Zašto se Čović i Dodik plaše Džaferovićeve posjete Vukovaru?

Uz podršku medija iz Srbije i onih pod kontrolom lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, istih onih koji tvrde da je JNA prije 30 godina "ušla u Vukovar i oslobodila civile", evo već drugi dan ne prestaje histerija povodom jedne nadasve dostojanstvene i hvala vrijedne posjete člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića obilježavanju pada Vukovara i učešća u Koloni sjećanja.

Piše: Faruk Vele

Uz moraliziranje i takvih "moralnih autoriteta" kao što predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) koji su, prema presudama Haaškog tribunala, učestvovali u genocidu u Srebrenici, masovnom strijeljanju Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora i drugim zločinima širom BiH, digla se kuka i motika, prije svega, iz dijela Hercegovine pod kontrolom Dragana Čovića kako bi, eto, skandalizirali jučerašnji gest bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Trending

Donald Trump zaprijetio Panami: "Ova potpuna 'pljačka' naše zemlje će odmah prestati"

U njoj, kao, vide neiskrenost, licemjerje, nazivaju ga najgorim imenima... Po nalogu iz Centrale HDZ-a serijski se reagira iz udruženja, medija, pa čak i iz krugova radikaliziranog svećenstva.

Iza svega stoji čovjek koji se, umjesto časnim žrtvama Vukovara, jučer poklonio paradržavi Herceg-Bosni podižući joj spomenik u čast, iako dobro zna da su njezina ostavština isključivo logori, progoni, urbicid, masakri, nezapamćena mučenja njegovih susjeda Bošnjaka... I sve to čini dok govori o "vraćanju povjerenja između Bošnjaka i Hrvata"!?

Da budemo sasvim jasni. Autor ovih redaka bi mnogo šta imao prigovoriti Džaferoviću i njegovoj politici, ali posjeta Vukovaru će zasigurno biti na listi onih poteza koje će svaki nepristrasan analitičar pozdraviti, jer su pitanje civilizacijskog odnosa prema zlu i zločinu. Na isti način kao što je to odnos prema Srebrenici, gdje su ubijali isti oni koji su činili zločine četiri godine ranije na Ovčari, ili, pak, Holokaustu i Jasenovcu!

Vidite apsurda.

Javnosti koju kreira vožd Čović u ovom trenutku je prihvatljiviji i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, onaj koji je prije 30 godina pohodio Borovo Selo, onaj čiji su istomišljenici pjevali "biće mesa klat ćemo Hrvate", i koji je, na koncu, osuđen na 10 godina zatvora za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje i premještanje Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci, 1992. godine, nego član kolektivnog šefa države Bosne i Hercegovine? Zašto? Zato što i zločinac Šešelj govori o, za Čovićeve uši, prihvatljivom legitimnom predstavljanju, spominje slučaj Željka Komšića ili govori protiv Bošnjaka (koje nešto manje mrzi od Hrvata)!?

Zanimljivo je i ovo. Čović, recimo, neće danas izdati naloge silnim udruženjima koje finansira da dignu glas protiv medija koji su pod direktnom uredničkom kontrolom kabineta predsjednika Srbije, jer bulazne o "oslobodiocima Vukovara". Neće jer se redovno susreće sa Aleksandrom Vučićem u Beogradu. Ili Dodika koji pozdravljao granatiranje Zagreba (!), jer mu je došao na rođendan. Ali će zato staviti pod znak pitanja ratnu ulogu Džaferovića?

Za njega Dodik nije sporan ni kad pozdravlja granatiranje Zagreba, ni kada negira zločine nad Hrvatima, ni zbog činjenice da u administraciji RS-a nema bh. Hrvata, niti kada vrijeđa biskupa Franju Komaricu.

Zato posljednje aktivnosti potpuno demaskiraju politiku Dragana Čovića i stavljaju je u kontekst onoga što je uvaženi profesor fra Ivo Marković prepoznaje kao sluganstvo velikosrpskoj politici, odnosno danas politici "srpskog sveta" i malignog ruskog utjecaja na Balkanu.

No, politici Dragana Čovića, a potom i Milorada Dodika, pa i Aleksandra Vučića u slučaju Džaferovićeve posjete Vukovaru smeta nešto drugo.

To što se sve više naziru konture dijaloga Sarajeva i Zagreba na jednoj otvorenoj i prijateljskoj razini. Čović na svaki način želi da zaustavi te procese, te traži da Zagreb ostane zatočenik njegove politike i njegovih interesa. Da bi te pozicije očuvao spreman je ići tako daleko da okreće javnost u Hercegovini protiv premijera Hrvatske Andreja Plenkovića i Zagreba. Na jednak način kao je lider HDZ-a BiH rovario protiv prozapadnog premijera Hrvatske i ranije, što je Plenkoviću, naravno, poznato.

No, nedavni susreti Bakira Izetbegovića i Zorana Milanovića, uz posredovanja Stjepana Mesića (ma koliko u svemu tome bilo i spornih detalja), te posjeta reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića premijeru Plenkoviću, kao i susret a kardinalom Josipom Bozanićem, donijeli su nešto drugačiju paradigmu.

Ona je na tragu prijateljstva, pa i interesa i Zagreba i Sarajeva, ali interesa dvije susjedne zemlje. Takav kurs pozdravljaju i saveznici obje zemlje. Na koncu, Zagreb zna da u Sarajevu nema i neće imati neprijatelja.

To nije dobra vijest za Čovića. Upravo takva spoznaja smeta čelniku HDZ-a BiH koji za svoje i interese nekih beogradskih adresa želi zadržati tenzije u Federaciji BiH, pa i u odnosima između Bošnjaka i Hrvata. Uz ostalo, samo tako može sačuvati vlast, zadržati u izolaciji opoziciju i slobodne medije u Hercegovini. Ali i umanjiti pritisak na Milorada Dodika i realnijim učiniti interese "srpskog" i "ruskog sveta" u Bosni i Hercegovini.