Podrška iz Srbije | Nenad Obradović: "Knjige u Vijećnici, pobjeda duha"

Posljednjih godina rijetko putujem. Kada sam prije desetak godina obilazio Sarajevo, u kojem sam kao mirovni aktivista iz Srbije boravio u više navrata, na mene je tada najsnažniji utisak ostavila zgrada Vijećnice. U toj veličanstvenoj građevini osjetio sam historijski i kulturni duh grada, kucalo je na tom mjestu srce grada još od njenog osnivanja 1896. godine. Bilo je to mjesto prepoznavanja i susretanja.

Piše: Nenad Obradović za Radiosarajevo.ba

Opsada grada Sarajeva u posljednjem ratu počela je u proljeće 1992. godine, kada sam imao malo više od četiri godine. Završila se krajem zime 1996. godine kada sam već krenuo u osnovnu školu. Intimne slagalice ličnog života koje povezujem sa Sarajevom pod opsadom donesu mi, makar posredno, osjećaj tjeskobe i suosjećanja. Kada sam kasnije saznao za razmjere opsade, ono što me posebno dotaklo – ne mogu da napišem najviše jer to najviše svakako je bila svakodnevna ljudska smrt – bilo je granatiranje Vijećnice i spaljivanje knjiga iz njene biblioteke.

Trending

1.700 kilometara iz Švedske do Prijedora: Amir Ališković ostvaruje san koji je čekao sedam godina

Avgustovska noć 1996. godine progutala je u plamenu preko dva miliona knjiga. Ostalo je zgarište čiji se zadah osjeća do današnjih dana. Udar na takvu ustanovu bio je udar na srž svakog ljudskog nastojanja i dostojanstva, budući da je Vijećnica predstavljala arhiv kulturne baštine. Mladima danas Vijećnicu treba približiti kroz njenu duboku historijsku i identitetsku osobenost. Ne samo kroz veličanstvenu arhitekturu, nego i kroz povratak knjiga na mjesto odakle su nasilno uklonjene. Tome svakako može i treba doprinijeti inicijativa pisca Semezdina Mehmedinovića za povrat knjiga u Vijećnicu.

Prije 3 dana

Građani poručuju da Vijećnici treba vratiti njenu dušu

Snažno podržavam pomenutu inicijativu jer smatram da se u okviru Vijećnice može stvoriti interaktivna čitaonica koja bi posjedovala svoj fond knjiga i čija bi uloga trebala imati edukativni karakter. Mali je korak od spaljivanja knjiga do spaljivanja ljudi. Zvuči kao opće mjesto, ali mi danas, duboko već u 21. vijeku, moramo iznova ponavljati takve očite istine. Svijet je, kako svjedočimo, u općoj destrukciji. Rat, smrt, agresija i revizija historije odnose pobjedu. Moramo ih ponavljati jer povampirena mržnja tinja i kulminira posljednjih godina. Jedina prava odbrana od primitivizma trebala bi biti svijest o tome da se dostojanstvo čovjeka ogleda u njegovoj spremnosti da osudi svako nasilje, svaki vandalizam i naposljetku svaku mržnju. Povrat knjiga u Vijećnicu bio bi dobar put da se ljudima izvan Sarajeva predoči historija grada, da se iz destrukcije posljednjeg rata, kroz kulturni i mirovni program, približi ne samo njegovo stradanje, nego i veličanstvena historija susreta različitih kultura.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kultura je ostala zaštitni znak porušenog Sarajeva. Aktivisti iz Beograda koji su početkom devedesetih organizovali mirovne proteste protiv opsade grada dobijali su, raznim putevima, vijesti da u izolovanom Sarajevu još rade pozorišta, biblioteke, da se ljudi okupljaju i kulturom prkose nasilju. Premda su knjige gorjele, ljudi ginuli, grad se gubio u maglama svakodnevnog razaranja, ostala je uprkos svemu tome neuništiva iskra stvaralačkog bića koja je prisutna u svakom čovjeku.

Prije 4 dana

Vladimir Pištalo: Zgrada sa krunom

Jedna od najpotresnijih slika za moje biće bio je kratki zapis beogradskog aktiviste i pisca Dejana Nebrigića (1971–1999) pod naslovom "Žurim u pozorište". U njemu se on poziva na pismo koje je Lepa Mlađenović u Beogradu dobila posredstvom Susan Sontag od glumice Jasne Diklić iz ratnog Sarajeva. Pismom je glumica posvjedočila smrti djece u jednom sarajevskom obdaništu, istakla da joj beogradska podrška znači puno i zapis završila riječima: "Ne mogu više da ti pišem. Žurim u pozorište."

Jasnino "žurim u pozorište", piše potom Nebrigić, otkriva da čovjek može izdržati SVE.

Prije 5 dana

Intervju | Semezdin Mehmedinović: Bosni nedostaju pozitivne priče, bez kulture nema države

Ovo navodim da istaknem koliko je i za nas ljude iz regiona, nas koji smo Sarajevu vjerni kao gradu otpora, ova inicijativa važna. Sarajevo je kulturom i naš grad. Povrat knjiga Nacionalne i univerzitetske biblioteke na mjesto gdje su one uništene, tačnije spaljene i pretvorene u dim, za cijeli region može biti ljekovit.

Tim bi se činom na ovim prostorima (možda) otvorio dijalog o kulturnom vitalizmu i duhovnom srodništvu koji, bar se nadam, može u budućnosti da pobijedi svaku podjelu, razdor i mržnju.

** Nenad Obradović, filozof i esejista, osnivač i urednik regionalnog portala za filozofiju i društvena pitanja Filozofski magazin

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.