Mini-feljton | Đenan Galešić: NDH i Bosna i Hercegovina u ideološkom projektu ustaškog režima (III)

23
Radiosarajevo.ba
Mini-feljton | Đenan Galešić: NDH i Bosna i Hercegovina u ideološkom projektu ustaškog režima (III)
Foto: Telegram / Screenshot / Đenan Galešić i Ante Pavelić

Nakon političkih projekata i pregovora koji su u monarhističkoj Jugoslaviji otvorili pitanje sudbine Bosne i Hercegovine, slom jugoslavenske države u aprilu 1941. godine donio je novu, još radikalniju fazu pokušaja njenog potčinjavanja i preoblikovanja. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, pod pokroviteljstvom nacističke Njemačke i fašističke Italije, Bosna i Hercegovina postaje ključni prostor političkih, ideoloških i vojnih projekata ustaškog režima.

U ovom nastavku mini-feljtona razmatra se ideološka koncepcija ustaškog pokreta prema Bosni i Hercegovini, način na koji je NDH pokušala integrirati njen teritorij i stanovništvo u vlastiti državni projekt, kao i širi kontekst politike nasilja i represije koja je obilježila taj period.

Piše: mr. Đenan Galešić, za portal Radiosarajevo.ba

GRAS poslao važnu poruku za građane: Danas izmjene u odvijanju javnog prijevoza

GRAS poslao važnu poruku za građane: Danas izmjene u odvijanju javnog prijevoza

Ustaška organizacija formirana je 1932. godine u Italiji, pod nazivom "Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija". Prema načelima ustaške organizacije, ona je imala svoj bazni cilj: oružanim ustankom osloboditi od tuđinske vlasti Hrvatsku, da bi ona postala samostalna i nezavisna država, pri čemu je teritorijalni opseg te nove države neizostavno obuhvatao i Bosnu i Hercegovinu. To je bio osnovni element političke koncepcije ustaškog pokreta. Za ustaše je rijeka Drina imala značenje granice zapadnog i istočnog svijeta.

Ustaše su seljačkom elementu pripisivali ulogu nosioca vlasti u hrvatskoj državi te su se snažnom propagandom nastojali prikazati kao njegov zaštitnik i čuvar njegovih interesa, što je i razumljivo jer je seljaštvo činilo ogroman procenat stanovništva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa je i ideologija koju su ustaše promovisale (kao i četnici, što će se ispostaviti) imala sve elemente tzv. rurizma, što je naziv za ideologiju političkih stranaka koje se oslanjaju na seljačke mase, i to je jedna od njenih glavnih karakteristika.

Ustaše su u ideološkom smislu doslovno preuzeli teze njemačkog nacional-socijalizma i talijanskog fašizma, formulišući ih kao ustaške teze i načela uređenja države i društva.

Ustaška propaganda je stalno isticala zahtjev da u granicama buduće ustaške države obavezno bude obuhvaćena cjelokupna Bosna i Hercegovina, kao životni prostor hrvatskog naroda. Ustaški propagandisti su naglašavali da su Bosna i Hercegovina u etničkom pogledu hrvatske zemlje, a muslimani rasno najčistiji dio hrvatskog naroda (kako to sam Ante Pavelić kaže: "bošnjački muslimani su krv naše krvi, oni su cvijet naše hrvatske narodnosti i prema tome će biti gledani od cijeloga hrvatskog naroda i od hrvatske države").

*

Valja nešto reći i o karakteru te državne tvorevine. Naime, Nijemci su imali potpunu kontrolu nad formiranjem oružanih snaga NDH pa su propisivali i broj jedinica koje smije formirati. Tako su 18.04.1941. godine dopustili formiranje 24 pješadijska bataljona, od kojih je prvi formiran tzv. bosanskohercegovački odred, čiji je osnovni zadatak bio preuzimanje vlasti u Bosni i Hercegovini.

U ekonomskom i privrednom smislu, NDH je imala podanički položaj i bila je potpuno ovisna o Njemačkoj i Italiji. Sve sirovine, a naročito rude i naftu, NDH je morala izvoziti u neograničenim količinama u Njemačku, a sve troškove njemačkih trupa na području NDH snosila je i podmirivala NDH. Za potrebe Njemačke vršila se eksploatacija rudnika u Kaknju, Brezi, Zenici, Tuzlanskom bazenu, Banovićima, Ljubiji, kao i ležišta boksita kod Mostara (eksploatacija hercegovačkog boksita davala je njemačkoj ratnoj industriji priličan postotak aluminija), dok je proizvodnja željezara u Zenici i Varešu radila u cijelosti za njemačke potrebe.

Slično je bilo i sa talijanskim trupama na području NDH, koje su vlasti NDH morale izdržavati i snabdijevati svim potrebnim namirnicama i novcem, s tim da je Italija pokazala posebnu zainteresovanost za eksploataciju šuma, što je neograničeno i činila u svojoj okupacionoj zoni. Pavelić je pristao i na to da Italiji dostavlja izvjesne količine željeza, mesinga i bronze, što su u stvari bila opljačkana zvona pravoslavnih crkava.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

*

Kao strateški cilj NDH ustaše su isticale fizičko uklanjanje Srba i Židova radi stvaranja "čistog" hrvatskog životnog prostora. Eliminacija Židova planirala se po nacističkoj formuli, dok se eliminacija Srba pokazala kao specifičan problem sa specifičnim posljedicama po NDH.

O tempu likvidacije Židova, Ante Pavelić je sredinom decembra 1941. godine iznio podatak da je od oko 35.000 Židova još ostalo 12.000. Najveći broj Roma likvidiran je 1941/42. godine u Jasenovcu, tako da je ta etnička zajednica gotovo potpuno nestala.

Zanimljivi su i ilustrativni podaci sa recimo dva sastanka koje je Pavelić imao 06.06.1941. godine. Šef njemačke diplomatije i ministar vanjskih poslova III Reicha, Joachim von Ribbentrop, na sastanku sa Pavelićem u svojoj rezidenciji u dvorcu Fuschl, kraj Salzburga, iznio je primjedbu Paveliću da je NDH dobila "manjinu" od 1,5 miliona Srba, na što mu je Pavelić odgovorio da će NDH rado odstraniti Srbe sa svog područja i prihvatiti Slovence, kao što je to i bilo već sugerisano sa njemačke strane.

Interesantno je izdvojiti jedan detalj ovog sastanka. Kada Pavelić Ribbentropu referiše o religijskim pitanjima, on kaže da nikakvih problema nije za očekivati od strane muslimana, a za katolički niži kler kaže da je u potpunosti uz ustaški pokret. Istovremeno, visoki katolički kler i nadbiskup Stepinac, po kazivanju Pavelića, negativno su raspoloženi kad je u pitanju ustaški pokret, ali takvo njihovo držanje on cijeni da nikako nije produkt prijateljskih osjećaja prema Srbima, nego ga objašnjava međunarodnom orijentacijom katoličanstva.

Isti dan, 06.06.1941. godine, Pavelić se u Berghofu sastao i sa Adolfom Hitlerom. Pavelić je kao poklon predao Hitleru garnituru dragocjenog šaha i zastavu iz vremena Friedricha Velikog. Na tom sastanku Pavelić je govorio o etničkom sastavu NDH, gdje je navodio muslimane kao najčišći dio hrvatskog naroda kod kojeg je nacionalna svijest najsnažnije sačuvana.

Na ovo mu je Hitler odgovorio da zna iz svog austrijskog razdoblja da su hrvatski i bosanski elementi nekad pripadali među najvjernije i najpouzdanije austrijskoj državi. S tim u vezi Hitler navodi da je za hrvatsku državu dragocjeno upravo u istočnom dijelu zemlje prema Srbima podignuti sigurnu poziciju (pojas) od muslimanskog stanovništva.

Hitler je iznio i plan o preseljenju stanovništva prema kojem bi naselili Slovence u Hrvatsku, a Srbi iz Hrvatske bi trebali biti preseljeni u Srbiju. Prema Hitleru takva su preseljenja trenutačno bolna, ali već djeci preseljenih donose mnoge prednosti. Uostalom, kako je to sročio Hitler: ako hrvatska država želi biti sasvim solidna, mora se pedeset godina voditi nacionalno netolerantna politika, jer iz pretjerano velike tolerancije u tim pitanjima nastaju samo štete.

U tom razgovoru Pavelić je iznio i tezu da se pogrešno tvrdi da su Hrvati Slaveni, nego da oni potječu od Gota (što je bila Pavelićeva taktika da bi se i rasno što više distancirao od Srba). Hitler je na te Pavelićeve konstatacije odgovorio da ne postoji jedinstvena slavenska rasa jer su tako očite razlike između npr. Poljaka, Čeha i Dalmatinaca, dok Germani (gdje je naveo Nijemce i Engleze) pružaju apsolutno jedinstvenu sliku.

Mini-feljton | Đenan Galešić: Monarhistička Jugoslavija - Početak otimačine za Bosnu (II)

Mini-feljton | Đenan Galešić: Monarhistička Jugoslavija - Početak otimačine za Bosnu (II)

*

Odmah po formiranju NDH, ustaški režim je u mnogim mjestima pokrenuo proces hapšenja Srba, Jevreja, Roma i dr. Ugledni Srbi su bili hapšeni u Sarajevu, Kalinoviku, Srebrenici, Zvorniku, Tuzli, Bijeljini, Olovu, Vlasenici, Bosanskom Šamcu i mnogim drugim mjestima Bosne i Hercegovine.

U vezi odnosa ustaške NDH prema Srbima, u julu 1941. godine njemački vojni obavještajni oficir, kapetan Artur Haeffner, izvještava svoje pretpostavljene kako će način na koji ustaše provode teror nad Srbima imati dugoročne, generacijske posljedice po odnos između Srba i Hrvata, da će biti posijana dugoročna mržnja itd., a da je pri tome ogromna većina hrvatskog naroda, "izuzev patološki opterećenih individua i razbojnika", potpuno po strani od tih zločina. Kapetan Haeffner navodi i to da je ustaški režim bez korijena u narodu i održava se bajonetama jedne "garde gusara".

Na ovakve istupe i kritike upućene ustaškom režimu, ustaše su uvjeravale Nijemce da srpski ustanici slijede komunističke ideje i ciljeve, ali su Nijemci takva objašnjenja odbijali, jer su smatrali da je srpski seljak jednako udaljen od komunizma kao i hrvatski seljak, te da bez zločina ustaša nikakva propaganda nije mogla natjerati srpski ruralni element da se bori za komunističke ideje i ciljeve.

Takođe, jedna analiza njemačkog Wehrmachta iz 1942. godine govori i ukazuje da je od svih njemačkih saveznika Hrvatska od samog osnivanja zemlja sa najvećim unutrašnjim problemima, koja je svoj problem sa pravoslavnim stanovništvom pokušala da riješi terorom, čime je samo dala novu snagu "srpskom nacionalističkom pokretu Draže Mihailovića i komunističkoj, partizanskoj organizaciji Tita".

Odgovor na ustaški teror počeo je ustaničkim aktivnostima u selu Drežanj kod Nevesinja u junu 1941. godine, da bi krajem juna i početkom jula 1941. godine ustanak u istočnoj Hercegovini poprimio šire razmjere. U julu i avgustu ustanak je pokrenut u zapadnoj i istočnoj Bosni te u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Ustanak je iznenadio Nijemce i Talijane.

*

Kako smo i naveli, prema ustaškoj koncepciji nezamislivo je bilo postojanje NDH bez Bosne i Hercegovine, pri čemu se naglašavala važnost muslimanskog elementa (koji najvećim dijelom naseljava tu zemlju), a koji je proglašavan Hrvatima.

Nepobitno je da je Pavelić pokazivao naklonost prema muslimanskim političarima, sve u cilju da preko njih omasovi uticaj ustaša među muslimanskim stanovništvom i njihovo prihvatanje NDH kao svoje domovine. U tom kontekstu Pavelić je pravio i određene poteze da na svoju stranu privuče i vrhove Islamske vjerske zajednice, a najupečatljiviji potez bila je odluka da se u Zagrebu izgradi raskošna džamija.

Početak gradnje zagrebačke džamije pao je u hidžretsku godinu 1360. (1941. godina), a kao hronogram u stihu služio je 173. ajet iz sure "Es-Saffat" iz Kur’ana, koji glasi: "I vojska naša zaista će pobijediti".

Džamija je nastala tako što je u nju pretvoren dotadašnji Muzej likovnih umjetnosti Ivana Meštrovića, oko kojega su podignuta tri minareta i izvršeno određeno unutrašnje građevinsko preuređenje. Sam čin otvorenja ustaše su organizirale kao veliku propagandnu manifestaciju u gebelsovskom stilu.

Ova nastojanja odnosila su se samo na muslimane kao narod čija je vjera islam i koga su ustaše identitarno i narodnosno izjednačili sa Hrvatima, dok je odnos prema Bosni i Hercegovini poprimio druge karakteristike i imao druge intencije. Tako je sa državnog nivoa u martu 1942. godine naloženo novinama i časopisima da se "što manje rabi" izraz Bosna i Hercegovina, a da se ističu imena velikih župa. Takođe, preporučena je upotreba izraza "Hrvati islamske vjeroispovijesti" umjesto "muslimani".

(Sutra: Muslimanske rezolucije 1941. i prvi glasovi protiv fašizma)

Napomena: Knjiga "Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine (sinteza 20. vijeka) – Bakamlučki eseji o ratu i miru" dostupna u knjižarama "Svjetost Commerce" u Sarajevu i Mostaru, te  knjižari "Mutevelić" u Mostaru).

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

O autoru

Đenan Galešić (Mostar, 1972.), studirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu, te magistrirao historiju na FHN, Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Polje njegovih akademskih zanimanja i posvećenosti su: historija Bosne i Hercegovine (sa naglaskom na njen pluralni religijski identitet), procesi osvješćivanja naroda zapadnog Balkana u nacijskom smislu, odnos religijskih naslijeđa prema razvoju nacionalnih ideologija na zapadnom Balkanu, te svi oblici postojanja bosanskohercegovačke države u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sa posebnim akcentom na razobličavenje i razotkrivanje onih aspiracijskih ideologija iz bosanskog susjedstva koje su baza i temelj nastanka pokreta i njihovih nosilaca, kojima su bosanskohercegovačka država i bosanskohercegovački narod, te njegovo vjekovno pluralno postojanje, glavna smetnja u ostvarenju ciljeva: nacijskog homogenog i „čistog“ jedinstva, te cijepanje i prisvajanje bosanskohercegovačke historijske državne teritorije.

Galešić je od 1993. godine profesionalno angažovan u obavještajno-sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine. Oženjen je i otac dva sina. Živi i radi u Mostaru.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Komentari

Prikaži komentare (23)

/ Povezano

/ Najnovije