Ivan Šarić: Sarajevski bas kojeg cijene u Trstu, Zagrebu, Beogradu

V.A.Z.
Ivan Šarić: Sarajevski bas kojeg cijene u Trstu, Zagrebu, Beogradu
Radiosarajevo.ba / Ivan Šarić
Rijetko se koja porodica na svijetu može pohvaliti sa tri profesionalna operna pjevača - tri basa.

Takva je porodica Šarić iz Sarajeva koja je dala tri značajna sudionika opernog i muzičkog života u BiH: oca Ivicu, te sinove Leonarda i Ivana. Sva trojica pjevaju najdublji muški glas i upravo zahvaljujući njima, sarajevska Opera nema problema sa popunjavanjem basovskih uloga domaćim kadrovima. 

Najmlađi među njima, Ivan, solista je sarajevske Opere. U maju je ostvario gostovanje u prestižnom Teatru Verdi u Trstu, gdje je otpjevao ulogu  filozofa Colline u Verdijevoj operi La Boheme, u režiji zunamenitog  Renata Balsadonne

Uspjeh / Sarajevski bas Ivan Šarić dobio ulogu u operi 'La Boheme' Teatra Verdi

Ovoga ljeta, po povratku u Sarajevo iz Trsta, a uoči gostovanja u beogradskoj Operi gdje je pjevao  istu ulogu, razgovarali s dugokosim Ivanom, koji je svoje prve muzičke korake ostvario u rock i hip-hop muzici.  Pitamo ga kako je bilo odrastao u muzičkoj porodici. 

"Dok sam bio dijete slušao sam sve, od rock'n'rolla do opere. Čak sam i učestvovao u nekim dječijim operama, a onda sam prešao na hip hop u kojem sam se i sam oprobao u bendu Saga Nostra", s osmijehom se prisjeća.

Kada se desio taj prelomni trenutak kada je odlučio da će se baviti solo pjevanjem, pitamo ga. 

"To je sve nekako išlo prirodnim putem. Nikada nisam pomišljao da ću se baviti onim čime se bavi moj otac. Kada je došlo vrijeme da upišem fakultet, veoma sam želio da upišem Likovnu akademiju, jer sam  imao mnogo prijatelja tamo. Volim i muziku i glumu, općenito svijet umjetnosti. Mama je prepoznala moj talenat za muziku i posavjetovala me da upišem Muzičku akademiju. Profesorica Paša Gackić me osvijestila i pokazala mi je kako bi se trebalo pjevati".

Zanimalo nas je da li je za najdublji muški glas bas, kojim su obdareni sva trojica Šarića, presudna prirodna predispozicija ili se može razvijati?

"Kažu da basovi sazrijevaju tek poslije 35 godine, tako da vjerujem da sam još uvijek u toj fazi. Šta će se desiti za 5 godina to ne znam, ali se nadam da moj glas neće otići u baritone. Mnoge uloge koje sam radio u posljednje vrijeme su bas- baritonske, mogu pjevati i visko i jako duboko. Još uvijek nisam spreman za neke grandiozne basovske uloge kao što je recimo kralj Filip u Don Karlosu. Do sada sam radio Eskamilja, a evo sada i Colina u Boemima, u Trstu". 

Kako je uopće došlo do toda da dobije ulogu u tršćanskoj operi - Teatru Verdi?

"Nikome nije bilo jasno kako neko može doći do teatra Verdija ako nema agenta, međutim teatar Verdi je gostovao u Sarajavu gdje smo izvodili Devetu simfoniju. Dvije solistice su došle s njima, a izabrali su Amira Saračevića i mene da pjevamo muške solo dionice. Pretpostavljam da su me čuli bitni ljudi i na osnovu toga me angažirali. Trst  je bio neopisivo iskustvo. Teatar Verdi ima dugu tradiciju i iznjedrio je mnogo brilijantnih pjevača. Reditelj je jako pozitivna i pristupačna osoba, svi pjevači su bili jako mladi. Bilo mi je teško jer nisam govorio talijanski a ostatak ekipe nije baš dobro znao engleski. Međutim, vrlo brzo smo se svi međusobno prihvatili i mi smo ustvari jedna mala porodica". 

U protekloj sezoni održan je i značajan koncert u dvorani Lisinski u Zagrebu, na kojem su nastupile dvije pjevačke porodice - Šarići i Surijani. Kako je do toga došlo?

"To je odavno bila ideja, pošto Surijan ima dva sina tenora, a Ivica ima mene i Lea koji smo basovi. Onda je tu organizaciju preuzeo maestro Ivo Lipanović jer se i njemu ta ideja svidjela. Publika je bila oduševljena, a i sam moram priznati da je bio jako lijep koncert. Plan nam je da tako nešto izvedemo na jesen i u Sarajevu.

 Kako jedan mladi pjevač vidi budućnost sarajevske opere?

"Svi smo svjesni kakva je situacija sa kulturom u našoj državi, ali ako operna kuća u Sarajevu ima dobar tim solista mislim da možemo samo napredovati. Moji prijatelji su uvijek razumjeli čime se ja bavim i dolazili su u operu da bi vidjeli mene, a onda im se dešavalo da im se opera svidi i da nastave da dolaze sami. Operna publika se mora graditi, a najbolj dokaz za to su djeca koja nakon dječijih predstava viču iz publike da hoće još", zaključuje najmlađi glas porodice Šarić, pred kojim je, nadajmo se, još mnogo značajnih uloga. . 

 

 

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije