Mladić kojeg porede sa Bašeskijom, radi kao konobar i objavio dvije nove knjige

"Mašinski tehničar, po nafaci konobar, autor više od 450 pjesama i nekoliko nagrada", priča o sebi Semir Krnjić (25), mladić iz Novog Travnika, za kojeg kažu da je Bašeskijin nasljednik, objavio je i svoju četvrtu knjigu.

Za portal Radiosarajevo.ba ispričao je o sebi, životu, kako je spojio nespojive oblasti, ali i planovima za naredni period.

"Odrastao sam u naselju Krnjića Potok, udaljenom četri kilometra od Novog Travnika. Po zanimanju sam mašinski tehničar, po nafaci konobar.

Trending

Provjerili smo šta se dešava na Širokači: "Porodica evakuisana, Bostarići su najviše ugroženi"

Autor sam više od 450 pjesama, dobitnik nekoliko nagrada. Objavio sam i moju četrvrtu knjigu, tačnije nove dvije knjige 'Ramazanski dnevnik I' i 'Ramazanski dnevnik II'", priča Krnjić. 

Ističe kako je pisao dnevnike zadnja dva ramazana, opisivao ramazan u doba pandemije, vodio evidennciju svaki dan o broju zaraženih, umrlih, pojave kod naroda, mjere i zabrane, svoje priče i pjesme.

"Pet puta sam učesnik u zajedničkim zbirkama poezije, proze i pjesama. Nafaka takva bila da tacnu nosam, zadovoljan sam, jer radio sam na građevini, putevima, tekstilnim industrijama... Tu sam se pronašao i evo već pet godina kako radim. Posao je jedna od grana ljubavi, zaljubljen sam u ovaj posao, toliko, da sad za sad ne mislim mijenati posao", ističe Krnjić.

Pisanje mu je postalo navika i bilježi svaki dan ono što primjeti i smatra da treba ostati zapisano.

"Inspiraciju nalazim u svemu, pogotovo u ljubavi. O ljubavi volim pisati, iako, postoje te dubine u nama, nekad ih ne možemo pretvoriti riječi. Ljubav prema svemu djevojci, ženi, domovini, gradu. Duši dajem presdnost, ona je ta koja osjeti drugog. Trudim se da se ne utapam u ostatak, da zanemarim dušu i srce i da mislim samo na sebe, ja to ne mogu. Raduje me sreća ljudi okolo mene, iako, na oko ona se ne vidi. Nije da je nema, već je ne prepoznajemo, senzori duše su nam na "off". Jedan dan proveden sa porodicom, u sreći i onome što nam je Bog dao, draže mi je od dunjaluka. U tome je moja sreća, u zahvalnosti Njemu", priča Krnjić za portal Radiosarajevo.ba.

U narednom periodu planira promocije po gradovima Bosne i Hercegovine. 

"Do sada sam imao nekoliko promocija knjige, ali mjere i zabrane, ograničenost su bile razlog da to odgodimo za bolje dane. Proći će ovo iskušenje, ako Bog da, trebamo se radovati sreći i ljepšim danima koji dolaze", govori Krnjić.

O odlasku iz BiH ne razmišlja, smatra da se i ovdje može lijepo živjeti.

"Sve više je mladih ljudi koji odlaze, vidim po svojim sugrađanima i prijateljima. Skoro sam radio na jednoj privatnoj večeri, gdje je bilo jedno familijarno druženje. Pitao sam jednog gospodina( inače babu mladića koji je organizovao večeru) da li je sve bilo uredu sa hranom, uslugom i tako, on mi reče nešto poslije čega sam zaplakao, iskreno vam kažem, rekao mi je:

"Sine, oni jedu, svega ima, pogledaj. Ali...kako da ja jedem, meni žao trepnuti, kamol' gledati u tanjir, ne mogu da ih se nagledam. Dođu mi na dvadesetak dana godišnje, nije meni, sine, do hrane. Ali, nije se niko žalio, ne brini", priča emotivno Krnjić. 

Nada se boljoj budućnosti ovdje, tvrdi kako je sretan i boli ga i pomisao na odlazak iz države.

"Ne znam šta sudbima donosi, ali nadam se da ću ostariti gledajući behar bosanski. Kažem, ne znam šta život donese, volio bih ostati.

Nije lako bilo šta pokrenuti. Vjerujete li da je lakše knjigu napisati nego sponzore pronaći. Ali srce je vodič, ako srce kaže da je to pravi potez, treba tako raditi. Ja sam imao dva rukopisa i počeo treći pisati, kada sam objavio prvu knjigu, ljubavni roman "Želja" ratnu ljubavnu priču. Rad, trud, znanje, sve to nam treba postati navika i želja da napredujemo svi kolektivno. Ne samo ja, ne samo mi, nego cijela naša Bosna i Hercegovina.

Nadam se da će se popraviti ovo stanje, da naša omladina poželi da snove gradi u ovoj našoj ljepoti", poručio je Krnjić za Radiosarajevo.ba.