IGK se pita: "I ko je sljedeći nakon Karahasana kojeg ćemo se lako 'odreći'? Abdulah Sidran?"

Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca ostavio je iza sebe rukopise, bilješke i tragove književnog stvaralaštva koje će sada čuvati austrijska institucija.

Graz je prepoznao njihovu vrijednost. A Bosna i Hercegovina?

Vijest da će književna zaostavština Dževada Karahasana biti pohranjena u Franz Nabl Institutu Univerziteta u Grazu otvara mnogo važnije pitanje od onoga gdje će se čuvati njegovi rukopisi.

Trending

Vanredna obavijest za građane Sarajeva iz ViK-a: Mogući poremećaji u vodosnabdijevanju

Otvara pitanje koliko Bosna i Hercegovina zaista brine o ljudima koji su svojim djelom zadužili ovu zemlju.

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) se oglasio na Facebooku. Njihovu reakciju prenosimo u cijelosti:

"Karahasanova zaostavština ostaje u Austriji: Jesmo li se odrekli jednog od najvećih bh. pisaca?

Rukopisi, bilješke i druga građa velikog autora bit će pohranjeni u Grazu, gradu koji je prepoznao njihovu vrijednost

Književna zaostavština Dževada Karahasana bit će čuvana u Austriji. Franz Nabl Institut za istraživanje književnosti Univerziteta u Grazu preuzet će brigu o vrijednoj građi jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca. Među materijalima su rukopisne bilješke, tekstualna verzija romana „Istočni diwan“, kao i obimna zbirka njegovih djela i literature o njegovom stvaralaštvu.

Vijest je objavio austrijski književni kritičar Klaus Kastberger, direktor Instituta, koji Karahasana opisuje kao autora evropskog ranga – pisca čiji je književni opus odavno prešao granice Bosne i Hercegovine, ali je duboko izrastao iz njenog historijskog, kulturnog i jezičkog iskustva.

I upravo tu ova priča prestaje biti samo vijest iz austrijskog književnog svijeta.

Jer Graz je prepoznao ono što bi Bosna i Hercegovina morala posebno dobro razumjeti: rukopisi, bilješke i lični književni materijali velikog autora nisu tek privatni predmeti. Oni su dio kulturne memorije jednog prostora.

20.05.26. 09:40

Dževad Karahasan i Vijećnica: "Biblioteka je više od svog imena i svoje ideje"

Pisac između Sarajeva i Graza

Dževad Karahasan bio je duboko vezan za Sarajevo. Rođen je 1953. godine, a od 1986. predavao je književnost i teatrologiju na Univerzitetu u Sarajevu. Od 1997. godine Graz je postao njegovo drugo važno životno i književno uporište. Dio godine provodio je u tom gradu, a dio u Sarajevu. Umro je 19. maja 2023. godine u Austriji.

U Grazu nije bio samo gost. Postao je važan dio kulturnog i književnog života grada, a njegov odnos s Austrijom prerastao je u jedno od značajnih poglavlja njegovog evropskog književnog puta.

Njegovo djelo, međutim, nikada nije bilo ograničeno geografijom.

Karahasan je pisao o granicama upravo zato što je i sam živio između različitih svjetova.

U njegovim romanima, dramama, pričama i esejima susreću se Sarajevo i Evropa, Istok i Zapad, islam i kršćanstvo, rat i mir, sjećanje i zaborav.

Balkan kod njega nije bio samo prostor historijskih sukoba, nego i prostor mogućeg susreta.

Njegove knjige, među kojima su „Dnevnik selidbe“, „Poetika granice“, „Sjene gradova“, „Sara i Serafina“ i „Utjeha noćnog neba“, potvrdile su njegov status autora kojeg je evropska književna javnost čitala s posebnom pažnjom.

Za svoj rad dobio je niz značajnih međunarodnih priznanja, među kojima su Herderova nagrada, Leipziška nagrada za evropsko razumijevanje, nagrada Franz Nabl i Goetheova nagrada grada Frankfurta. Njegovo ime odavno je upisano na evropsku književnu mapu.

Sarajevo kao književna tema

Karahasan se gotovo tri decenije nakon rata vratio Sarajevu pod opsadom, ali ne da bi ponovio već ispričanu ratnu priču. Njegova književnost pokušavala je razumjeti kako nasilje nastaje, kako zavodi čovjeka i kako se može dogoditi da rat pronađe svoje žrtve čak i među onima koji vjeruju u humanost.

Upravo zbog toga njegovo književno djelo nije samo svjedočenje o Sarajevu. Ono je mnogo šire promišljanje čovjeka, društva, različitosti i svijeta koji ni nakon velikih tragedija ne uspijeva uvijek izvući pouke.

Karahasan nije bio samo pisac koji je živio u Sarajevu. Bio je pisac koji je Sarajevo pretvorio u jednu od velikih tema evropske književnosti.

Zato podatak da će njegova književna građa biti čuvana u Grazu ima posebnu težinu.
Ne zato što je problem u tome što će Karahasanovi rukopisi biti u Austriji. Naprotiv, činjenica da će biti sačuvani i dostupni istraživačima i budućim generacijama predstavlja važan čin kulturnog pamćenja.

Ali istovremeno se nameće pitanje koje moramo postaviti upravo mi:

Jesmo li kao društvo učinili dovoljno da sačuvamo zaostavštinu jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca?

Šta je mogla učiniti Bosna i Hercegovina?

Ili, još preciznije – zašto se gotovo podrazumijeva da će jedna austrijska institucija preuzeti brigu o vrijednoj književnoj građi, dok se istovremeno rijetko postavlja pitanje šta su bosanskohercegovačke institucije učinile da takva građa bude sačuvana u zemlji iz koje je Karahasan potekao i kojoj je posvetio značajan dio svog stvaralaštva?

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine decenijama čuva rukopise, dokumente i lične predmete autora koji su obilježili našu književnost. Upravo bi takve institucije trebale biti prirodno mjesto za čuvanje i istraživanje zaostavštine Dževada Karahasana.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović za „Stav“ je ukazala na to kako su se muzejske zbirke kroz historiju formirale zahvaljujući poklonima, otkupima i saradnji različitih institucija i nivoa vlasti.

"U pravilu se sve muzejske zbirke u svim muzejima svijeta, pa i u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, sastoje od zbirki koje su im prepuštene iz drugih institucija, zbirki koje prodaju muzeji i zbirki koje poklanjaju muzejima. U vremenima kada je naš muzej osnovan, nacionalna baština nije se, pored sve dobre volje, sticala samo iz jednog izvora. Građani su i sami imali svijest o vrijednosti naslijeđa, ali su i svi nivoi vlasti, ne govoreći „nije moja nadležnost“, udruživali sredstva i resurse i zajedno radili na tome da naša baština ostane našoj zemlji", kazala je Šehabović.

Prije 2 dana

Univerzitet u Grazu otkupio književnu zaostavštinu Dževada Karahasana

Književna baština nije samo prošlost

Graz je prepoznao da se književna historija ne čuva samo objavljenim knjigama. Ona se čuva i rukopisima, bilješkama, prvim verzijama, zapisima i drugom građom koja budućim generacijama omogućava da razumiju kako je jedno veliko književno djelo nastajalo.

Karahasanovo naslijeđe zato nije samo stvar književnosti. Ono je pitanje kulturne politike, institucija i odnosa jednog društva prema vlastitoj baštini.

Njegove knjige danas se čitaju daleko izvan Bosne i Hercegovine. Njegove ideje o granicama, različitostima, suživotu i odgovornosti čovjeka prema drugom postale su dio evropskog književnog i intelektualnog prostora.

Upravo zato bilo bi porazno da o njegovoj zaostavštini jednog dana govorimo prvenstveno kao o građi koju je sačuvala neka austrijska institucija, umjesto kao o dijelu vlastite kulturne baštine.

Nije dovoljno reći da je Dževad Karahasan bio veliki bosanskohercegovački pisac.

Velike pisce ne čuvaju samo citati o njima.

Čuvaju ih institucije, arhivi, muzeji, istraživanja i odluka jednog društva da ono što su njegovi najbolji ljudi ostavili iza sebe ne prepusti zaboravu.

Zato pitanje nije samo gdje će biti Karahasanovi rukopisi.

Pitanje je koliko ćemo kao društvo biti spremni da čuvamo vlastitu kulturnu memoriju.
Jer, ako ne znamo sačuvati zaostavštinu onih koji su nas predstavili svijetu, ko će to učiniti umjesto nas?

I ko je sljedeći nakon Karahasana kojeg ćemo se lako „odreći“?

Abdulah Sidran?", piše IGK-a.