Hronologija genocida riječima počinilaca: 'Ja sam lično pucao ljudima u glavu'

"Izveli pola autobusa i odveli tamo, na njivu kod mitraljeza...Mali je opleo… mi smo stajali. Ja sam lično pucao ljudima u glavu"

U petak, 11. jula obilježit će se 30. godišnjica genocida u Srebrenici koji se dogodio 1995. godine. Tadašnji pripadnici Vojske RS (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova RS (MUP RS) ostavili su brojne tragove nakon ubistava više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka te dokaze o protjerivanjima na desetine hiljada Bošnjaka iz zaštićene enklave.

Detektor.ba donosi hronologiju genocida pričanu riječima svjedočenja onih koji su isti počinili, a koji su tokom suđenja pred Haškim tribunalom, Sudom BiH i drugim sudovima odlučili govoriti o tim danima. Činjenice koje su iznosili u sudovima danas negiraju zvaničnici i njima bliski mediji u RS-u.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Dio prvi: Planiranje

Kako bi ostvario strateški cilj donesen na Skupštini Srpske BiH za brisanje rijeke Drine kao granice koja razdvaja srpski narod, tadašnji general i komandant Glavnog štaba VRS-a Ratko Mladić potpisuje Direktivu 4. U njoj se navodi da treba "neprijatelju nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda".

Zbog ove naredbe u narednom periodu veliki broj izbjeglica iz istočne Bosne utočište pronalazi u Srebrenici. O tome Mladić, kao i o ostalim dešavanjima iz ljeta 1995., odbija svjedočiti u Haagu.

10.07.25. 11:53

Savez kolumnista | Lisica: Genocid i teritorijalne ekspanzije prema BiH

Dio drugi: Priprema i izazivanje panike

VRS odlučuje blokirati humanitarnu pomoć i ograničiti logističku podršku snaga UNPROFOR-a, o čemu je pred Haškim sudom svjedočio Momir Nikolić, načelnik bezbjednosti Bratunačke brigade.

Odgovarajući na pitanja o mjesecima prije operacije "Krivaja 95", što je šifrovani naziv za operaciju "Srebrenica", Nikolić je kazao da su svakodnevnim snajperisanjem ugrožavani civili i da su ograničavali konvoje pomoći i opskrbe Holandskom bataljonu. Tada je već Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Rezoluciju 819 , kojom Srebrenicu proglašava prvom "zaštićenom zonom" u Bosni i Hercegovini.

"Imao sam primjedbe opravdane za snajperisanje po ciljevima koji nisu bili vojni cilj, pucanje na ljude koji su bili ispred linija, u najvećem broju slučajeva radilo se o civilima koji su orali i kosili... Lično sam nastojao da to spriječim. Nisam u velikom stepenu uspjevao, jer jednostavno nije postojala saradnja u mnogim segmentima da se ne treba snajperisati, pucati na civile", svjedočio je Momir Nikolić u Haagu.

Juni 1995. godine obilježit će i ulaz pripadnika Desetog diverzantskog odreda ulaze kroz tunel rudnika 'Sase' u Srebrenicu. Slovenac porijeklom, Franc Kos, svjedočeći pred Sudom BiH , priznaje da je i on učestvovao u ovoj akciji oko 20. juna. 

Puni tekst svjedočanstava možete pročitati u priči Detektora.ba OVDJE.

Dio treći: Zauzimanje Srebrenice

Kasno 9. jula 1995., Karadžić je izdao novo naređenje, kojim je Drinskom korpusu VRS-a dao zeleno svjetlo da zauzme grad Srebrenicu. Paljene su kuće i uništavani objekti. 

Bivši oficir Vojske RS Vinko Pandurević, koji je 2015. odslužio trinaestogodišnju zatvorsku kaznu zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici, svjedočio je u korist Živanovića u sudu u Beogradu (...)

Pandurević po ulasku u grad poslijepodne 11. jula, kako je svjedočio, vidi i pripadnike Desetog diverzantskog odreda i drugih jedinica, koje nisu uopšte trebale biti tu, prema njegovim riječima, kao i generala Mladića, čiji je snimak trijumfalnog ulaska u Srebrenicu postao jedan od u javnosti najviše prikazivanih snimaka iz Srebrenice.

"Evo nas u srpskoj Srebrenici 11. jula 1995. Uoči još jednog velikog srpskog svetog dana, dajemo ovaj grad srpskom narodu. Napokon je došlo vrijeme da poravnamo račune s Turcima prvi put nakon ustanka protiv osmanske vlasti", rekao je tada Ratko Mladić.

Dio četvrti: Odvajanje muškaraca

Hiljade zarobljenih Bošnjaka, kako se navodi u presudama Radislavu Krstiću, pogubljeni su gotovo do posljednjeg čovjeka. Neki su ubijani pojedinačno ili u malim grupama, a neki su ubijeni na mjestima na kojima su bili privremeno zatočeni. Većina njih je ubijena u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama, počevši od 13. jula, do 17. jula 1995. na području Bratunca i Zvornika.

"Ja sam lično pucao ljudima u glavu"

Konstatirano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanja na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika, a ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.

Dio peti: Masovna ubistva

13. juli - Sandići

Na poljani u Sandićima, izdvojeno je na hiljade muškaraca. Među njima i Ramo Osmanović koji je dozivao svog sina Nermina. Snimka je haški dokaz. Tijela obojice pronađena su u masovnim grobnicama.

“Nermine, dođite svi slobodno. Kod Srba”

13. juli - Kravica

S livade u Sandićima oko 1.500 muškaraca odvedeno je u skladište u Kravici. Gurani su u skladište, a potom je na njih otvorena vatra i bacane bombe. Godinama kasnije ostat će tragovi na zidovima.

13. juli - Nova Kasaba, Zvornik i Bratunac

Zarobljeni muškarci su 13. jula vođeni i u Konjević-Polje, te na fudbalski teren u Novoj Kasabi.

Veći broj zarobljenih je tokom noći bio zadržan u školi "Vuk Karadžić", iz koje su zatočenici izvođeni i premlaćivani, neki su odvedeni i ubijeni, kao i na rijeci Jadar, gdje je strijeljano 17 muškaraca. Istog dana je veći broj muškaraca ubijen u Cerskoj, i u blizini je nađena masovna grobnica sa oko 150 tijela.

Puni tekst svjedočanstava možete pročitati u priči Detektora.ba OVDJE.