Isidora Ratković adaptirala klasik Odona von Horvatha: "Sve neprijatno podsjeća na sadašnjost"

U Sarajevskom ratnom teatru traju završne probe za novu predstavu Kazimir i Karolina, prema tekstu Odona von Horvatha, a u režiji Isidore Ratković, koja će imati premijeru 25. maja (20 sati).

Za Ratković je to prvi profesionalni pozorišni angažman, o čemu je govorila za portal Radiosarajevo.ba.

Rediteljski izazov

Otkrila nam je zbog čega se odlučila baš za ovaj komad, koji je brutalna studija o tome kako se ljubavna idila ekspresno raspada pod pritiskom praznog novčanika i društvene nesigurnosti.

Trending

Pao dogovor: Stanivuković, Blanuša i Trivić zajedno izlaze na izbore

"Već na prvo čitanje drame Kazimir i Karolina prema tekstu Odona von Horvatha osjetila sam potrebu da se njome bavim i da je postavim na scenu, na neki način da uspostavim dijalog s njom.

Osjećala sam da zapravo svaka rečenica odzvanja vremenom u kojem sada živimo, što je prilično uznemirujuće, s obzirom na to da drama, između ostalog, govori o dolasku nacizma i nekim nepremostivim klasnim razlikama, jednom društvu koje se raspada, što sve neprijatno podsjeća na sadašnjost.

14.04.26. 13:30

U SARTR-u počele probe za "Kazimir i Karolina": Nova predstava koja otvara teška pitanja društva

Također, njena forma je dosta otvorena, podložna intepretaciji i moguće je postaviti na različite načine, što je za mene bio rediteljski izazov. Željela sam zapravo izazov, da moj prvi rediteljski angažman bude nešto što ću otkrivati u procesu. Moja želja je bila da kroz timski rad otkrivam stvari, dođem s određenom vizijom i da je onda preispitam zajedno s kolektivom, što se nekako i dogodilo.

Predstava je još uvijek u procesu. Imamo premijeru u ponedjeljak, ali još je tražimo i mislim da je to divno u vezi pozorišta, što je tako otvoreno i neuhvatljivo. Potrebno je mnogo rada i vremena da se otkriju obrisi predstave", rekla je Ratković za portal Radiosarajevo.ba.

Na adaptaciji knjige radila je zajedno s dramaturginjom Vedranom Božinović, a zajedno su težile jednom cilju.

"Dramatizacije su uvijek zahtjevne i traže određeni dramaturški zahvat da bi se tekst postavio na scenu.

Mi smo nekako išle iz linije toga o čemu želimo govoriti, koje su to teme koje nas najviše zanimaju uz postavljanje jednog dijaloga s tekstom i pokušaja da napravimo formu u kojoj su mogući i postdramski elementi, komunikacija s tekstom, ali i sama postavka onoga što je komad.

Ušle smo u probe s jednom verzijom i onda se ta verzija razvijala u radu s glumcima, u odnosu na ono što smo otkrivali na sceni, jedan otvoreni proces", kazala je mlada rediteljica.

Horvath piše ovaj komad u trenutku kada su Europa i svijet u jeku velike ekonomske krize (1929–1933), a posljedice su masovna nezaposlenost, siromaštvo srednje klase i osjećaj besperspektivnosti.

Radnja je smještena na čuveni Oktoberfest u Munchenu: Slavlje, alkohol, masa, buka, zaborav. A ispod svega toga nalazi se kolektivna tjeskoba. Ljudi se zabavljaju dok im se svijet raspada. Sve to povlači velike sličnosti sa sadašnjošću.

"Nažalost, historija je ciklična, tako da se sve uvijek ponavlja, kad pogledamo neke događaje, pokrete itd. A ovaj trenutak koji mi živimo u ponavljaju nije baš najbolji. Nije ono kad cvjeta historija, nego kad pada. Sigurno ćemo osjetiti tu distopijsku atmosferu jer je živimo.

Zbog toga je drama kvalitetna, neka vrsta klasika, jer komunicira. Ima jedna rečenica iz drame koja kaže: 'Ljudska glupost je konstanta'. Otprilike tako. To je nekako nešto što se nije promijenilo i neće", istakla je Ratković.

Komunikacija s publikom

Iako Horvathovo djelo nosi mnogo poruka, za Ratković je bio cilj da uspostavi dijalog s publikom.

"Ja zapravo ne bih voljela da to bude poruka. Više bih voljela ukoliko uspijemo u rezultatu. Ono čemu težimo je da to bude osjećanje, da predstava rezonuje, da stvari o kojima govori provociraju, na neki način angažiraju, traže odgovor od publike, komunikaciju s publikom i bude jedno iskustvo. To nam je nekako cilj.

Ne bih rekla da je žanrovski samo jedno. Mislim da postoje i elementi komedije. Postoje i elementi nekih tragičnih događaja, kako to biva u životu inače, a sve se dešava pod svjetlima te zabave, zato je tako kontrastno i zanimljivo za nas.

Mislim da će publici biti zanimljivo, da će biti angažovana u predstavu. Najviše bih se plašila da je predstava mrtva, što mislim da nije. Događa mi se često da na sceni SARTR-a vidim predstave koje su mrtve i zbog tog imam potrebu iz nekog generacijskog bunta da pravim nešto što komunicira, pa nije bitno da bude idealan rezultat. Važno je da publika dođe, ima komunikaciju s predstavom i da nešto s nje ponese. Tome se nadamo i mislim da će biti tako", poručila je naša sagovornica.

S obzirom na to da je riječ o njenom rediteljskom prvijencu, postoji određeni pritisak, s kojim se za sada uspješno nosi.

"Ja od početka imam pritisak, ali trudim se da me on ne blokira, već naprosto da prihvatim kako je ovo moj prvi zadatak, da učim i da je sasvim normalno da prolazim proces, da ću nekad praviti greške.

Trudila sam se da dolazim spremna, da nudim i da svi zajedno stvaramo predstavu. Osjećam stvarno tu kolektivnu energiju i to mi je jako drago. Vidim da cijeli kolektiv želi. Važno je da to nije samo moja predstava, nego da smo svi nekako ušli u taj svijet i sretna sam što se to dogodilo, jer se ne dogodi uvijek. Cijenim stvarno taj element i sigurna sam da publika osjetiti da mi volimo ovu predstavu", zaključila je Ratković u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Pored rediteljice Isidore Ratković i dramaturginje Vedrane Božinović, autorski tim čine kostimografkinja i scenografkinja Adisa Vatreš Selimović, koreograf Thomas Steyaert i kompozitor Nedim Zlatar.

Glumački ansambl predstave čine Jasenko Pašić, Ana Mia Karić, Adnan Kreso, Mirela Lambić, Enes Kozličić i Amar Selimović.