Vukovar i Bosna: Pred licem istog zla

Navršilo se 30 godina od zločina u Vukovaru. Masakriranje mirnog baroknog grada na obali Dunava zauvijek je promijenilo našu povijest, i te 1991. godine na direktan način nagovijestilo predstojeću sudbinu Bosne i Hercegovine.

Piše: Faruk Vele

Retorički je (a retorika je stvarnost političke sfere, kazao bi profesor Nerzuk Ćurak) nagoviješteno je to nešto više od mjesec dana prije Vukovara, kada je ratni zločinac Radovan Karadžić za govornicom Skupštine RBiH najavio "istu onu autostradu pakla i stradanja kojom su krenuli Slovenija i Hrvatska".

Trending

Radnički se oglasio nakon divljačkog napada Lalatovića: 'Feđa Dudić je gospodin, ponosni smo'

"Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak", prijetio je Karadžić.

Povjetarac s Dunava donio je jezu i u našu kuću. Samo koji mjesec kasnije slike Vukovara prenijet će se na bosanska brda "koja kite gradovi stari", i u četiri duge i krvave godine zapečatiti brojne sudbine ljudi od Prijedora i Sanskog Mosta preko Bijeljine, Višegrada, Zvornika, Foče do Srebrenice jula 1995. godine, koji su ubijani istim metkom kao i žrtve masakra na Ovčari.

I Vukovar i Bosna stajali su pred licem istog zla, pred istim velikosrpskom nacionalizmom i njegovom razornom namjerom, pred istim fašizmom...

Nažalost, taj i takav opasni pogled na svijet i odnose u regiji, dakle, onaj koji je iza sebe ostavio Vukovar i Srebrenicu, i danas živi.

Takva jedna politika svojim atacima na Bosnu, teritorijalnim pretenzijama, hegemonijom, negiranjem genocida i drugih zločina, te trijumfalističkim veličanjem zla muralima zločinaca diljem Beograda i Srbije, koje pritom čuva državna policija (ista ona koja ih je krila od Haaga), te odsustvom empatije i prijetećim naoružavanjem (pet milijardi američkih dolara je potreošeno za te svrhe u posljednje četiri godine – zašto?!) ne pokazuje spremnost da se suštinski mijenja. Štaviše, navedeni pristup mnogo je bliži onoj Miloševićevoj o "bitkama i pred bitkama", što potvrđuju i nedavna dešavanja u Crnoj Gori i na sjeveru Kosova.

Takva logika okolnosti u Europi i svijetu danas vidi kao pogodnu priliku da se realizira dugogodišnji san koji za pretpostavku, recimo, ima nestanak Bosne, na jednak način zbog kojeg je i 1991. na Vukovar sručila hiljade granata samo da bi ga okupirala i teritorijalno zaokružila u nekom "srpskom svetu", tamo gdje nikada nije bio. Da "izgradi stariji" i ljepši.

To je ista politika koja će, kako primijeti državni zastupnik Saša Magazinović, jedan dan braniti Mladićev mural ili graditi hidrocentralu bez pitanja Bosne i Hercegovine, a već sutra nuditi "Otvoreni Balkan" bez granica i kahvu na Sedreniku.

To je ista kuhinja koja otvoreno stoji uz člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, uprkos njegovom pravnom nasilju, destrukciji bosanskih institucija i prijetnjama miru. Jednako opasna i kada nudi Bošnjacima "historijsko pomirenje", kao i kada hrvatski puk poziva u tobože za njih povoljan scenarij saučešća u zločinu ubijanja i njihove domovine, bez da im nudi ikakvo pravo tamo odakle ih je protjerala - na jednak način kao u Vukovarce!?

Mislite li, recimo, da se Aleksandar Vučić iz 2021. odrekao političkog oca Vojislava Šešelja iz 1991.?

Da, naivno je misliti da će se takva jedna politika koja se, na svojem izvoru nije odrekla ubijanja Vukovara i Srebrenice, uopće rata kao nesreće "u kojoj se samo dobija", stati pred vratima Bosne, kao što je bilo naivno govoriti (bez obzira na motive) da zločin u Vukovaru "nije naš rat".

I onda, ali i danas, i Vukovar i Bosna bili su dio ističe priče, naši, kao što su bili i jesu općeljudski i kao takvi u svojoj boli komunicirali sa ljudima diljem svijeta. Oni ostaju svjedočanstvo o tome kuda vodi to kada Evropa i svijet daju za pravo politikama nacionalističkih "mirotvoraca", koji, eto, samo žele samo saradnju i razvoj - dok se istovremeno naoružavaju!?