Edina Bećirević: Ukrajina i secesionizam u BiH

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Nevjerovatno je da već godinama, pa ni nakon invazije i aneksije Krima 2014. članice NATO-a nisu u Rusiji vidjele ozbiljnu prijetnju za liberalni poredak.
Postoje nepobitni dokazi da su se ruske "aktivne mjere" – strategija prljavog političkog rata koji je kombinacija dezinformacija, sabotaža i špijunaže - koristile s ciljem destabilizacije evropskih zemalja.

Piše: Edina Bećirević za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Konobarice pronašle 400.000 eura, pa uradile neočekivano: "Ovo nam je najveća nagrada"

Rusija već godinama finansira ekstremnu desnicu u Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Grčkoj…

Gomilanje vojnih snaga na ukrajinskim granicama inicijalno je podijelilo NATO saveznike i zbog toga je izostala pravovremena reakcija. Međutim, Putinova odluka da prizna pobunjeničke vlasti u ukrajinskim pokrajinama Donjeck i Lugansk i otvoreno prekrši međunarodno pravo do zida je dovela evropski pristup "smirivanja" i ujedinila Evropu i Ameriku. Zapadne liberalne demokracije konačno su se probudile.

Odluka Njemačke da zaustavi proces odobravanja dozvole za Sjeverni tok 2 bila je neophodna, iako neće ekonomski pogoditi samo Rusiju već će imati značajan negativan efekat i na energetsku sigurnost Njemačke. Ali, Rusija je ovaj put otišla predaleko i zapadni saveznici su shvatili da moraju konsolidirati strategiju.

Kad Putin (ne)blefira

Postoji jedna važna lekcija koju Zapadni saveznici mogu naučiti iz ukrajinske krize. Oni koji su tvrdili da Putin "blefira" i da neće "ići do kraja" zbog toga što bi invazija na Ukrajinu imala devastirajuće ekonomske posljedice po Rusiju, vjerovatno su se iznenadili.

Dakle, u Putinovoj odluci da prizna ukrajinske pokrajine Donjeck i Lugansk i najavi dalju moguću invaziju na Ukrajinu, ekonomija nije bila presudan faktor. U Putinovoj strategiji, anti-zapadna ideologija čini se, ima dominantnu ulogu.
Objašnjenje za eskalaciju krize u Ukrajini moglo bi se potražiti u neo-euroazijskoj ideologiji Aleksandra Dugina, ruskog filozofa, koja je iskrivljenje klasičnog euroazijstva. Dugin je "rusificirao" različite antiliberalne teorije i prilagodio ih post-sovjetskom kontekstu. Kroz saradnju sa ekstremnom desnicom i uz podršku zvanične Moskve, Dugin je promicao neo-euroazijstvo kao ideologiju "nove desnice" u Evropi.

Njegova saradnja sa evropskom ekstremnom desnicom datira još od kraja 1980-tih godina. Dugin je jedno vrijeme zagovarao Euro-Sovjetsko Carstvo koje bi Evropu oslobodilo od utjecaja SAD-a.

Po mišljenju nekih zapadnih analitičara, Putin je u prošlosti bio pod velikim utjecajem Dugina, ali je odustao od ideje euroazijstva i približio se ideji kolektivnog ruskog identiteta, što je dovelo do toga da Dugin izgubi utjecaj u Kremlju.

Nakon aneksije Krima, Dugin je kritikovao zvaničnu rusku politiku zbog ograničene intervencije. Zagovarao je potpunu invaziju na Ukrajinu. Odnosi između Dugina i Putina nikada nisu do kraja razjašnjeni, ali su Duginove ideje imale velikog utjecaja na ruske tvrde nacionalističke i fašističke intelektualne i političke krugove.

Američka angažiranost u Evropi za njih je prepreka u okupljanju euroazijske civilizacije: Rusija po svaku cijenu treba da se suprotstavi pridruženju novih članica euroatlantskom projektu, čak ako to znači i izazivanje destabilizacije.
Mnogi analitičari su upozoravali na paralele između Ukrajine i Bosne i Hercegovine. Rusija godinama agresivno radi na tome da spriječi članstvo Bosne i Hercegovine u NATO.

Savezništvo Dodik-Čović

Kriza koju je Rusija stvorila u Ukrajini ohrabrila je secesionističke planove Milorada Dodika, a te planove bezrezervno podržava Moskva.

Rusija je proširila listu saveznika i nije nikakva tajna da savezništvo Dodik-Čović koje destabilizira Bosnu i Hercegovinu i udaljava je od članstva u Evropskoj uniji i NATO-u, djeluje pod ruskim patronatom.

Saveznici Rusije u Evropi otkrivaju se preko tokova novca, međutim u Bosni i Hercegovini i susjedstvu takva istraga nije ni potrebna.

Zoran Milanović, Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Dragan Čović odanost Putinu izražavaju javno, jer se njihove velikodržavne ideje ne uklapaju u euroatlantski projekat, ali bi mogle biti dio euroazijske sfere.

Dakle, sličnosti između krize u Bosni i Hercegovine i situacije u Ukrajini svakako postoje.

Za razliku od Ukrajine, u Bosni i Hercegovini i široj regiji, zapadne vlade imaju institucionalne, ekonomske i političke alate kojima mogu pokazati svoju superiornost nad Rusijom.

Međutim, potrebno je da liberalni Zapad prvo shvati da je neutraliziranje nacionalističkih ideologija koje rade na podjeli Bosne i Hercegovine uz pomoć Rusije, ključ za rješenje krize u Bosni i Hercegovini.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba