Podrška iz Zagreba: "Da se knjige vrate u Vijećnicu!"

Inicijativa za povratak Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u zgradu sarajevske Vijećnice okupila je znatan broj pisaca, intelektualaca i kulturnih radnika. "Iz Vijećnice je jednom svjesno protjerano sjećanje ovoga grada. I dok se u nju ne vrate knjige, to će sjećanje biti ugroženo i upitno", kaže pokretač inicijative, književnik Semezdin Mehmedinović

"Već sam na ovom mjestu pisao o stanju Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUB BiH), koja je zbog neriješenog statusa već godinama, kao i niz drugih institucija kulture od javnog značaja, zarobljena u postdejtonskom političkom i kulturnom blatu BiH", piše Đorđe Krajišnik za zagrebački portal Novosti.

Naime, zbog nemogućnosti da se pitanja nadležnosti i finansiranja dugoročno riješe, različitih vrsta blokada i opstrukcija države, ova biblioteka je već više od tri decenije na rubu opstanka sa stalnom neizvjesnošću u pogledu svog rada. Tako je u augustu 2024. privremeno obustavljen njen rad, što je ugrozilo cijeli naučni i izdavački proces, da bi na posredovanje tadašnjeg Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta i uz obećanja vlasti da će posvetiti pažnju ovom pitanju njen rad bio odblokiran. NUB u ovom trenutku radi, ali još uvijek bez konkretnih pomaka u pogledu dugoročnog rješavanja njenog statusa i finansiranja. Stvar dodatno komplikuje činjenica da je ona – nakon što je tokom opsade Sarajeva granatama sa položaja VRS 1992. spaljena zgrada sarajevske Vijećnice, u kojoj je izgorjelo preko dva miliona knjiga i drugih vrijednih rukopisa, a koja je do rušenja bila dom NUB BiH – od 1997. smještena u bivšoj kasarni "Maršal Tito" u okviru Kampusa Univerziteta u Sarajevu, u neuslovnim prostorijama, koje ograničavaju rad i mogućnost adekvatnog očuvanja bibliotečkog fonda.

Trending

Malo mu je nedostajalo: Damir Džumhur poražen u finalu ATP turnira u Umagu

Paljenje Vijećnice i knjige koje gore postali su tokom devedesetih simbol kulturocida, barbarskog uništavanja kulturne baštine, a spašavanje knjiga iz spaljene biblioteke bio je čin otpora građana Sarajeva ubijanju zajedničkog pamćenja i znanja koje su gradile prethodne generacije. Vijećnica je konačno obnovljena i otvorena 2014. godine, a Gradska uprava Sarajeva tada je isticala da ona neće biti "samo administrativno sjedište Gradske uprave, nego će u njoj imati svoje mjesto i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, i Muzej grada Sarajeva, i drugi sadržaji i događanja koja zavređuju korištenje Vijećnice".

Međutim, iako je prilikom odobravanja novca za obnovu Vijećnice (oko devet miliona eura) kao jedan od uslova za donaciju međunarodnih donatora navedeno da u njoj mora ostati Biblioteka, knjige ni nakon 12 godina od obnove još nisu vraćene u svoj primarni prostor. Gradska uprava se oglušila o svoja obećanja, a nekadašnja zgrada u kojoj je bio smješten NUB BiH danas se koristi uglavnom za komercijalni, moglo bi se reći i estradni sadržaj, s obzirom na to da je gradske vlasti iznajmljuju kao prostor za svadbe i druge slične manifestacije. Status i korištenje Vijećnice predmet su sudskog postupka pred Opštinskim sudom u Sarajevu, po tužbama i žalbama NUB BiH i Pravobranilaštva BiH protiv Grada Sarajeva i Općine Stari Grad Sarajevo. Ali ono što ostaje kao činjenica jeste da je, bez obzira na sav svoj simbolički kapital, Vijećnica još jednom, sada u miru, postala mjesto u kojem se knjige sistematski izbacuju.

Prije 3 dana

Savez kolumnista | Valerijan Žujo: Biblioteka svijetli u općoj pomrčini

Književnik Semezdin Mehmedinović nedavno je stoga u Sarajevu pokrenuo inicijativu da se knjige vrate u Vijećnicu. Ova inicijativa do sada je okupila znatan broj pisaca, intelektualaca i kulturnih radnika koji zahtijevaju da se omogući povratak knjiga tamo odakle su vatrom istjerane, jer tu im je, nakon svega i uprkos svemu, jedino logično utočište. Govoreći o tome, Mehmedinović ističe da je posrijedi prvorazredni problem koji je na neki način dugoročno unizio Sarajevo kao grad.

"Danas govorimo o 34 godine tokom kojih smo imali veliku prazninu, nakon što je kao vojni cilj uništena Vijećnica. Nakon što su neki ljudi poginuli trudeći se da zaštite knjige. Poslije završetka rata Vijećnica je obnovljena, pretvorena u privlačnu zgradu za političare, koji, umjesto da vrate knjige – jer su novci koje smo dobijali da se ona obnovi bili novci za povratak knjiga u ovaj objekat – čine sve da sačuvaju za sebe tu zgradu, pa imamo u njoj sajmove i svadbe, da oni uzimaju novce od toga, a da za sve to vrijeme naša Nacionalna i univerzitetska biblioteka sustavno slabi. Zapravo se kreće prema svom nestanku. Mi ćemo internacionalizirati ovu priču, pa će se ovo ticati ne samo Sarajeva, jer je Sarajevo pokazalo jednu vrstu ravnodušnosti koja je neoprostiva. Iz Vijećnice je jednom svjesno protjerano sjećanje ovoga grada. Uništavanjem tih knjiga uništavano je i njegovo sjećanje. I dok se ne vrate knjige u Vijećnicu, to će sjećanje biti ugroženo i upitno", kaže Mehmedinović.

Ovaj pisac dodaje da je nakon svog povratka iz Amerike vjerovao da su stvari u Sarajevu drugačije, ali se uvjerio da postoji cijeli niz zanemarivanja koje štetni političari sustavno sprovode kako bi onemogućili da se procesi ozdravljenja društva i kulture zaista dogode.

Trenutno NUB BiH ima preko devetsto hiljada knjiga. U sadašnjim kapacitetima mi nemamo gdje više sa njima. Svaki dan, svaka knjiga koja uđe u našu biblioteku iziskuje novi prostor koji mi nemamo. A prostora u Vijećnici ima. Tamo je bilo dva i pol miliona knjiga, taj prostor koji zjapi prazan treba biti što prije popunjen – govori direktorica NUB-a BiH Adisa Žero

"Imamo glavni grad koji nikada nije postao glavni grad jer u njemu nikad poslije rata nije dovoljno ulagano u kulturu. I to naprosto mora da se promijeni, Sarajevo mora postati glavni grad ove države da bi ova država preživjela. U ovome trenutku ovo je razorena država i o čijem postojanju se ne može govoriti. Sve njene važne institucije na neki način su ugrožene. Ta biblioteka mora da se vrati tamo gdje je bila biblioteka, i gdje je idealno postojala kao takva", naglašava Mehmedinović.

Prije 5 dana

Podrška iz Srbije | Nenad Obradović: "Knjige u Vijećnici, pobjeda duha"

Prema riječima Senadina Musabegovića, književnika, teoretičara umjetnosti i profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, u jugoslovenskom socijalizmu postojao je diskurs da idemo naprijed, da gradimo budućnost. Jedan od načina, vjerovanja u izgradnju budućnosti bio je, kako ističe, kroz edukaciju, kroz knjigu, kroz volju da se nešto transformiše i da se kroz obrazovanje otvaraju novi horizonti mogućnosti, neka nova iščekivanja.

"Šta se desilo devedesetih? Tada su nas ubijedili da to iščekivanje u koje smo do tada vjerovali jeste puka iluzija, vrsta zamke, da je to utopija, da se trebamo vratiti realnosti, našoj prošlosti, temelju, nečemu što smo skoro biološki naslijedili. Dakle, da trebamo imati oslonac koji čvrsto stoji u istoriji. Upravo to vraćanje ka istoriji, ka temelju, jeste apsolutno rušenje prošlosti, potpuna bestemeljnost i sistematsko razgrađivanje onoga što je predstavljalo neku vrstu zajedništva. Po mom mišljenju niko nije tako uništio i zajednicu i porodicu i tradiciju kao nacionalisti, koji su se upravo zaklinjali u tu porodicu, u tu tradiciju i u tu zajednicu. Oni sistematski fragmentiraju društvo. Mi smo danas žrtve dva procesa. Prvo, da sve institucije koje obilježavaju kulturno dobro, koje povezuju, koje nam daju svijet o prošlosti, o solidarnosti, trebaju biti profitabilne, trebaju zarađivati svoj vlastiti novac, trebaju se prodavati u društvu spektakla, trebaju imati neku vrstu senzacionalizma koji privlači, i na taj način jedino mogu biti poželjne. I drugo, da one institucije kao Biblioteka, Galerija (Umjetnička galerija BiH, op. ur.) i Muzej (Historijski muzej BiH, op. ur.), koje povezuju ovu zemlju, trebaju da imaju tri različita kulturna pamćenja, tri različite podjele – dakle, da se na taj način formiraju. Nacionalizam ne pravi samo sukob jednih s drugima, nacionalizam pravi podjelu atomiziranjem vlastite zajednice. On je sistematski uništava i zatvara u geto, gdje naša svijest počinje biti getoizirana, prožeta sa tim kapitalističkim spektaklom", kaže Musabegović.

Direktorica Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine Adisa Žero povodom navedene inicijative kazala je da povratak Biblioteke u Vijećnicu nije pitanje jedne institucije, već pitanje odnosa države prema vlastitoj istoriji.

"To je pitanje odgovornosti prema generacijama koje imaju pravo da znaju ko su, odakle dolaze i kakvo su naslijeđe baštinile. Ne tražimo privilegiju. Tražimo da se ispravi historijska nepravda. Tražimo da se zaštićeno kulturno dobro Bosne i Hercegovine vrati u prostor kojem pripada. Tražimo da se knjige vrate kući. Jer knjige nisu napustile Vijećnicu. Iz nje su istjerane plamenom. Vrijeme je da ih Bosna i Hercegovina vrati dostojanstveno, odlukom svojih institucija. Trenutno NUB BiH ima preko devetsto hiljada knjiga. U sadašnjim kapacitetima mi nemamo gdje više sa njima. Podstanari smo u tom prostoru, po ugovoru, još dvije godine, ali svaki dan, svaka knjiga koja uđe u našu biblioteku iziskuje novi prostor koji mi nemamo. A prostora u Vijećnici ima. Tamo je bilo dva i pol miliona knjiga, taj prostor koji zjapi prazan treba biti što prije popunjen", zaključuje Žero.