Savez kolumnista | Latić: Vrijeme je da BiH iskoristi novu dinamiku između Ankare i Washingtona

Ove sedmice Ankara će postati središte transatlantske diplomatije. Od 7. do 8. jula Turska će biti domaćin NATO samita 2026. godine, na kojem će se okupiti lideri svih članica Saveza. Riječ je o jednom od najvažnijih sastanaka Alijanse posljednjih godina, koji se održava u trenutku kada se međunarodni sigurnosni poredak mijenja. Samit dolazi svega nekoliko dana nakon prekida vatre kojim je zaustavljen sukob između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, dok rat u Ukrajini i dalje traje bez naznaka političkog rješenja.

Piše: Nafisa Latić, za Radiosasrajevo.ba

Za predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, biti domaćin samita u ovom trenutku predstavlja mnogo više od diplomatskog uspjeha. To je potvrda da se Turska još jednom nametnula kao jedan od ključnih aktera unutar NATO-a. Zemlja koju su pojedini saveznici godinama posmatrali kao nepredvidivog partnera danas se nalazi u središtu gotovo svih važnijih sigurnosnih pitanja koja povezuju Crno more, Bliski istok i jugoistočnu Evropu. Očekuje se da lideri potvrde privrženost principu kolektivne odbrane, dodatno ojačaju vojne kapacitete Saveza, ubrzaju proizvodnju vojne opreme i potvrde nastavak dugoročne podrške Kijevu. Istovremeno, evropske članice suočene su s rastućim pritiskom da preuzmu veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost. U Ankaru stiže i američki predsjednik Donald Trump a turski mediji izvještavaju da će predvoditi delegaciju od hiljadu ljudi. On je uoči sastanka istakao da poštuje Erdogana i da dolazi na njegov poziv. 

Trending

Zlatan Ibrahimović o provokacijama Paragvaja: "Da sam ja igrao poslao bih nekog u bolnicu"

Čekajući NATO

Ukrajina će, sasvim očekivano, dominirati većinom razgovora. NATO već godinama ponavlja da je budućnost Ukrajine u Savezu, ali istovremeno priznaje da članstvo nije realno dok traje rat s Rusijom. Zbog toga će fokus ostati na vojnoj pomoći i dugoročnoj sigurnosnoj saradnji. Očekuje se i dolazak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na večeru koju će uoči samita organizirati predsjednik Erdoğan.

Međutim, za Balkan Ankara samit znači mnogo više od još jedne rasprave o Ukrajini. Gotovo sve zemlje regiona već su članice NATO-a. Grčka, Bugarska, Rumunija, Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Hrvatska čine gotovo neprekinuti sigurnosni pojas od Mediterana do Crnog mora. Srbija ostaje vojno neutralna, dok status Kosova i dalje ima posebnu sigurnosnu dimenziju. Bosna i Hercegovina zbog toga zauzima jedinstven geostrateški položaj. Paradoksalno, Bosna i Hercegovina je danas proceduralno bliža članstvu u NATO-u nego Ukrajina.

Naša zemlja već godinama učestvuje u Akcionom planu za članstvo (MAP-u), formalnom programu NATO-a namijenjenom državama kandidatima. Oružane snage Bosne i Hercegovine prošle su brojne reforme, učestvuju u zajedničkim vojnim vježbama i sarađuju s članicama Saveza u skladu s NATO standardima. Drugim riječima, najveća prepreka više nije vojna spremnost nego politika.

Prije 1 dan

Savez kolumnista | EU kao gubitnik u Bosni i Hercegovini

Ukrajina je danas u potpuno drugačijoj situaciji. Na samitu u Vilniusu 2023. godine NATO je ukinuo obavezu prolaska kroz MAP, čime je pristupni proces pojednostavljen iz, kako je tada saopćeno, "dvostepenog u jednostepeni". Kijev je prevazišao veliki dio tehničkih prepreka, ali je i dalje blokiran ratom i činjenicom da među saveznicima ne postoji politički konsenzus o trenutku prijema.

Političke blokade

Bosna i Hercegovina, s druge strane, već se nalazi unutar formalnog pristupnog okvira NATO-a, ali je politički blokirana zbog unutrašnjih podjela.

Te podjele prije svega dolaze iz entiteta Republika Srpska, čije rukovodstvo godinama odbacuje članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u, zagovara vojnu neutralnost i održava bliske političke odnose sa Srbijom i Rusijom. Milorad Dodik je više puta osporavao odluke državnih institucija u oblasti vanjske i sigurnosne politike te koristio složeni ustavni sistem Bosne i Hercegovine kako bi usporio ili blokirao euroatlantske integracije zemlje. Sve dok traje taj politički zastoj, Bosna i Hercegovina ostaje paradoks NATO proširenja – institucionalno spremna, ali politički zamrznuta.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Upravo poređenje Bosne i Hercegovine i Ukrajine pokazuje da se NATO danas više ne širi isključivo na osnovu provedenih reformi. Jednako važni postali su geopolitički interesi i politička volja saveznika.

Zbog toga bi upravo Turska i Sjedinjene Američke Države trebale biti dva važna partnera Bosne i Hercegovine u pokušajima da se približi NATO-u.

Posljednjih mjeseci odnosi između predsjednika Donalda Trumpa i Recepa Tayyipa Erdoğana ponovo su dobili na značaju. Trump je u više navrata javno pohvalio turskog predsjednika, a njih dvojica vanjsku politiku često posmatraju kroz prizmu sigurnosti, stabilnosti i ekonomskih interesa, mnogo više nego kroz ideološke podjele.

Sarajevo bi upravo u tome trebalo prepoznati svoju priliku. Članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u bi trebalo pozicionirati kao strateško ulaganje u dugoročnu stabilnost cijelog regiona. Takav argument odgovara i Ankari i Washingtonu. Sigurna Bosna i Hercegovina znači stabilniji Balkan. Stabilniji region privlači investicije, jača ekonomsku saradnju, unapređuje infrastrukturnu povezanost i ostavlja znatno manje prostora za ruski politički utjecaj. Stabilnost danas više nije samo sigurnosno pitanje – ona je i ekonomski interes.

Svaka godina u kojoj Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena u političkom zastoju otvara novi prostor vanjskim akterima da produbljuju podjele i slabe euroatlanski utjecaj u regionu. Bosna i Hercegovina treba uvjeriti Ankaru i Washington da završetak njenog euroatlantskog puta predstavlja strateški interes samog NATO-a. Naša zemlja mora nastaviti provoditi sve reforme koje se očekuju od budućih članica. Ali kada te obaveze budu ispunjene, njen put ne bi smio ostati trajno blokiran zbog unutrašnjih političkih opstrukcija ukoliko Savez zaista želi dugoročnu stabilnost jugoistočne Evrope.

Turska istovremeno održava ozbiljan politički dijalog sa Sarajevom, Beogradom, Banjom Lukom i Washingtonom. Upravo zbog toga Ankara danas ima jedinstvenu priliku da pitanje Bosne i Hercegovine ponovo vrati više na listu strateških prioriteta Alijanse.

Mirna Bosna

Ulog je mnogo veći od same geopolitike.

Bosna i Hercegovina svake godine gubi desetine hiljada građana, posebno mladih ljudi koji sigurniju budućnost, stabilnije institucije i bolje ekonomske prilike traže u zemljama Evropske unije. Samo članstvo u NATO-u neće zaustaviti taj trend. Ali vjerodostojan i ostvariv put prema članstvu mogao bi poslati snažnu poruku da Bosna i Hercegovina ima budućnost kao dio zapadne političke i sigurnosne zajednice, a ne kao trajna siva zona.

Naravno, ni Ankara ni Washington ne mogu odlučivati o budućnosti Bosne i Hercegovine umjesto njenih institucija. Ali upravo te dvije države danas imaju najveći politički utjecaj na aktere koji godinama blokiraju napredak zemlje. Ako se nova dinamika između Ankare i Washingtona može iskoristiti za jačanje stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog razvoja jugoistočne Evrope, onda bi i članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u trebalo postati dio tog razgovora. Time ne bi dobila samo Bosna i Hercegovina. Time bi NATO zatvorio jednu od posljednjih sigurnosnih praznina na  Balkanu.

Američki državni sekretar Marco Rubio nedavno je jasno poručio da, iako Sjedinjene Američke Države više nemaju apetita za beskonačne projekte izgradnje država, neće dozvoliti raspad Bosne i Hercegovine niti novo izbijanje sukoba.

Ali trajni mir u Bosni neće se očuvati stalnim upravljanjem krizama, već njihovim sprječavanjem. Vrijeme je da Bosna i region prestane biti zarobljen političkim akterima koji odbacuju NATO integracije, održavaju atmosferu nestabilnosti i godinama koriste blokade i prijetnje kako bi zaustavili evropski i euroatlantski put Bosne i Hercegovine. A njima se bez podrške NATO-a ne može zatvoriti prostor djelovanja.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba