Kad ja pođoh... Znate li priču o sarajevskoj Bentbaši

U vrijeme nastanka grada ovdje su se nekad nalazili Isa-begovi mlinovi i menzilhane (gostionice). Toponim Bentbaša nastao je još 1462, a naselje je nastalo na temeljima srednjovjekovnog sela Brodac koje je Isa-beg odabrao za podizanje zadužbine, a domaćim stanovnicima zauzvrat je dao kuće u selu Hrančić, današnja Hrasnica.

Rijeku je ovdje nekada premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je ovdje dao postaviti Omer-paša Latas. Zatim drveni most, sagrađen 1793. godine, koji je služio vađenju drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportirani do grada.

Carski mlinovi na Miljacki mljeli su žito sve do 1875, puna četiri stoljeća. Pamti se i čuveni mlinar Josip Lihtenger, Austrijanac na privremenom radu u Sarajevu.

Tomrukčije (trgovci drvetom) vadili su ih iz vode na Bentbaši i prodavali. Dolaskom Austro-Ugarske na ovom dijelu sagrađeno je kupalište Da Rive još 1884. godine.

Gradnjom ceste ka Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena Narodna banja, koja je otvorena na današnji dan 20. jula 1902. godine.

Ovdje su Sarajke prale rublje i ćilime i vozili su se kerepi (skela od više povezanih lađa).

U Hadži-Šabanovoj kahvi, prvoj sarajevskoj kahvana, uz ples Jermenki i dibek (tucanjem zdrobljenu kahvu), ostajalo se do zore.

Imala je dva nivoa, s terasom na stubovima iznad vode. Na brežuljku sa druge strane rijeke, nalazila se kafana Babića bašta i jedno od prvih dječijih igrališta u Sarajevu. S naseljima Toplik, na lijevoj i Brodac, na desnoj obali Miljacke, ulazilo se sa Bentbaše u grad. Danas se ovdje nalaze bazen (koji ne radi), brana, Goetheov Institut BiH, Ambasada Republike Slovenije u BiH i dr.

Nekad je na gornjem toku Miljacke bilo mnogo vodenica, pa su Sarajlije bile primorane graditi brane da bi imale stalni pritisak vode. Te brane su služile i kao kupališta. Ipak, Miljacka je bila puna virova pa je austrougarska vlast 1902. godine odlučila urediti korito i napraviti jedno kupalište kako bi građani bili sigurniji. Tako je napravljen prvi bazen na Bentbaši koji je radio na sistemu protoka vode.

Tokom Drugog svjetskog rata bazen je uništen, a na njegovu rekonstrukciju se čekalo sve do kraja '50-ih godina prošlog stoljeća. Tada je napravljen novi bazen u koji je voda ulazila s brane pomoću pumpi, filtrirali je te ponovo izbacivali van. Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, Bentbaša je ponovo renovirana, te je poprimila današnji oblik. Bazen na Bentbaši nije imao olimpijske norme, a voda koja je korištena bila je pitka – iz vodovoda, te ga je bilo skupo održavati i danas.

Bentbaša je opjevana u brojnim pjesmama - uživajte u slavnoj Kad ja pođoh... u izvedbi Jadranke Stojaković: