Teologinja iz Austrije pisala Vinku Puljiću: Ne varajte ni sebe ni druge

Gospodine kardinale,

obraćam Vam se kao teologinja i povjesničarka (moje austrijsko državljanstvo u tom kontekstu nije važno).

Piše: Anna Maria Grünfelder, Autograf.hr

Moje apostrofiranje na teološki je zbog mog profesionalnog puta koji je krenuo na ne baš beznačajnom Teološkom fakultetu u Innsbrucku, na kojem su podučavali Karl i Hugo Rahner, Joseph Ratzinger (alias papa em. Benedikt XVI., Johann Baptist Metz, Ladislav Boros, Heinrich Schlier i drugi, što mi daje stanoviti legitimitet.

Uzgred rečeno, studenti u Innsbrucku bili su i šestorica isusovaca, koje je 1989. godine u San Salvadoru ubila vojna hunta: rektor srednjoameričkog sveučilišta ”José Simeón Cañas” (UCA) Ignacio Ellacuría i njegova subraća Segundo Montes, Ignacio Martín-Baró, Amando López, Juan Ramón Moreno i Joaquín López y López bili su pravi mučenici – borili su se i pali za svoju vjeru koja počiva i na pravednosti.

Vama, gospodine kardinale, obraćam se u ime onih istih koji su iz svojeg sveučilišnog obrazovanja crpili saznanje da se teologija studira i da crkvenu službu treba obnašati i kao dužnost podučavanja i razjašnjavanja nejasnoća.

Kao kardinal Vi imate ne samo teološke temelje, nego i autoritet Crkve. Crkva obnaša (i) doktrinalnu, magistralnu službu – i kao takva, ona ima autoritet, ali i odgovornost doprinositi razlučivanju duhova.

Na Vama je da razlučite pravo i iskrivljeno, loše shvaćeno ili loše protumačeno. Vaš je zadatak ”razlučivanje duhova” (1 Kor 12,10: Ivan 4, 1,6).

Vezano uz pozadinu ”Bleiburške tragedije” (da rabim ovu sintagmu, pod kojom je najavljena i ovogodišnja komemoracija, kao i one prethodnih godina) ne mogu a da Vas ne zapitam: koliko hrvatskih povjesničara – ozbiljnih, s imenima i međunarodnim ugledom – mora još pojasniti hrvatskoj javnosti, uključivši Hrvatsku biskupsku konferenciju, vjerojatno i Biskupsku konferenciju BiH – tko je dospio u Bleiburg, s koje strane, s kojom namjerom, u čije ime.

Nije dospio u Bleiburg ”hrvatski narod”, nisu dospjeli ”nevini”, nisu dospjeli ”borci protiv komunizma” – dospjeli su oni koji su vjerovali tadašnjem vodstvu ”hrvatskog naroda” (koje to također nije bilo) da se ”bore protiv komunizma”, ”za svoju domovinu”.

Koliko Vam puta treba još objasniti da su pošli u Bleiburg po naredbi onih, koji će na tom putu spasiti svoju kožu i napustiti ”svoj narod”.

To je ”tragedija”, tragedija zabludjelih, zatupljenih i, na kraju, izdanih.

Vi gospodine kardinale, s Vašim napomenama o ”nevinim žrtvama”, očito još uvijek vjerujete i držite do ”pravednog rata”. Crkveni učitelji sv. Augustin i sv. Toma Akvinski, mogli su još vjerovati da rat može biti pravedan, opravdana obrana od napadača.

Od Prvog svjetskog rata, sa svojim masovnim ubijanjem novim oružjem, niti jedan odgovoran političar, pa ni vojnik, oficir, nije dvojio da ratovi modernog doba ne mogu biti pravedni, jer oružje jednom pokrenuto, nepredvidivo pogađa i pravedne i zločince, i civile i vojnike.

Obrambeni rat – to rat na teritoriju poražene Jugoslavije nipošto nije bio. Hrvatska je ratovala rame uz rame s onima, koji su porazili i razbili Jugoslaviju, da bi na njezinim ruševinama podigli režim i nazovi-državu koja će služiti kao štit i nepresušni resurs za još krvaviji rat protiv SSSR-a.

Ne varajte ni sebe ni druge. Nitko nije napao niti NDH, niti Hrvatsku, ali NDH je uz okupatora napadala svoje ljude i to one koji su zaista namjeravali izbaciti okupatora, a s njime i zločinačku kliku, koja je zemlju izručila Hitlerovoj Njemačkoj. Toliko o ”nevinim” i ”žrtvama”...

Kompletno pismo čitajte na ovom LINKU