Savez kolumnista | Armin Kržalić: Opasnost pozivanja na legitimitet kao opravdanje za kršenje zakona
Čitajući i slušajući dnevne reakcije na presudu Suda BiH u slučaju Milorada Dodika, pored niza neodgovornih i besmislenih izjava, posebno mi je jedna zaparala uho. To je tvrdnja da predsjednik ima "legitimitet", jer ga je narod birao. Da, ali kakav legitimitet?
Piše: Armin Kržalić, za Radiosarajevo.ba
Legitimitet nije apstraktan pojam koji može postojati nezavisno od drugih ključnih principa, a prije svega od vladavine prava. Ove dvije komponente predstavljaju dvije strane istog novčića, "legitimitet" izbornog procesa i "vladavina prava" ne mogu postojati jedna bez druge.
Nesreća u Sarajevu: Vozilom udario pješaka dok je prelazio ulicu
Naime, izborni legitimitet daje političkim liderima mandat da predstavljaju i vode svoje zemlje, ali taj mandat uvijek mora biti utemeljen na poštovanju zakona, ljudskih prava i pravnih normi. Kada jedan od tih elemenata izostane, legitimitet postaje upitan, a politički lideri, čak i ako su izabrani, ne smiju biti iznad zakona.
Pozivanje na izborni legitimitet kao opravdanje za postupke koji se protive zakonu i pravima građana predstavlja ozbiljan izazov za demokratske institucije i pravnu državu.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
U mnogim slučajevima, politički lideri koji uživaju izborni legitimitet pozivaju se na volju naroda kako bi opravdali postupke koji mogu biti u suprotnosti s pravnim normama ili pravima građana.
Zbog svega navedenog u nastavku ću nastojati da analiziram opasnosti koje proizlaze iz korištenja izbornog legitimiteta kao izgovora za kršenje zakona, te se osvrnuti na relevantne historijske primjere gdje su politički lideri, unatoč svom izbornom legitimitetu, na kraju bili svrgnuti s vlasti ili osuđeni zbog ozbiljnih krivičnih djela. Krenimo redom.
Izborni legitimitet i vladavina prava
Izborni legitimitet predstavlja pravo političkog lidera da obnaša funkciju koju mu je povjerio narod putem demokratskog izbornog procesa. Međutim, ovaj legitimitet ne daje pravo na neograničenu moć, niti može biti izgovor za postupke koji su u suprotnosti s pravnim normama, ustavom ili međunarodnim pravima.
Vladavina prava, kao ključna komponenta svakog demokratskog društva, nalaže da svi, uključujući političke lidere, budu odgovorni pred zakonom i pravnim institucijama.
Kada se politički lideri pozivaju na svoj izborni legitimitet kako bi opravdali postupke koji su u suprotnosti s pravnim normama ili presudama sudova, to može imati ozbiljne posljedice za pravnu državu i njenu nacionalnu sigurnost.
Dr. Armin Kržalić o slučaju "Kozara": Politički teatar, ponižavanje države BiH i ozbiljni presedani
Ovakvo ponašanje može dovesti do erozije povjerenja u pravne institucije, jačanja autoritarnih tendencija i ugrožavanja političkog i sigurnosnog ambijenta. Tragajući za određenim historijskim primjerima pronašao sam nekoliko njih koji govore o odnosu izbornog legitimiteta i vladavine prava. Evo nekih od njih:
1. Richard Nixon i skandal Watergate (1974.)
Richard Nixon, izabran na slobodnim izborima, suočio se s ozbiljnim optužbama zbog skandala Watergate. Iako je imao izborni legitimitet, Nixonova administracija bila je umiješana u nezakonite aktivnosti, uključujući prisluškivanje političkih protivnika. Nakon što su optužbe postale javne, i suočen s prijetnjom opoziva, Nixon je podnio ostavku.
Valjda zbog demokratski razvijene svijesti. Ovaj primjer pokazuje da izborni legitimitet ne može biti izgovor za kršenje zakona, te da je politička odgovornost neizbježna i za izabrane predstavnike.
2. Slobodan Milošević i političke promjene u bivšoj Jugoslaviji (2000.)
Slobodan Milošević, izabran kao predsjednik Srbije i Jugoslavije, bio je svrgnut s vlasti u 2000. godini nakon masovnih protesta protiv njegove vladavine, koja je bila obilježena ratovima, ekonomskim sankcijama i autoritarnim praksama. Iako je uživao izborni legitimitet, Milošević je optužen za ratne zločine i počeo je suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Slučaj Milošević, je primjer da politički legitimitet nije izgovor za neodgovorno ponašanje i da politička moć mora biti podložna pravnim normama i odgovornosti.
3. Hosni Mubarak i Arapsko proljeće (2011.)
Hosni Mubarak je bio na vlasti u Egiptu gotovo tri desetljeća, s podrškom dijela političkih i vojnih krugova. Iako je imao izbornu podršku, njegova vladavina bila je obilježena korupcijom, suzbijanjem političkih sloboda i kršenjem ljudskih prava. Tokom Arapskog proljeća 2011. godine, masovni protesti protiv njegovog režima rezultirali su njegovim svrgavanjem. Kasnije je suočen s optužbama za korupciju i zločine protiv čovječnosti, te je osuđen na kaznu zatvora.
"Budale koje se domognu vlasti kvare vlast"
Sada dolazimo do onog ključnog, a to je Dodik i politički legitimitet u Bosni i Hercegovini.
Političari u Bosni i Hercegovini, uključujući Milorada Dodika, često se pozivaju na svoj izborni legitimitet kako bi opravdali postupke koji mogu biti u suprotnosti s odlukama pravosudnih tijela, poput presuda Suda BiH za krivična djela, ali i portiv odluka Usatavnog suda BiH.
Kržalić: Formiranje rezervnog sastava MUP-a RS je jasna politička poruka
Pozivanje na izborni legitimitet u ovom kontekstu može biti samo pokušaj izbjegavanja odgovornosti za nezakonite radnje, kao i sredstvo za slabljenje vladavine prava u zemlji. Takav pristup može imati dugoročne negativne posljedice za stabilnost političkog i sigurnosnog sistema i vladavinu prava.
Na kraju, pozivanje na izborni legitimitet kao opravdanje za kršenje zakona ili izbjegavanje pravne odgovornosti predstavlja ozbiljan izazov za vladavinu prava i stabilnost demokratskih institucija.
Historija nas uči da izabrani lideri, iako posjeduju politički legitimitet, ne smiju biti iznad zakona. Niti jedan politički lider, pa ni onaj s najjačim izbornim mandatom, ne smije koristiti svoj položaj kako bi opravdao nezakonite radnje, ignorisao sudske presude ili kršio osnovna ljudska prava. Demokratija i vladavina prava zahtijevaju da svi, bez obzira na političku poziciju, budu odgovorni pred zakonom.
Završit ću sa onom kako je Josip Šimić rekao: "Ne kvari vlast ljude, nego budale koje se domognu vlasti kvare vlast". Čast izuzecima.
*Autor je profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
