"Katolička pastva je pobožna, gay, uštogljena i buržoaska, konzervativna..."

0
Radiosarajevo.ba
"Katolička pastva je pobožna, gay, uštogljena i buržoaska, konzervativna..."
Foto: DW / Njemačka katolička crkva

Nemali broj promatrača smatra da se održavanje Katoličkog dana približava kraju - barem u ovom obliku velike manifestacije, gdje se deseci hiljada okupljaju kako bi na razne načine slavili vjeru.

Ali ovaj skepticizam nije nov. Broj sudionika Katoličkog dana jako je varirao tokom godina. Godine 1982. bilo ih je 200.000, 1996. organizatori su ga potpuno otkazali, piše Deutsche Welle.

Nakon toga održavanje nastavljeno, ponekad uz veliki porast sudionika. No tako malo kao ove godine nije ih bilo od 1970. godine. To se samo djelomično može objasniti posljedicama pandemije korone jer ovaj put nije bilo jeftinog masovnog smještaja u sportskim dvoranama.

Angažman unatoč zlostavljanju?

Važnijim se čini promišljanje mnogih vjernika: Zašto bi putovao u Stuttgart u vremenima u kojima se iz sedmice u sedmicu sve više otkrivaju novi apsurdi o crkvenoj vlasti? Zlostavljanje, zataškavanje, nedostatak suočavanja sa prošlošću.

Johanna Beck, koja je i sama žrtva zlostavljanja, ali je i dalje uključena u crkvu, sažela je to na ovaj način: "Predstavnici Crkve često misle: 'Već smo daleko odmakli.' Ali mi smo još na početku."

Beck je to rekla na jednoj od brojnih podijumskih diskusija na kojima se govorilo o skandalu zlostavljanja i sporom sauočavanju sa tim. Velik broj posjetitelja upravo na ovim manifestacijama posebno pokazuje koliko to katolike muči, kako se iskorištavala velika i kriminalna klerikalna ili duhovna moć. Ne samo maloljetnici, nego i - to postupno postaje sve jasnije - žrtve su bile i odrasle osobe.

Iskreno se odreći vlasti

Da bi ljudi ostali angažirani u Katoličkoj crkvi, ona mora postati poštena i oprostiti se od vlasti male kaste. Na crkvenom njemačkom to je "Sinodalni put". Zapravo, ovaj proces dijaloga u Njemačkoj napreduje malo brže nego drugdje. Pa ipak: Ko zna hoće li doći do pravog rezultata.

No, možda su katolički dani poput ovog u Stuttgartu vjesnici toga. Na njima se dugo zalaže za raznolikost kojoj su se odgovorni odupirali prije samo nekoliko godina. Sada se čini da prihvaćaju: katolička pastva je funky, uštogljena i buržoaska, glasna i zamišljena, oni su također gay i queer, pobožni i slobodni, konzervativni i ljevičarski, zamorni i dosadni. Vjera je susjed sumnje. Ekumenizam, zajedništvo nekoć podijeljenog kršćanstva, dugo je bilo samo po sebi razumljivo.

To je rijetko kada tako jasno kao na crkvenim kongresima kao što su Katolički dani. Oni su i garancija da će tako i ostati i da će postati još prirodnije. Jer Isusova poruka, evanđelje, zaokuplja svakoga ko na njih dolazi.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije