Hajrudin Somun: Da nam se ne desi Ukrajina, po treći put

Radiosarajevo.ba
Hajrudin Somun: Da nam se ne desi Ukrajina, po treći put
Foto: AA / Hajrudin Somun

Dvije su stvari koje se mogu iščitati iz svega što se događa i govori dok odmiče prvi dan otkako je predsjednik Vladimir Putin priznao nezavisnost dviju istočnih provincija Ukrajine i naložio ruskim trupama da tamo uđu u „mirotvorne svrhe“, kako to on kaže. A puno još stvari visi u vazduhu kao nepoznanice ili pretpostavke koje će se odvijati narednih dana i mjeseci.

Piše: Hajrudin Somun

Prvo, ovo je još rat za Ukrajinu, a ne rat u Ukrajini. U Ukrajini je ratno stanje koje traje od 2014., ali nije preraslo u otvoreni rat između Ruske Federacije i cijele Ukrajine. Ruske trupe ušle su u region Donbas na poziv institucija tamošnje dvije provincije, a ne centralne vlade u Kijevu. Teritorijalni integritet Ukrajine je narušen, to je učinjeno još 2014. aneksijom Krima, ali je ona i dalje nezavisna, suverena država sve dok nije napadnut ili okupiran glavni grad Kijev i svrgnuta njena legitimna vlada.

Kino Meeting Point: Publika uživala u filmu 'Dobro sam', prisustvovao i ambasador Marco Di Ruzza

Kino Meeting Point: Publika uživala u filmu 'Dobro sam', prisustvovao i ambasador Marco Di Ruzza

Putinov naredni korak

Koliko god joj predsjednik Putin u svom glorifikatorskom istupu odricao historijski i savremeni identitet, Ukrajini nije negirao suverenost kao države i nije zaprijetio da će je cijelu okupirati.

I na Zapadu pod okriljem evroatlantske vojne alijanse NATO se oštro osuđuje eskalacija ukrajinske krize, ali se izbjegava ratoborna retorika. Rusiji se prijetnje vrte oko sankcija, ali i one su još ograničene i uslovljene njenim daljim koracima.

Iz Bidenove administracije javljaju kako „Putinov potez, budući da je Rusija već imala tamo vojsku, nije osnova za uvođenje šireg paketa sankcija koje su SAD i saveznici najavili u slučaju da Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu. Umjesto toga, Bijela kuća je najavila odvojene, manje oštre i ciljanije sankcije. Njemački kancelar Olaf Scholz nagovijestio je zaustavljanje projekta plinovoda Sjeverni tok 2, ali se iz tona izjave osjeća da bi to nerado uradio.

Jeste, dakle, zaoštrena ratna napetost oko Ukrajine, ali ni predsjednik Putin, a pogotovo predsjednik Joe Biden, bi rado da izbjegnu njenu invaziju. Koliko je Evropi važan Sjeverni tok plina, još više je Putinu. Koliko god je dostigao toliki stepen visoke tehnologije da može hakirati američki sistem, Japan je jutros obznanio da će se pridružiti novim sanacijama, uključujući zabranu izvoza u Rusiju elektroničkih čipova bez kojih se iz Kremlja ne bi mogao hakirati zapadni tehnološki sistem.

Primjer Irana najbolje govori šta znače američke sankcije za ekonomiju i razvoj te zemlje kakve se očito spremaju Rusiji ako krene vojskom dalje unutar Ukrajine. A da se i ne spominje kako bi mnogo drukčije, nego sinoć slavljenički ulazeći u Donjeck, prošle ruske trupe kad bi se suočile s ukrajinskom vojskom čiji su patriotizam, obuka i naoružanje udestostručeni od 2014. godine.

Drugo, malo ko ne povezuje ono što se događa u Ukrajini s političkim stanjem na Balkanu. Sinoć su, zabrinuti za dalju sudbinu Ukrajine, šefovi diplomatija EU našli vremena da upozore na hitnost zaustavljanja dalje destabilizacije i podjele Bosne i Hercegovine. Američka kongresmenka Ann Wagner rekla je na Glasu Amerike da „postoje uznemirujuće paralele između aktivnosti Rusije u podršci srpskim secesionistima i njenog šokantnog poteza protiv Ukrajine“. Ona smatra da je „kriza u BiH postala još urgentnija od oktobra.

A baš u oktobru 2021, kad je buknula kriza u Ukrajini, blagu zabrinutost za njen upliv na BiH u „Oslobođenju“ sam naslovio: „Da nam se ne desi Ukrajina“. Kako je do kraja godine Milorad Dodik nastavio da sije strah od secesije iz BiH, ponovo sam, analizirajući tamošnje stanje, napisao „Da nam se ne desi Ukrajina, po drugi put“. Od jutros, uzevši u obzir šta Dodik dalje namjerava da učini od BiH, baš kao Putin u Ukrajini, u Srbiji Aleksandar Vučić sa „srpskim svetom“ i nepriznavanjem granice na Drini, a nije im daleko odmakao ni predsjednik zemlje članice EU i NATO Zoran Milanović, mogao bih otići dalje pa ovaj prilog za Radiosarajevo.ba nasloviti „Da nam se ne desi Ukrajina, po treći put.“

Uznemirujuće paralele

Ostajem u nadi, potkrijepljenoj ne samo geografskom udaljenošću, da se to BiH neće dogoditi. Imam na umu onu krajnju mogućost ili nemogućost – rat, koji eno još izbjegavaju i najmoćnije sile svijeta.
Ali ima nešto drugo – ako SAD, NATO i Evropa pređu, ne baš olako, ali ipak pređu preko ulaska ruskih trupa u ukrajinski region Donbas i ako je Rusija već priznala nezavisnost tamošnje dvije provincije, pa ih sutra možda i anektira, pitam se hoće li prekosutra samo posmatrati, osuđivati i prijetiti sankcijama onima koji razaraju Bosnu i Hercegovinu iznutra?

I hoće li prelaziti mirno preko podrške koju će takvima nastaviti da pružaju Rusija i Srbija s jedne, a, evo, i Hrvatska, s druge strane. Hoće li dozvoliti da i na Balkanu niču neke nove samoproglašene državne tvorevine poput Abhazije i Južne Osetije na tlu nezavisne Gruzije, ili evo sada Donjecke i Luganske narodne republike.

Čak da se zaustavi na onome što je uradila jučer na tlu Ukrajine, Putinova Rusija je već dovoljno ohrabrila Milorada Dodika da pokuša izvesti do kraja svoj scenariji sječe grane na kojoj veoma udobno sjedi. Sve nas koji smo za očuvanje jedinstva i suvereniteta Bosne i Hercegovine, ali prije svega njene štićenike, trebalo bi da opomenu „uznemirujuće paralele“ o kojima govori kongresmenka Ann Wagner.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije