Semezdin Mehmedinović nakon velikog priznanja: "Ovo je prva nagrada koju dobijam u Zagrebu"

Piše: F. V.
Semezdin Mehmedinović nakon velikog priznanja: "Ovo je prva nagrada koju dobijam u Zagrebu"
Piše: F. V. / Semezdin Mehmedinović

Nagrada Janko Polić Kamov za 2026. godinu dodijeljena je velikom bh. piscu Semezdinu Mehmedinoviću za knjigu "Mali roman o tišini".

Zahvalan sam hrabrom žiriju

Odluku o ovogodišnjem dobitniku donijeli su članovi žirija: Edo Popović, Marina Šur Puhlovski i Boris Perić, koji su razmatrali 114 naslova pristiglih na konkurs.

Svečana dodjela održana je 17.11. u Zagrebu, u vili Arko, a nagradu je izdavaču, budući da je Semezdin Mehmedinović zbog bolesti bio odsutan, uručio predsjednik Hrvatskog društva pisaca Edi Matić.

Stiže velika promjena vremena: Kiša će padati danima, od petka osjetno hladnije

Stiže velika promjena vremena: Kiša će padati danima, od petka osjetno hladnije

Osim statue "Kamov ključ" umjetnika Davora Krelje, nagrada se sastoji od novčanog iznosa.

Nakon Godišnje nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine, ovo je još jedno iznimno priznanje za velikog bosanskohercegovačkog pisca.

U izjavi za Radiosarajevo.ba Mehmedinović je prisjetio da u Zagrebu objavljuje već 40 godina.

"Neke od tih knjiga imale su ozbiljan utjecaj, a evo, ovo je prva nagrada koju dobijam tamo. Drago mi je da iza nagrade stoji Društvo pisaca, da je to priznanje koje dolazi iz branše, od onih koji se u književnost razumiju. Posebno mi je drago što je to nagrada 'Kamov', nazvana po divnom, apartnom piscu, s čudesnom biografijom. Ipak, riječ je o najbitnijem piscu naše moderne. Drago mi je i zbog mojih čitalaca, kojih imam u pristojnom broju u Hrvatskoj. U izboru za nagradu bili su i neki meni važni i dragi autori. Lijepo je biti u njihovom društvu. Napokon, zahvalan sam hrabrom žiriju koji je stao iza moje knjige, možda moje najvažnije knjige", kazao je Mehmedinović za Radiosarajevo.ba.

Vješto je ispripovijedan roman

U obrazloženju nagrade pod naslovom članovi žirija HDP-a su naveli:

Trostruko intrigantna već samim naslovom, knjiga "Mali roman o tišini" Semezdina Mehmedinovića vješto je ispripovijedan, a još vještije strukturiran romaneskni hibrid, koji u sebi na nenametljiv način objedinjuje svu silu izričajnih formi, od kratkih crtica, bilješki i proznih fragmenata, pa i onog što smo nekoć na tragu američkih poetika voljeli nazvati "cut-up", sve do rizomatičnog rastera naracijskih i narativnih niti, neophodnih da se to što zovemo romanom održi na okupu.

Semezdin Mehmedinović dobitnik Nagrade "Janko Polić Kamov" za roman "Mali roman o tišini"!

Semezdin Mehmedinović dobitnik Nagrade "Janko Polić Kamov" za roman "Mali roman o tišini"!

Pripovijest o autorovu povratku iz američkog migracijskog melting-pota u domicilno Sarajevo – ta pripovjedačka podvojenost svakako je i moment iz autorove životne stvarnosti, poznat i iz njegovih prijašnjih djela – možemo stoga čitati kao intimistički mozaik sjećanja i prisjećanja, spontanih asocijacija i snova koji su godinama sazrijevali u živopisnoj poetici egzila, potom se prebaciti na sentimentalnu "autobiografiju", koja – što u recentnoj književnosti nažalost nije uvijek slučaj – itekako znade lučiti upotrebu prvog lica od nepotrebnih mahnitanja autorskog ega, i na kraju završiti u labirintu mini-eseja, koji katkada iskaču iz fragmenata, a katkada ih i spajaju u veće smislene cjeline.

Semezdin Mehmedinović dobitnik je Nagrade
Piše: F. V.: Semezdin Mehmedinović dobitnik je Nagrade "Janko Polić Kamov" Hrvatskog društva pisaca

Jedan od takvih je i uvod u roman, u kojem se autor – što također valja pohvaliti – itekako kritički hvata ukoštac s fenomenima kao što su pisanje o sebi ili pretakanje vlastita života u književnost. Dio o problematičnom zapisivanju snova i tehnikama koje nam to ipak omogućuju čitatelju će, pak, biti dobrodošla popudbina za misaono putovanje kroz katkada upravo lirski, a katkada i gotovo dokumentaristički obojen literarni krajobraz u kojem se putovi račvaju (i u svojem vrludanju ponovno susreću) kao nekoć u Borgesovučuvenom vrtu.

Dodjela nagrade
Piše: F.V.: Dodjela nagrade "Janko Polić Kamov" Hrvatskog društva pisaca

Istinski vremenski roman, znat će svatko tko se ikad zanimao za tu problematiku, nije roman čija se fabula odvija u vremenu, već onaj koji tu dimenziju postojanja tematizira na ovaj ili onaj način, otvoreno ili između redaka. Vrijeme "Malog romana o tišini" jest tišina u čijem se "bijelom šumu" razabiru glasovi koji se u neposrednoj stvarnosti više (ili još) ne mogu čuti, ma kojem od opisanih svjetova pripadali. Njihova konstruktivna utopija, ma kakav predznak nosili, moguća je jedino u sjećanju ili snu, kojima je, čime ponovno zadiremo u konstrukciju romana, zajednički nazivnik upravo fragmentarnost u kojoj se rastvara grč neizrecivosti.

"O čemu se ne može govoriti, o tome treba pripovijedati", napisao je jednom zgodom Peter Sloterdijk. Uzme li se ta rečenica kao okosnica literarnog pristupa, Mehmedinović joj je na radost čitatelja više nego dosljedan, jer jedino pripovijedanjem kakvo karakterizira njegovu knjigu svijet – bio rastavljen na međusobne zamjenjive kontinente ili njihovu stvarnost u vremenskim slojevima osobnog iskustva – na kraju postaje cjelina. Cjelina romana.

Stoga u slučaju Mehmedinovićeve knjige nikako ne bi trebalo govoriti o nekoj vrsti "fragmentarnog romana", jer ona unatoč labavim vezama među svojim dijelovima u cjelini ništa što bi za fabulu trebalo biti bitno ne ostavlja netaknuto ili nedorečeno.

Dodjela nagrade
Piše: F.V.: Dodjela nagrade "Janko Polić Kamov" Hrvatskog društva pisaca

Ako se, pak, pojam fragmentacije kako u znanosti, tako i u književnosti često volio vezati uz nemir, stres i nelagodu, ovdje valja istaknuti da ćemo u autorovu emotivnom rasteru te kategorije tražiti uzalud, jer njegova priča se ne raspada, već sastavlja u mirnoj odmjerenosti prispodobivoj jedino metafori tišine. One tišine iz naslova, koja ovaj roman ne čini nimalo malim. Naprotiv“.

Vrijeme i sjećanje

Podsjetimo, u romanu "Mali roman o tišini" Semezdin Mehmedinović isprepliće intimnu životnu priču s memoarskom hronikom koja se kreće između Bosne i Hercegovine i Amerike, prošlosti i sadašnjosti, djetinjstva, ratnog iskustva, emigracije i povratka. Kroz mozaičnu pripovjednu strukturu i susrete sa stvarnim ljudima, autor promišlja vrijeme, sjećanje, identitet i iskustvo života obilježenog odlascima i povratcima.

Tišina iz naslova nije odsustvo glasa, nego prostor u kojem se talože iskustva, uspomene i emocije – svojevrsna zvučna slika života. Iako naslov sugerira intimnu i svedenu knjigu, roman se odlikuje širokim geografskim, tematskim i pripovjednim rasponom, uz prepoznatljivu Mehmedinovićevu suptilnost i nenametljiv pripovjedački glas.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije