Velika šahovska ploča: Zašto je Ukrajina važna Rusiji?

Dok svijet s nestrpljenjem očekuje rasplet situacije u Ukrajini nakon što je predsjednik Rusije Vladimir Putin odlučio da pošalje vojsku u regije u istočnoj Ukrajini koje kontroliraju separatisti koje podržava Moskva, a prije toga potpisao dekrete o priznanju nezavisnosti "Donjecke Narodne Republike" i "Luganjske Narodne Republike", važno je podsjetiti na geopolitičke aspekte značaja Ukrajine.

Zašto je Ukrajina još 2014. godine postala prostor zbog kojeg nad planetom visi pitanje da li ćemo biti svjedoci novog sukoba širokih razmjera i zaoštravanja odnosa velikih svjetskih sila? Čak je i američki predsjednik Joe Biden ovih dana spominjao Treći svjetski rat! Odgovori na postavljena pitanja pomažu ne samo u razumijevanju ukupnih odnosa u tom dijelu svijeta, već i promjena koje su se u međuvremenu desile na globalnoj sceni, u svijetu koji je sve više multipolaran.

Rusija bez Ukrajine

Možda neke od odgovora nudi knjiga Velika šahovska ploča Zbigniewa Brzezinskog (1928-2017.), poznatog američkog geopolitičara, politologa poljskog porijekla, najpoznatijeg političkog savjetnik tokom Hladnog rata, a po nekima i "advokata američke hegemonije".

Trending

Vraća se Premijer liga BiH: Željezničar i Zrinjski favoriti na gostovanjima

Riječ je o čovjeku koji je još 1978. godine, u vrijeme dok je bio savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost, u govoru održanom u Švedskoj najavio raspad bivše Jugoslavije!

Predstavljajući svijet "kao veliku šahovsku ploču", Brzezinski 1997. konstatira da je "Amerika zapravo jedina supersila", dok na prostoru Euroazije, koja je, po Brzezinskom "glavna američka nagrada", postoji pet ključnih geostrateških igrača i pet geopolitičkih stožera. Francuska, Njemačka, Rusija, Kina i Indija su, po njemu, glavni i "aktivni igrači", dok su nešto manje važni Velika Britanija, Japan i Indonezija.

S druge strane, upravo su, po njemu, Ukrajina, koja je ovih dana u žiži svjetske javnosti, te Azerbejdžan, Južna Koreja, Turska i Iran "kritično značajni geopolitički stožeri".

"Ukrajina je novi, ali važan prostor na euroazijskoj šahovskoj ploči. Predstavlja geopolitički stožer zbog toga što samo njeno postojanje kao nezavisne zemlje pomaže preobražaju Rusije. Rusija bez Ukrajine više nije evropska imperija. Rusija bez Ukrajine i dalje može da se bori za imperijalni status, ali bi ona tada postala pretežno azijska imperijalna država koja bi se najvjerovatnije uvukla u iznurujuće sukobe sa nacionalno probuđenim stanovnicima srednje Azije koji bi se osvetnički ponašali zbog gubitka svoje nedavno stečene nezavisnosti, a koja bi podržavale njima prijateljske islamske države s juga'', navodi Brzezinski.

Ako bi Rusija vratila kontrolu nad Kijevom...

S druge strane, nameće se pitanje kako bi izgledao obrnut proces?

"Ukoliko bi Moskva povratila kontrolu nad Ukrajinom, sa njenih 52 miliona stanovnika, velikim resursima, kao njenom pristupu Crnom moru, Rusija bi automatski ponovo stekla potrebna sredstva da postane moćna imperijalna sila, spajajući Evropu i Aziju. Gubitak nezavisnosti Ukrajine imao bi neposredne posljedice po srednju Evropu, što bi preobrazilo Poljsku u geopolitički stožer na istočnoj granici ujedinjenje Evrope“, dodaje on.

Ključna stvar koju, navodi Brzezinski, treba shvatiti jeste da je "Rusija ne može biti u Evropi, a da Ukrajina, također, ne bude u Evropi, kao što ne može ni Ukrajina biti u Evropi, a da Rusija ne bude u njoj".

Slično kao i u slučaju Ukrajine, budućnost Azerbejdžana i srednje Azije je, također, prema ovom stručnjaku, ključna za određenje šta može ili ne može Rusija da postane. On smatra da bi bilo kakav oporavak imperijalnih potencijala Rusije bio poguban za njezinu demokratizaciju i eventualnu europeizaciju, čemu svjedočimo i danas.

Brzezinski je sada već daleke 1997. godine propitivao da li Rusija treba biti kandidat za EU i NATO i upozoravajući da može biti velika cijena isključivanja Rusije. Navodeći da Evropa posjeduje "magičnu privlačnost", dodaje da bi "takva Evropa mogla da postane jedna od vitalnih stožera šire evropske strukture sigurnosti pod sponzorstvom Amerike".

Ukazujući na tendencije da Zapad širi svoj sigurnosni aranžman, Brzezinski je procjenjivao širenje utjecaja NATO-a na Ukrajinu, ali i Rusiju. Danas je, međutim, to predmet sporenja. Naravno, priča o NATO-u je samo dobar izgovor da bi Rusija opravdala svoje imperijalne ambicije i „maligni utjecaj“ kojeg ima širom Europe.

Ruski pogled: "Nezavisnost Ukrajine – privremena zabluda"

Iz ugla većine Rusa, pak, nezavisna Ukrajina treba biti posmatrana kao "privremena zabluda".

"Rastuća američka usmjerenost, posebno tokom 1994. godine, ka tome da američko-ukrajinskim odnosnima dodijeli visoki prioritet i da pomogne Ukrajini da konsolidira svoju nacionalnu slobodu, bila je od strane mnogih u Moskvi – čak i od prozapadnih snaga – posmatrana ka politika okrenuta protiv vitalnog ruskog interesa da eventualno vrati Ukrajinu natrag u zajednički tabor. To da će Ukrajina nekako biti reintegrirana, to je bilo uvjerenje mnogih pripadnika ruske političke elite", piše američki autor.

Da aktuelna situacija nije slučajna potvrđuju izvještaji ruskih medija iz decembra 1996. godine.

"U doglednoj budućnosti događaji u Istočnoj Ukrajini mogu suočiti Rusiju sa veoma teškim problemom. Masovne manifestacije (...) razočarenja bit će praćene pozivima Rusiji ili čak zahtjevima da preuzme region", pisao je list Obshchaya Gazeta.

Zapad je i tada bio uznemiren ruskim pretenzijama na Krim i Sevastopolj. Posebno provokativnim činovima kao što je uključivanje Sevastopolja u noćne prognoze za ruske gradove od strane ruske državne televizije.

Rusija odbijala da prizna ukrajinske granice

No, bilo je odgovora s druge strane. Otpor moskovskom shvatanju integracije bio je osobito jak u Ukrajini.

Njeni lideri su brzo uočili da takva "integracija", posebno u vidu ruske rezerve prema legitimaciji te države, može voditi gubitku nacionalnog suvereniteta. Na to je upozoravao i tadašnji tvrdi odnos Rusije prema novoj ukrajinskoj državi – njena nespremnost da prizna ukrajinske granice, njeno dovođenje u pitanje ukrajnskog prava na Krim, njeno insistiranje na ekskluzivnoj eksteritorijalnoj kontroli nad lukom Sevastopolju...Poznato?

No, ima i to pitanje svoju "drugu stranu".

"Odlučnost Ukrajine da sačuva svoju nezavisnost bila je ohrabrivana spoljašnjom podrškom. Iako je u početku Zapad, posebno SAD, bio trom u prepoznavanju geopolitičkog značaja posebne ukrajinske države, sredinom '90-tih, i Amerika i Njemačka postale su snažna zaleđina kijevskog separatnog identiteta", pisao je Brzezinski.

Prema njemu, politička i ekonomska podrška ključnim novim nezavisnim državama jeste integralni dio šire strategije za Euroaziju.

"Učvršćivanje suverene Ukrajine, koja se u međuvremenu redefinirala kao srednjoevropska država, predstavlja kritično značajnu komponentu takva politike, kao što je to uspostavljanje tješnjih odnosa sa strateški stožernim državama poput Azerbejdžana i Uzbekistana, uz napore na načelnijem planu – planu otvaranja Centralne Azije prema globalnoj ekonomiji", ukazivao je Brzezinski.

Nažalost, mnogi su danas stekli utisak da je Ukrajina ostavljena sama pred izazovom agresivnog susjeda koji je mnogo puta potvrdio da je spreman da ide "do kraja". Nisu li to važne poruke za BiH i Balkan?