimu nego termoelektrane na plin. No u Wilhelmshavenu će s nadležnim ministrom potpisati i sporazum kojim će se ta luka želi nadograditi u „čvorište čiste energije za Njemačku“, drugim riječima za prihvat i preradu „zelenog“ plina kao što je vodik.

Ali za sve to će trebati vremena, a odnosi u Europi postaju napetiji iz sedmice u sedmicu. Utoliko njemačka vlada priprema i promjenu Zakona za osiguranje opskrbe energijom gdje se, bude li nužno, predviđa i nacionalizacija firmi „od sistemske važnosti“ za opskrbu. Već u maju bi taj zakon trebao doći u parlament, a tu se ne radi samo o rafinerijama, nego i o tvrtkama koje drže spremište energenata. Najveće spremište zemnog plina u Europi je u Njemačkoj, ali je u vlasništvu ruskog Gazproma koji ju je preuzeo od njemačkog koncerna BASF.

I što se tiče spremišta, zakon predviđa obavezu za vlasnika da ona početkom novembra, dakle uoči početka sezone grijanja budu popunjena 90% - inače im prijeti stavljanje pod nadzor države. Na detaljima se još radi, baš kao i na planovima za slučaj da sve krene po zlu i ukoliko se nekim potrošačima plina bude morala obustaviti isporuka. Kako se saznaje, domaćinstva, baš kao i bolnice ili škole, su na posljednjem mjestu, ali Berlin želi na druge načine smanjiti svoju energetsku ovisnost. To ide od širenja kapaciteta obnovljivih izvora energije pa do većeg korištenja geotermalne energije u zgradama.

No i za to će trebati vremena tako da jedino ostaju pozivi na štednju – ako je to uopće potrebno apelirati obzirom na poskupljenja energenata u posljednje doba, piše DW.