Noć kada je U2 svirao Sarajevu: 45.000 ljudi i koncert koji je postao historija

Postoje koncerti koje pamtimo po pjesmama, koncerti koje pamtimo po ljudima s kojima smo ih slušali i koncerti koji, nekako, prerastu muziku. Postanu dio grada, njegovog sjećanja i vremena u kojem su se dogodili. Za Sarajevo je 23. septembar 1997. bio upravo takva noć.

Tek dvije godine nakon završetka rata, dok su na mnogim zgradama još uvijek bile vidljive rane opsade, na koševskom stadionu se okupilo oko 45.000 ljudi da slušaju jedan od najvećih svjetskih bendova. Dakako, riječ je o čuvenom U2 koncertu.

Pjevalo se, plakalo, smijalo, plesalo i, makar nakratko, zaboravljalo na ruševine, granate i godine straha. Dvadeset devet godina kasnije, priča o toj noći i dalje ima onu gotovo nevjerovatnu snagu: bend je izgubio ogroman novac da bi došao, publika je odbila da koncert bude humanitarni i insistirala da kupi ulaznice, Bono je ostao bez glasa već nakon nekoliko pjesama, a ipak je stadion pjevao s njim do kraja. Neke se noći, jednostavno, ne mogu ponoviti. Mogu se samo ponovo ispričati.

Trending

Prof. Senada Đešević: Između istorije i porodičnog pamćenja

Ispunjenje obećanja

Bila je to 1997. godina, dvije godine od kraja rata u Bosni i Hercegovini, kada je sjajna irska rock grupa U2 izdala svoj album Pop. Promovirali su ga u sklopu Popmart turneje, a na mapi koncerata našlo se i Sarajevo, s kojim je frontman ovog benda Bono Vox bio u posebnoj ljubavnoj vezi: posvetio mu je i pjesmu Miss Sarajevo koju je otpjevao s Lucianom Pavarottijem.

Bilo je ovo ispunjenje obećanja koje je Bono dao u jeku agresije na našu zemlju, 1993. godine, kada je na svojim koncertima stalno podsjećao javnost na užase koji se dešavaju u našoj zemlji. 

Iz perioda najave koncerta ostala je upamćena anegdota kada su momci koji su lijepili plakate negdje u Bosni, uhapšeni jer je lokalna policija bila sigurna da postavljaju "ustašku propagandu".

U2 je koncertom u Sarajevu izgubio pola miliona funti, a odbio je svirati tog datuma u BaSelu, što je koncert od kojeg bi zaradio četiri miliona funti. No, David Howell Evans (The Edge), Adam Charles Clayton, Lawrence Joseph Mullen (Larry Jr.) i Paul David Hewson (Bono Vox) ipak su stigli u Sarajevo, a dan poslije koncerta mediji su napisali: "Danas je okončana opsada Sarajeva". 

Štitio ih je SFOR, pripremali su se u još uvijek devastiranoj Zetri, bili su smješteni u Holiday Innu, a Mullenova soba bila je prepuna rupa od minobacača. Na najveći bh. stadion - Koševo, postavljen je LED ekran visine 50 metara, 30 metara velik svod i ogromno ogledalo u obliku limuna. Opremu je dovuklo šezdeset velikih kamiona koji su bili smješteni na parking kod porušene Zetre... Predvečer, 23. septembra, 45.000 ljudi bilo je spremno za nezaboravnu noć. Publiku su za nastup velikana svjetske rock scene pripremili Hor Gazi Husrev-beg, te sarajevski bendovi Protest i Sikter.

Bono je na binu ušao kao što bokseri ulaze u ring, prekriven plavim ogrtačem s kapuljačom. Koncert je otvorio pjesmom Mofo. Uslijedile su pjesme I Will Follow, Gone, Even Better Than The Real Thing, Last Night On Earth, Until The End Of The World, New Year's Day i Pride.

Već nakon treće pjesme ostaje bez glasa, ali je svejedno nastup, koji će kasnije dobiti epitet antologijski, završen kako je i planirano, i to uz ogromnu podršku publike. Kasnije je on izjavio da mu se tako nešto nikada nije desilo, te da bi vjerovatno u sličnim situacijama, na drugom mjestu, bio izviždan, a ne nagrađen aplauzom.

"Svirati u Sarajevu je vaš poklon nama", promuklim glasom na bosanskom jeziku poručio je publici Bono Vox nakon čega je uslijedio dugotrajni aplauz i pjesma I Still Haven't Found What I'm Looking For.

Bend je "zabrljao" prilikom izvođenja pjesme Miss Sarajevo, a Bono se opravdao riječima: "Sarajevo, this song was written for you. I hope you like it, because we can't fucking play it" (Sarajevo, ova pjesma je napisana za vas. Nadam se da vam se sviđa, jer je jebeno ne možemo odsvirati., op.pr.). Dionica koju u pjesmi pjeva Luciano Pavarotti puštena je sa starog gramofona, uz snimak tenorovog lika na ekranu.

Kiss the Future

Koncert je, nakon dva bisa, završen pjesmom Unchained Melody. Publika je s ozarenošću i suzama napuštala Koševo i s obećanjem Iraca da će se vratiti u Sarajevo. Bono je to u nekoliko navrata i uradio, prilikom posjete Sarajevo Film Festivala, ali na novi koncert U2-a još uvijek čekamo. Svjetski mediji priču o koncertu objavili su uz naslov 'noć kad je završena opsada Sarajeva'.

O ovom koncertu napravljen je i dokumentarni film Kiss the Future. Dokumentarac je režirao Nenad Čičin-Šain (The Time Being), scenarista je Bill S. Carter (Miss Sarajevo), po ideji Čičin-Šaina i Cartera. Producenti filma su Matt Damon i Ben Affleck za Pearl Street Films, te Sarah Anthony za Good Wolves Productions.

U filmu su prikazane mnoge Sarajlije, kao što su Srđan Gino Jevđević, Enes Zlatar, Alma Ćatal Hurem, Asja Dupanović, Boris Šiber, Bojan Hadžihalilović, Nurdžahan Rešo, Miro Purivatra, te Vesna Andree Zaimović i Senad Zaimović. Kreativni tim čine montažer Eric Bruton, dizajner tona Samir Fočo (Mission Impossible: Fallout), mikser tona Ron Bartlett (Dune). Muziku potpisuje Howie B (The End of Violence).

Pogledajte snimak cijelog koncerta i vratite se u tu predivnu, muzičku noć na koševskom stadionu: