Predstava "To nikad nigdje nije bilo" upozorava na bolesti društva

Predstava "To nikad nigdje nije bilo", čiji je fokus ukazati na bolesti društva, rađena po motivima romana Tvrtka Kulenovića "Istorija bolesti" premijerno će biti izvedena 27. februara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Tom predstavom koja je svojevrsna posveta književniku, eruditi Tvrtku Kulenoviću ujedno će početi obilježavanje stogodišnjice postojanja Kuće na Obali.

Reditelj predstave "To nikad nigdje nije bilo" Dino Mustafić u razgovoru za Fenu istako je da je roman "Istorija bolesti" jedan od najboljih romana koji govori o opsadi Sarajeva. To je, kaže Mustafić, glas književnika, glas autora, glas pojedinca u vrijeme ratnih dešavanja u Sarajevu, u kojem on govori o svojoj porodici, gubicima njegovih najbližih.

"U isto vrijeme na makro planu se dešava bjesomučni rat. Dešava se jedno od najdramatičnijih i najtežih poglavlja njegovog života", istaknuo je Musafić.

Kulenović tako u romanu koji je svojevrsni tok svijesti pravi niz referenci, asocijacija, refeleksija iz istorije umjetnosti, istorije književnosti, muzike onih autora koji su formirali njegov odnos prema životu i ljudima, a to je odnos jednog kosmopolite, erudite kakav je i bio Tvrtko Kulenović.

"Upravo u tom jeziku Tvrtka Kulnovića smo prepoznali u ovoj autorskoj ekipi predstave veliki potencijal za scensku dramatizaciju koja nije nimalo jednostavna, jer se radi o specifičnom autorskom pristupu Tvrtka Kulenovića strukturi romana. Mogu reći da je ova naša predstava svojevrsni esej o gubicima. Esej o umjetniku u ratu. Scenski esej koji govori o jednoj od najdužih i najdramatičnijih opsada u istoriji civilizacije, u gradu koji je obilježio početak 20. stoljeća, a na neki način simbolički ga i zatvorio opsadom Sarajeva", podvukao je reditelj Dino Mustafić.

Govoreći o tome na koji način predstava "To nikad nigdje nije bilo" komunicira sa vremenom današnjim, vremenom pandemije, Mustafić je kazao da će u predstavi postojati niz scena koje su direktno povezane sa okolnostima u kojima predstava nastaje - a to je pandemija.

"Bolest je odavno jedna meafora društva. Za jedno vrijeme izopaćenosti, gubitka moralnih orijentira ali i ono što je Tvrtko osjećao i reko bih čak proročanski predskazao u svom romanu - to je kako bolest uništava, devastira, razgrađuje, ubija one vrijednosti bez kojih nema humanizma. To su svakako osjećaji zajedništva i solidarnosti, saosjećanja s drugim i empatije",  podvukao je Mustafić.

Ova predstava, kako navodi njen reditelj, komunicirat će sa publikom na više razina, a jedna od njih sigurno je i naše novo iskustvo u egzistenciji i to da smo savremenici velike globalne pošasti kao što je pandemija.

Mustafić podsjeća da je Tvrtko Kulenović pisac koji je u naše prostore dovodio i svijet dalekih kultura, nove informacije, nove spoznaje koje je pokušavao i u teatarskom jeziku da komparira, kao npr. između Azije i Evrope.

"Nekako sad živimo u vremenu koje se pokazuje koliko je ipak to globalno vrijeme koje je pokazalo kako ta bolest može da bude pogubna za cijelo čovječanstvo koje je krhko ako jednog trenutka zaboravi da živi na planeti. Da živimo jedni s drugima a ne jedni pored drugih. Džaba granice, izolacije, karantini - virus koji je zavladao planetom ne bira niti naciju, niti rasu, niti boju kože, niti vjeru", zaključio je u razgovoru za Fenu Dino Mustafić.

Zahtjevan posao dramatizacije Kulenovićevog romana u dramski tekst uradio je Darko Lukić koji je za Fenu istaknuo da već nekoliko godina sa Mustafićem razgovara o projektima koje bi zajedno radili te je projekt predstave koji mu je Mustafić ponudio prihvatio s oduševljenjem.

"Za mene je ovo bio intiman projekt u koji sam unio vrlo lične osjećaje prema Tvrtku, prema Sarajevu, prema ljudima koji igraju u toj predstavi i ljudima koji će je gledati", kazao je Lukić.

Lukić izdvaja izuzetno iscrpan i detaljan period istraživanja koji je obuhvatio Kulenovićeve proze, eseje, intervjue, dokumetarne filmove, ali i litaraturu koje je piscu Tvrtku Kulenoviću bila intimni dio njegovog pisanja - Dantea, Bulgakova, Kiša, Sontag...

Govoreći o tome kako se od Kulenovićevog romana "Istorija bolesti" kao priči o bolesnom društvu, patnji, dolazi do i ovoga što nam se sad događa, on ocjenjuje da je Susan Sontag to savršeno precizno definirala naslovom "bolest kao metafora".

"Duboki poremećaji ljudskog društva, zastrašujuća banalnost zla, bolest kao sudbina, individualna i društvena, sve se to iznova ukaže u nepodnošljivoj jasnoći u velikim potresima kao što su ratovi, revolucije i epidemije. Mi sad živimo u jednoj velikoj bolničkoj čekaonici u stanju ni zdravlja ni bolesti, u kojoj se jasno kao na filmu vide sve bolesti društva: socijalne razlike, životinjske sebičnosti, iluzije država koje nisu dorasle državnim poslovima, bespomoćnost ljudi pred neljudskim scenarijima...", podvukao je na kraju razgovora za Fenu dramarturg Darko Lukić.

Uloge u predstavi ostvarili su Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Aldin Omerović, Vanja Đugum Matović, Helena Vuković, Belma Salkunić, Mona Muratović, Merima Lepić Redžepović, Emina Muftić, Dino Bajrović, Mak Čengić, Ermin Sijamija, Emina Muftić, Kaća Dorić, Mak Čengić, Dino Bajrović i Adnan Salihović.

Scenografiju je uradila Mirna Ler, a za kostimografiju je zadužena Lejla Hodžić.