Šerif Velić: Film nosi naziv kao i moja knjiga koja tretira mene kao logoraša

0
Fena
Šerif Velić: Film nosi naziv kao i moja knjiga koja tretira mene kao logoraša
FOTO: Fena / Šerif Velić

Prijedorčanin Šerif Velić danas je ponovo, ovog puta kod Spomen-obilježja „Kameni spavač“ u Zenici, stavio na ruku bijelu traku te se još jednom prisjetio 31. maja 1992. godine kada je, sa svojim sugrađanima-nesrbima, morao na ruku staviti blijelu traku te svoju kuću obilježiti bijelim čaršafom.

Bila je to izričita naredba vlasti bosanskih Srba iz tog grada, objavljena posredstvom lokalnog Radija Prijedor, a koja je bila i početak progona i stradanja Bošnjaka i Hrvata tog grada. Živote je izgubilo 3.176 Prijedorčana, od kojih 102 djece.

"Danas sam, za ovu priliku, došao iz Prijedora. Studentima Pravnog fakulteta u Zenici govorit ću o Prijedoru, o stradanju nas Prijedorčana, o bijelim trakama, o bijelim čaršafima... Da govorim o onome što sam i sam doživio. Ja sam logoraš Omarske, ja sam logoraš Manjače", ističe Velić.

Večeras će u 20.00 sati premijerno, preko YouTube kanala, biti promoviran i film "Sačuvano od zaborava", a koji govori o njemu i njegovom stradanju u rodnom selu Kevljani te logorima Omarska i Manjača. Film je snimljen u produkciji Udruženja građana Baton-Arduba i IML TV iz Zenice, a traje 60 minuta.

"Film nosi naziv, kao i moja knjiga koju trenutno objavljujem i promoviram, a koja tretira mene, kao logoraša. Knjiga je napisana u prvom licu jednine. Dakle, ja i svi ostali događaji. I ja sam morao svoju kuću da obilježim bijelim čaršafom", kaže Velić.

Njegovi su Kevljani, podsjeća, postali poznati po tri masovne grobnice te da su „jedno vrijeme bili neslavni rekorderi“.

"Naime, oko 600 žrtava je ekshumirano u Kevljanima, gdje je svoj smiraj poslije svih tegoba našla prijedorska inteligencija. Spomenuli smo bijele trake i bijele čaršafe, ali još jednu stvar želim da spomenem. A to je da je, tih dana, u prijedorskom 'Žitoprometu' na kapiji pisalo: Zabranjen ulaz psima i muslimanima. Kad su htjeli da dođu i da kupe vreću brašna, bilo im je zabranjeno", podsjeća Velić.

Kao prognanik, kaže, otišao je za Švedsku, odakle se kao dobrovoljac vratio te pristupio u redove 17. krajiške brigade. Tada ga je, podsjeća, u ratnim danima, intervjuisao jedan engleski novinar.

"Pitao je zašto sam se vratio. Kazao sam da sam se odlučio vratiti u Travnik, jer hoću svojoj kući. S puškom su me otjerali, drugačije sam mislio da se ne mogu ni vratiti. I zbog toga sam odlučio da se vratim svojoj kući, u Potkozarje. Djelimično sam u tome uspio", kaže Velić.

Međutim, ističe, u stvarnosti se, ipak, nikada nije vratio. Trenutno je i švedski državljanin, mada ima i bosansko državljanstvo, pa ljeta provodi u domovini, u svom rodnom Prijedoru, a zime kod familije u Švedskoj.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije