Novi trijumf Baleta: 'Faun i Stabat Mater' po svjetskim izvođačkim standardima

Predstava u dva dijela Faun i Stabat Mater  nosi koreografski potpis jednog od trenutno najtraženijih imena u svijetu savremenog baleta - Edwarda Cluga.

Postavljena je na muzička remek djela velikana: preludij  Poslijepodne jednog fauna  Claudea Debussyja (1894), te raskošna Pergolesijeva Stabat Mater  (1736), vokalno-instrumentalna svita u 12 stavova.

Dolazak Edwarda Cluga sa svojim osebujnim scenskim rukopisom u Sarajevo, gurnuo je cjelokupni ansambl Baleta na jedan novi, zahtjevniji, napredniji i savremeniji nivo, a odaziv plesača je bio više nego zadovoljavajući.

Svojom igrom, a pod ovim terminom ne podrazumijevamo samo pokrete već i energiju, stav, mimiku i kolektivni "faktor x", odgovorili su najsloženijim koreografovim zamislima i publici pružili vrhunsku plesnu umjetnost. 

Najprije o Faunu -  impresionistička modernost Debyssijevog preludija na sceni je prikazana kroz strastveni duet dva mitska bića (fauna i faunice), koje je vjerno utjelotvorio par Branko Sarić i Tamara Ljubičić ( u alternaciji, a na probama su se pokazali jednako dobri, igraju Ervis Koceku i Ana Kuzmanović) .

Kostim s animalnim printom, šminka i frizura  dobro su se uklopili u minimalističku scenografiju koju su činile jedna stijena i jedan oblak magle koji lebdi nad scenom. Inače, Fauna je Clug originalno osmislio za igranje u prirodnom ambijentu otoka Lokruma, za prigodu otvaranja Dubrovački ljetnih igara, no i na sarajevskoj sceni je komad zadržao bajkovitost prirode. Dvoje plesača su do tančina prikazali jedinstvenu Clugovu koreografiju sa svim svojim  mikro elementima po kojima se ovaj umjetnik ističe od ostalih. Plesna partitura sastavljena je od toliko sitnih detalja, da će biti zadovoljstvo gledati je još mnogo puta.   

Grandiozno potresna Stabat Mater, Pergolessijev spomenik univerzalnoj i biblijskoj temi - patnji majke nad gubitkom sina, izuzetno je kompleksan zadatak za koreografski prikaz. Kako je i sam otkrio u razgovoru za Radiosarajevo.ba, Clug se dugo opirao ideji da Satabat Mater postavi na scenu, jer je djelo u muzičkom smislu u potpunosti kompletno. No,  na insistiranje baleta Državnog teatra u Minhenu, ova koreografija je originalno urađena za njih, nakon toga reproducirana na brojnim pozornicama svijeta, a sada i u Sarajevu.      

Barokna motorika orkestra kojom se Stabat Mater odlikuje u muzičkom smislu, vješto je  zadržana kroz strogo determinirane kretnje baletnog ansambla.  Savršena organizacija na sceni,  dugački popis pokreta u kojima se angažira svaki dio tijela igrača, formacije koje ispunjavaju cijeli parter, funkcionalni i elegantni kostimi, te pametno korištenje minimalne scenografije - to su elementi teatarskog jezika kojim je Clug odgovorio na izazov. 

Radeći s ansamblom punih mjesec dana, asistent koreografa Žmavc postigao je visok nivo kolektivne uigranosti i discipline, jer se jedino na taj način Clugovo koreografsko očijukanje s ironijom i humorom neće percipirati pogrešno. Naprotiv, shvatili smo ovaj Stabat Mater kao  jednu veličanstvenu posvetu položaju žene-majke kroz cjelokupnu historiju ljudske civilizacije.

Treba pohvaliti i odluku autora i direkcije da ovo djelo bude muzički izvedeno uživo, te je u tom smislu svoju ulogu u predstavi imao i gudački orkestar Sarajevske filharmonije, uz solistice Opere Aidu Čorbadžić i Zanu Staniškovsku, uz ravnanje deirigentice Aide Jažić. 

Treba čestitati cijeloj ekipi na dobroj produkciji i izvedbi, uz uvjerenje da će Faun i Stabat Mater  doživjeti dug repertoarski, ali i festivalski život.