Savez kolumnista | Prof.dr. Salih Fočo: Predavanje mladih Srbije o demokratiji i društvenoj promjeni

Mladost Srbije već više od tri mjeseca drže čas, ne samo vlastima i institucijama države, već i svojim roditeljima, drže čas i svim društvenim, političkim i kulturnim, akterima i ukazuju im na zablude i greške koje su svi zajedno činili u prošlosti i koji su pokušali ukrasti mladima budućnost.

Piše: Prof. Dr. Salih Fočo, za Radiosarajevo.ba

Mladi Srbije digli su svoj glas, ne samo protiv vlasti i institucija, već i protiv svojih roditelja jer ne žele da se kao oni mire sa postojećim stanjem i društvenim odnosima koji su nametnuti i koji su proizvedeni i sa njihovom voljom ili njihovim pasivnim društvenim odnosom prema društvenoj i političkoj stvarnosti.

Trending

Jasmila Žbanić: 'Zastrašivanje zvučnim udarima je u udžbeniku srpskih tajnih službi'

Naime, mladi ne žele da žive u bolesnom društvu. Svojim buntom žele uspostaviti zdravo društvo. Oboljela ili autistična društva su opasna društva koja proizvode diktature i u kome stradaju mase građana koje najčešće ostaju obespravljeni i čija participacija u društvenom i političkom životu bude beznačajna.

Mladi hoće da institucije države Srbije funkcionišu, a ne da budu paravan političkomafijaške uzurpirane moći i njihove, odnosno institucionalne pasivizacije. Država je opće dobro i opća korist svih građana i ne može biti svojina tajkunskomafijaške elite koja neprikosnoveno vlada, već dugi niz godina u Srbiji i ne samo u njoj.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mladi žele da se društvo promjeni i da konačno država bude svojina i dobrobit građana, a ne političkih elita koje su oduzele i državu prisvojile i sve njene institucije za svoju korist i svoj prosperitet i zaštitu.

Moć mladih je velika i crpe je iz legitimiteta da su mladi i da se ne mire sa postojećim stanjem i odnosima. Crpe svoju moć i iz perspektive koju hoće da imaju za svoju budućnost, ali i za budućnost svojih roditelja i svih građana.

Svojim buntom su mladi pokazalu svu nakaradu sistema koji je otuđen od čovjeka i građanina. Objavljivanje podataka o padu nadstrešnice u Novom Sadu je bilo toliko sporo i selektivno, da je sama vlast pokazala svu svoju aroganciju, upetljanost u korupciju najvišeg nivoa i potpunu odsutnost i sterilnost institucija države da funkcioniraju u skladu sa svojim ovlastima, nasuprot diktata političke oligarhije koja je otela državu od institucija i od naroda.

Mladi Srbije su pokazali zadivljujuću solidarnost. Sa studentima su se solidarisali i učenici, dakle mladi ljudi, koji znaju šta neće i to je najvažniji njihov zajednički cilj i svrha protesta. Sa studentima su se solidarisali i njihovi profesori, što je logično i očekivano profesorima je mjesto uz svoje studente i sudbina studenata je sudbina profesora koji su postali potpuno anatemisani od režima i koji su marginalizirani od političkomafijaških elita. Studenti su vratili povjerenje u svoje profesore i njih same stavili u društvenu ulogu koju trebaju i moraju da imaju.

Društvena slika Srbije za tri mjeseca se promjenila, mladi više nisu marginalci već društveni aktivni stvaraoci novog društvenog stanja i vrijednosti sistema. Nisu više pasivni posmatrači već aktivni društveni činioci. Nisu podređeni već društveno nadređeni i političkim moćnicima, ali i svojim roditeljima koji su ih godinama pasivizirali i svrstavali u čekaonicu za dolazak boljih vremena.

Prije 1 dan

Nema kraja koloni građana u Beogradu: Građani primjetili i vodene topove u Resavskoj ulici

Mladi sa svojim buntom nisu samo nada za Srbiju i Srpsko društvo oni su nada u moguće promjene i na drugim prostorima zemalja nastalih iz ex Jugoslavije.

Mladi pokazuju da hoće raskid sa prošlošću, hoće ljubav a ne mržnju, prema drugim narodima i državama. Mladi hoće mir, a ne rat koji je razdirao i dijelio ove prostore na različite načine više od trideset godina. Hoće suradnju i vrijednosti koje ljudi stvaraju, a ne da ih kroz različite forme stalno razdvajaju. Mladi hoće pravedan sistem, a ne kriminal i korupciju koja siromaši narod i vodi ga na stratište istorije. Mladi Srbije nedvosmisleno svojim porukama pokazuju da nam je istorija bila zajednička i mnogo ljepša od one koju naciokreteni stvaraju posljednjih tridesetak godina.

I zato su njihove poruke nada za bolje i drugačije odnose između svih država nastalih nakon raspada Jugoslavije. Nada za bolje ljudske i stvaralačke odnose među ljudima i narodima. Nada za talas promjena koje će zahvatiti i druge krajeve i narode na ovim prostorima.

Bunt mladih Srbije nedvosmisleno pokazuje da ništa više neće biti isto kao prije. To ne znači da će promjene koje traže biti izvedene i da neće biti njihova nada i težnja iznevjerena. Pokrenuli su lavinu promjena, ona će ići svojim tokom i rušit će mnoge prepereke.

Najveći uspjeh mladi su već ostvarili, pokazali su da je moguća i nužna promjena, da je vlast i država svojina građana i naroda, a ne poitičkomafijaških elita,da država postoji radi čovjeka i da služi njegovim potrebama i interesima. Talas promjena je zahvatio Srbiju, a njegovi dosezi idu i do drugih prostora i država.

Prije 1 dan

'Kao vojska, bato': Grupa muškaraca u kačketima primjećena u Beogradu, stižu 'batinaši' režima?

Za promjene u BiH postoji bezbroj razloga i povoda. Država je oteta od naroda i građana, postala je svojina nacionalnopolitičkih elita kojima narod treba samo za potkusurivanje njihovih dilova. Na sceni su isti vladari i koncepti vladanja, bez obzira na nužne i potrebne promjene. Ista matrica i ista tehnologija vlasti etnonacionalistima omogućava da vladaju preko trideset godina bez posljedica za svoje uspjehe ili neuspjehe.

U  BiH suverenitet nije kod naroda već kod političkih elita koje sebe proglašavaju zaštitinicima nacionalnih i narodnih interesa. Razdrobljena vlast po kantonima i entitetima ima za cilj da onemogući promjene. Vlast funkcionira piramidalno samo odozgo prema dole u kojoj su narodi teuti i odanici režima koji je neidentificiran i razdrobljen, ali u suštinskom smislu vrlo okoštao u moći struktura izvan vlasti koje diktiraju dinamiku i procese vladanja. Izbori služe za iznovnu legitimaciju postojeće vlasti, a ne da bi građani bili u prilici da biraju. Nacionalno predstavljanje u suštini je legitimicaja postojeće vlasti bez mogućih promjena putem izbora.

Visoki predstavnik je svojim nametnutim izbornim pravilima učvrstio legalitet postojećih nacionalnih koncepata bez izbora i mogućih promjena. Stanje i nakon izbora ostaje isto i tako trideset godina. Građani su zarobljeni u okove nacionalanih dimenzija koje su zadale vladajuće oligarhije i koje su vlast podijelile po teritorijalnom principu. Da je oteta država BiH od građana i da njene institucije ne funkcioniraju u interesu i zarad naroda, potvrđuje bezbroj primjera od odsustva odgovornosti za mnogobrojna nerasvjetljena ubistva do ojačavanja kriminalnih hobotnica koje stežu svoje okove i oko sudbine naroda, ali i poltičkih elita koje su njihovi manje više eksponenti.

Prije 1 dan

Kilometarske kolone na ulazu u Beograd, cijela Srbija dolazi na proteste: 'Sutra se piše historija'

Za raskid sa nametnutim stanjem više je nego očito i potrebno. U prošlosti je bilo i pokušaja i raznih otpora, ali sa ograničenim ili malim dometom. Vlast se toliko osilila i otuđila da joj ne dopire nikakav eho potrebnih promjena. Vlast ima uhodan otpor promjenama. Jednostavno njena struktura u odgovornosti se rastoči na općine, kantone, entietete da svaki pokušaj promjena unaprijed učini besmislenim i nemogućim. Legitimna vlast u svom funkcioniranju sama sebe osporava i drži u stanju konfliktnosti nacionalnih i etničkih odnosa da praktički stvara društveno stanje nepodnošljivim i da promjenu paradigme vladanja čini nemogućim.

Na taj način se pasivizira svaka akcija koja vodi promjenama, a vlast stvara privid da je samo "ova" vlast moguća i da ne postoji alternativa. Opozicija jaše na istoj matrici i sebe sama unaprijed često autira kao subjekta promjena. Čak šta više opozicija nerijetko postaje rigidnija od samih vladajućih elita i ne nude promjenu već vraćanje u prošlu neizvjesnost.

Zato je umjesno pitanje ko može biti nositelj promjena na učmaloj i zacementiranoj društvenoj sceni u BiH. Klasični nositelji promjena, radnici i radnička klasa su otišli sa društvene scene. Ne mogu biti više akteri pozitivnih promjena. Pri tom ne treba zaboraviti da su i radnici bili i rušitelji starog sistema u kojem su nominalno imali moć, pa i vlast. To su potvrdili i protesti koji su bili dosta snažni i 2014. godine. Radnici više nisu akteri promjena. Promjenila se njihova društvena uloga, ali i nestala historiska moć.

Nositelji promjena u eri tehničkotehnološkog napretka mogu biti mladi sa svojom snagom i poletom, ali sa svojim moralnim kodom koji je drugačiji od nametnutog vrijednosnog društvenog obrasca. Protesti mladih u Srbiji to potvrđuju, a njihova energija se širi poput vjetra i zahvata i druge krajeve i države. Društvena promjena je na mladim, koliku će imati snagu i rezultate ostaje da se vidi. Ali će ona zavisiti i od nesebične podrške svih društvenih aktera pogotovo roditelja i ljudi željnih promjena. Izgleda da se i ovaj put potvrđuje maksima i historijska istina da promjene u Bosni i Hercegovini najčešće dolaze iz Beograda ili Zagreba. Hoće li i ovaj put biti tako ostaje da se vidi.

* Autor je ugledni bosankohercegovački sociolog, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba